PIŠE: Girotondo blog
Svako dijete može ponekad proživljavati anksioznost. Kao roditelji, želimo zaštititi našu djecu od anksioznih trenutaka u životu, ali važno ih je naučiti i kako se nositi s anksoiznošću. Kad nastupe takvi teški trenuci, pokušajte ih smiriti ovim jednostavnih rečenicama kako bi naučili prepoznati i prihvatiti anksioznost, a onda se i nositi s njom.
- “Možeš li mi nacrtati to što te muči?”
Ponekad je lakše izraziti osjećanja crtežom nego riječima.
- “Volim te. Siguran/na si.”
Ponekad je važno naglas ponoviti ovako važne stvari.
- “Ajmo se pretvarati da pušemo veliki balon. Duboko ćemo udahnuti i izdahnuti dok ne nabrojimo do 5.”
Ako kažete djetetu da počne duboko disati usred panike, vjerovatno će odgovoriti da ne može. Ali ako to pretvorimo u igru…Pušite balon uz smiješne zvukove barem 3 puta zaredom da umirite tijelo.
- “Sad ću nešto reći i hoću da to tačno tako ponoviš: ja to mogu!”
Ponovite čarobnu rečenicu i po 10 puta. Jeste li znali da čak i maratonci koriste ovaj trik?
- “Što misliš zašto je to tako?”
Ova pitanje postavite samo starijoj djeci.
- “Što će se onda dogoditi??”
Ako se dijete boji nekog budućeg događaja, pomozite mu da ga unaprijed proživi i doživi što će biti nakon njega. Tako će lakše sagledati moguće scenarije i posljedice i vjerovatno će mu sve djelovati manje strašno.
- “Mi smo nezaustavljiva ekipa.”
Odvajanje je snažan okidač za anksioznost kod mlađe djece. Dajte mu do znanja da ste u mislima s njim i da ste mu podrška, čak i kad vas ne vidi.
- Viknite zajedno: “Ja sam ratnik!”; “Ja sam nezaustavljiv!”
Sjećate se ovih scena iz filmova?
- “Kada bi tvoje osjećanje bio čudovište, kako bi izgledao?”
Ako okarakterišemo anksioznost, pretvorićemo nedefinisan osjećaj u konkretno biće. Onda s njim možemo i razgovarati (i potjerati ga).
- “Ne mogu dočekati________________.”
Uzbuđenje zbog događaja kojima se veselimo je zarazno.
- “Idemo sad staviti tvoju brigu na policu dok_______________(pročitamo priču, odigramo ovu igru,..) Onda ćemo je ponovno pokupiti.”
Ljudi koji se brinu često misle da moraju neprestano brinuti iste brige dok god se one ne rješe. To je posebno iscrpljujuće za malu djecu kad brinu o nečemu na što ne mogu utjecati. Ako neko vrijeme zaborave na brige uz omiljene aktivnosti, moći će ih možda sagledati u sasvim novoj perspektivi.
- “Taj osjećaj će proći. Neka nam bude udobno dok ne prođe.”
Okružite se se dekicom, čajem, kakaom,…
- “Idemo okriti više o tome.”
Pomognite djeci da istraže svoje strahove postavljajući im prijateljska pitanja. Znanje je moć.
- “Idemo brojati do______.”
Ovo je odlična tehnika za skretanje pažnje sa straha i anksioznosti. Možete brojati ljude koji nose čizme, djecu, satove,…
- “Možeš li mi reći kad prođu 2 minuta?”
Ovako će dijete imati fokus na sat i praćenje vremena.
- “Zatvori oči. Zamisli…”
Vizualizacija je moćna tehnika za ublažavanje straha i anksioznosti. Vodite dijete kroz vizualizaciju sigurnog, toplog i sretnog mjesta gdje se osjeća ugodno.
- “I ja sam ponekad uplašena/nervozna/tjeskobna. I to nije zabavno.”
Empatija pobjeđuje u raznim situacijama. U ovom slučaju može podstaći razgovor o tome kako ste pobijedili svoj strah.
- “Nisi sam u tom osjećaju.”
Ispričajte djetetu o ljudima koji su osjećali sličan strah. Tako će shvatiti da je prevladavanje anksioznosti univerzalno.
- “Reci mi najgoru moguću stvar koja bi se mogla dogoditi.”
Upitajte dijete za najgoru, ali najbolju situaciju koje bi se mogle dogoditi.
- “Zabrinutost je ponekad korisna.”
Ako objasnite da je zabrinutost ponekad korisna, dijete će znati da je u redu ponekad biti zabrinut.
- “Idemo da pronađemo dokaze.”
Potražite dokaze koji će podržati ili opovrgnuti razloge za strah i ujedno pokazati da li se strah bazira na činjenicama.
- “Organizujmo debatu.”
Starija djeca će rado debatovati s roditeljima. Pustite djetetu da odabere stranu koju će zastupati (za ili protiv).
- “Što je prva stvar oko koje se trebamo brinuti?”
Anksioznost se često doživljava kao planina koju ne možemo savladati. Dobra strategija je da je razbijemo u male komadiće kojima ćemo lakše baratati. Možda otkrijemo da je samo jedan komadić zapravo zabrinjavajući…
- “Idemo da napravimo listu ljudi koje voliš.”
Misleći na sve drage ljude koje voli, pružamo šansu ljubavi da otjera strah.
- “Sjećaš se kad…”
Ako podsjetite dijete na situaciju u kojoj je već pobijedilo strah, ponovno ćete mu uliti povjerenje u sopstvene sposobnosti.
- “Već sam ponosan/na na tebe.”
Ako znaju da ste već ponosni na njih, bez obzira na ishod trenutne situacije, smanjićete im pritisak da sve mora biti savršeno i otkloniti bar dio stresa.
- “Idemo u šetnju.”
Vježba sagorijeva višak energije, opušta mišiće i smanjuje stres.
- “Kako ti mogu pomoći?”
Neka dijete samo odabere ono što bi mu trenutno pomoglo.
- “Idemo gnječiti lopticu za stres.”
Neke sitnice savršeno pomažu kod stresa: loptica za stres, plastelin, balon napunjen rižom,…
- “Znam da je ovo teško.”
Vaše priznanje da je situacija teška odaje poštovanje prema djetetu.
- “Tako si hrabar/ra!”
Potvrdite djetetovu sposobnost da se nosi sa situacijom.
- “Idemo na sretno mjesto.”
Pronađite svoje mjesto koje će djelovati smirujuće na dijete i zavucite se u taj kutak zajedno.
- “Kad bi svome osjećaju dao boju, koja bi to boja bila?”
Definisanje osjećajnja u toku anksioznosti je vrlo teško. Ali definisati boju je malo lakše jer osjećanje povezujemo s nečim jednostavim. Slijedeće pitanje je zašto je osjećanje baš te boje.
- “Daj mi da te držim.”
Jednostavan zagrljaj čini čuda.
- “Sjećaš se kad si uspio/uspjela…?”
Prošli uspjeh će ohrabriti dijete da se nosi s novom zastrašujućom situacijom.
Ovo je lista rečenica koje vas mogu inspirisati, ali sve riječi upućene s ljubavlju i razumijevanjem su prave, u kakve god rečenice bile posložene.
