Ilustracija: Srđan Pečenić

PIŠE: Zoran Milivojević, psiholog

Kada nečije dijete odraste, roditelji se nađu u situaciji da treba da prihvate njegovog emotivnog partnera. Nakon perioda „zabavljanja” dolazi period ozbiljne veze, koja vodi braku i zasnivanju porodice. Sve to mijenja raniji emotivni odnos odraslog djeteta prema roditeljima.  Kada osoba ima dovoljno dobar odnos sa partnerom, smatra se normalnim da joj je ova emocionalna vezanost postala važnija od vezanosti za roditelje.

Prednost se daje saputniku kroz život sa kojim će se imati i podizati djeca. Da bi ovaj prelaz išao glatko, roditelji treba da prihvate ovu promjenu. Uprkos tome što je neko u dugogodišnjoj zadovoljavajućoj emotivnoj vezi, moguće je da bude daleko snažnije vezan za jednog od roditelja. Postoje tatine kćerke, tatini sinovi i mamine kćerke, ali je vjerovatno najupečatljiviji mamin sin. Iako je fizički odrastao, mamin nije dobio psihološku dozvolu od svoje majke da emotivno odraste.

Ove majke su veoma posvećene sinu i često u tom odnosu nalaze smisao svog života. Kako odraslom i samostalnom sinu majka nije potrebna, ove majke se nesvjesno plaše da bi u tom slučaju postale nepotrebne i beskorisne, bez životnog smisla. One svjesno podstiču njegovo odrastanje i samostalnost, ali istovremeno nesvjesno upućuju suprotne poruke, etiketirajući sina kao naivnog, povodljivog, nesposobnog i pasivnog – dakle nespremnog za samostalnost.

Često su to jednoroditeljske porodice u kojima se majka požrtvovano posvetila djetetu, zanemarujući sebe, tako da ne zna kako bi živjela izvan uloge majke. Nekada su majke razočarane u ljubav muža, svu svoju ljubav usmjerile ka sinu.

Kada je sin simbolično vjenčan za svoju majku, ne može dovoljno kvalitetno da se emotivno veže za svoju partnerku, tako da ona ne uspijeva da se osjeti dovoljno prihvaćenom i razvije osjećanje pripadnosti koje je osnov dobre veze. To destabilizuje ove brakove.

Ovim majkama nijedna djevojka nije dovoljno dobra za njihove sinove. Ako djevojka prihvati majčinu dominaciju i uđe u ulogu „nove kćerke”, tada je majka može prihvatati, ali samo dok se podređuje. Nekada je na prvi pogled jasno da je neko mamin sin, a nekada se to otkrije tek nakon ulaska u brak. Kada to otkrije, žena se nada da će se muž promijeniti i emotivno sazreti. Kada shvati da neće, da ih je u braku uvijek troje, nastaju konflikti i loša osjećanja.

Njemu to samo potvrđuje da je „mama u pravu” da je pogrešno izabrao, a u slučaju razvoda, zajedno okrivljuju ženu.  Sve to čini da je najbolje da djevojke koje traže ozbiljne veze izbjegavaju mamine sinove. Ukoliko sa zakašnjenjem otkriju da su u braku sa jednim, i ako žele da mu „otvore oči”, moraju da budu veoma strpljive i da to čine u veoma malim koracima. Ne treba zaboraviti da je on od najranijeg djetinjstva podvrgnut hipnotičkoj idealizaciji svoje mame.

Izvor: Politika