Samo je jedno izvjesno i jasno – majke koje su rodile troje i više djece i ispunjavaju još poneki uslov, od 1. januara, će primati doživotnu naknadu iz budžeta. Izmjene zakona izglasane glasovima opozicije i SDP-a, iako su u dijelu javnosti naišle na brojne kritike, neće se naći pred Ustavnim sudom. Kako Portal Analitika nezvanično saznaje, DPS koji se protivio tom zakonskom rješenju, neće podnijeti zahtjev za ocjenu ustavnosti jer „idu izbori, pa im ne bi bilo pametno da pokreću tu priču“. Ustavni sud, kako saznajemo, neće sam pokrenuti postupak. Iako na to ima pravo, naš Ustavni sud, nije do sada nikada sam pokrenuo postupak za ocjenu ustavnosti i zakonitosti nekog zakonskog akta, pa ne planiraju ni u ovom slučaju.

Stručnjaci za ustavno pravo, uglavnom, neće javno da pričaju na ovu temu, posebno oni koji smatraju da je protivan Ustavu.

Oglasio se bivši predsjednik Ustavnog suda, profesor Blagota Mitrić, koji tvrdi da Ustavni sud nema argumente kojima bi izmjene Zakona mogao da ocijeni kao neustavne.

„Kao pravnika, živo me interesuje kojoj ustavnoj normi je ovaj zakon suprotan, odnosno ova zakonska norma. Uz to, mislim da je u stvari ovakav eventualni predlog (ocjene ustavnosti) neustavan, jer bi se njime grubo kršio fundmentalni član 1 Ustava, koji propisuje da je Crna Gora građanska, demokratska, ekološka i država socijalne pravde“, rekao je ranije Mitrić.

Kako je za Portal Analitika objasnio jedan od ustavnih stručnjaka, Ustav stvarno ne sadrži ni jednu pojedinačnu pravnu normu na osnovu koje bi se to zakonsko rješenje moglo proglasiti neustavnim. Tumačenje ustava, međutim, podrazumijeva sagledavanje ukupnog konteksta i duha najvišeg pravnog akta i u ovom slučaju bi se moralo zaključiti da nije riječ o pozitivnoj diskriminaciji, već o negativnoj selekciji, kaže naš sagovornik.

Za sada je poznato i da će se iz budžeta za narednu godinu izdvojiti oko 13 miliona eura za žene, koje će dobijati nadoknadu. Sve ostalo se ne zna – koliko je žena koje imaju pravo na tu nadoknadu, a za koliko njih poslodavci nijesu uplaćivali poreze i doprinose, iako su radile, pa nadoknadu neće primati.

Ministarka rada i socijalnog staranja Zorica Kovačević je priznala da niko danas u Crnoj Gori ne zna koliko ima majki koje su rodile troje ili više djece, jer ne postoji potrebna evidencija koliko je njih bilo na Birou kumulativno 15 godina, koliko ih je u radnom odnosu i imaju 15 ili 25 godina radnog staža i da li je poslodavac kod kojeg su radile uplaćivao redovno poreze i doprinose. Za one koje su radile u preduzećima koja još postoje možda i bude pomoći – ako nekako natjeraju poslodavce da im naknadno uplate doprinose ili ako ih tuže. Pitanje je što da rade one koje su radile u firmama koje više ne postoje i kome da se obrate.

Pravo na doživotnu mjesečnu naknadu u iznosu od 330 eura imaju majke koje su rodile troje djece, odnosno četvoro i više djece, a koje imaju 25, odnosno 15 godina radnog staža. S druge strane, majke sa troje i više djece koje su na Birou Zavoda bile 15 i više godina primaće 193 eura.Roditelji, odnosno njegovatelji djeteta koje je korisnik lične invalidnine, primaće 193 eura mjesečno, a djeca zadržavaju pravo na ličnu invalidninu. Oni koji njeguju i brinu o dvoje ili više djece sa smetnjama u razvoju, od kojih je najmanje jedno korisnik lične invalidnine, imaju naknadu od 193 eura za svako dijete pojedinačno.

Nešto više o tome, koliko će žena ostvariti to pravo, će se znati oko 20. januara, kada bi trebalo da se podnesu zahtjevi, objasnila je ministarka Kovačević.

Nezvanične procjene govore da bi ih moglo biti oko 10.000.

Izmjenama zakona je propisano da će zaposlene majke sa troje i više djece koje imaju 25 ili 15 godina radnog staža primati doživotnu mjesečnu naknadu u iznosu od 70 odsto prosječne neto zarade u Crnoj Gori, ostvarene u godini koja prethodi onoj kada je ostvareno to pravo.

Žena koja rodi troje i više djece, a na evidenciji Zavoda za zapošljavanje je najmanje 15 godina, imaće pravo, ukoliko to želi, na doživotnu mjesečnu naknadu u visini od 40 odsto prosječne neto zarade u Crnoj Gori. To pravo se ne može koristiti za vrijeme trajanja radnog odnosa i isključuje mogućnost istovremenog korišćenja penzije.

Izmjene zakona i činjenica da niko za sada ne planira da postavi pitanje ustavnosti ostavili su bez ozbiljnog odgovora neka od ključnih pitanja: da li žena koja, na primjer, ima četvoro djece, 10 godina radnog staža i 5 godina na Birou može da dobije penziju; da li žena koja ima dvoje djece i treće mrtvorođeno sa 25 godina staža ima pravo na nadoknadu; da li žena koja ima troje djece, razvela se i o djeci brine otac, a ona ima 15 godina na Birou ima pravo na nadoknadu.

Na neka od ovih pitanja je pokušala da odgovori ministarka Kovačević, koja i sama kaže da je zakon nejasan i konfuzan. Tako smo od nje saznali da žena koje je radila deset godina, a pet bila na Biro neće moći ostvariti pravo, za razliku od one koja ima svih 15 godina na Birou. Saznali smo i da se zakon odnosi i na mrtvorođenu djecu.

Ministarka je na konferenciji kratko rekla da se naknada odnosi i na majke koje su usvojile djecu, iako nije jasno na osnovu koje odrebe jer izmjene zakona isključivo tretiraju „majke koje su rodile“, što je u dijelu javnosti ocijenjeno kao čista diskriminacija. Da li je uzeto u obzir to što usvojena i rođena djeca imaju ista prava i može li se to u ovom slučaju primijeniti, ili je to slobodno tumačenje ministarke, ostalo je nejasno.

Pitanje je i da li je pravedno da žena koja ima dvoje djece i penziju prema Zakonu o invalidsko penzionom osiguranju, a penziju je ostvarila radeći, na rimjer u prosvjeti, ima manju penziju od nadoknade koju će dobiti žena sa 15 godina staža i četvoro djece.

Nema odgovora ni na pitanje – zašto propis ne važi za nezaposlene majke troje i više djece. Zašto ovim zakonom nijesu obuhvaćeni makar samohrani očevi, ako izmjene zakona ne tretiraju očeve uz obrazloženje da se radi o pozitivnoj diskriminaciji. I još puno pitanja koja su ostala bez suštinskog odgovora, piše Analitika.

Izmjene zakona je predložila Socijalistička narodna partija, a predlagač Aleksandar Damjanović je nekolio puta naglasio da usvojene dopune treba da budu „mali doprinos ka stvaranju države socijalne pravde, koja ne treba da postoji samo na papiru.

Rijetki su oni koji su se usudili da javno ustvrde da je zakon diskriminatorski, pa čak i među nevladinim organizacijama koje se bave zaštitom prava žena, iako u nezvaničnim razgovorima ističu da rođenje ne može da bude osnov za nadoknadu jer je to vraćanje žene u 18. vijek i da ovaj zakon vrednuje ženu kroz matericu. Prosto, nije se dobro zamjerati „dobroj namjeri da se pomognu žene koje su majke i da se poveća natalitet“.

Uoči usvajanja izmjena zakona, četiri aktivistkinje za zaštitu prava žena – Maja Raičević, Ljiljana Raičević, Ljupka Kovačević i Nataša Međedović su u pismu javnosti ukazale da je uvođenje nadoknade samo populistička mjera uoči izbora. Navele su da prvo treba obezbijedili istraživanje i analizu efekata ovakvih mjera i na populacionu politiku i na ekonomski položaj žena, pa i na ekonomsku situaciju uopšte jer ozbiljna država razmišlja i o tome kakav će efekat na ekonomiju imati odustajanje od zaposlenja radno sposobnih žena. Sve ono što nije urađeno prije ustvajanja ovog zakona.

Pravo na nadoknadu i pravo na penziju, koje se stekne po ovom osnovu, ne može se kasnije oduzeti. Sve i pod pretpostavkom da sljedeće godine, kada prođu izbori, Ustavni sud recimo, proglasi odredbe o nadoknadama majkama sa troje djece neustavnim ili da Skupština u novom sazivu „koriguje zakon“, onaj ko je ostvario pravo ne može ga izgubiti.  Onima, koji misle ga je riječ o negativnoj selekciji, ostaje da čekaju neka nova rješenja i nove izbore.