Vaš dijete je stasalo za vrtić, ali niste sigurni da bi se tamo moglo najbolje snaći. Iako se sva djeca njegovog uzrasta rado igraju u društvu i razgovaraju o različitim “dječjim” interesovanjima, vaše dijete je samotnjak, ne zanimaju ga igre i teme koje dotiču njegove vršnjake, ali zato pokazuje ogromno interesovanje za određeno područje o kojemu zna čak i više od vas.
Osim toga, strah vas je kako će reagovati u velikoj grupi djece jer buku i žamor doživljava izuzetno snažno, prilično je usmjeren na sebe i svoje potrebe i ponekad vam se čini kao da živi u sasvim nekom drugom svijetu. Je li riječ o specifičnom karakteru ili o sindromu autističnog spektra o kojemu se malo govori i zna – Aspergeru?
Rutina je neizmjerno važna malim Aspergerovcima
Aspergerov sindrom ili Asperger, je razvojni neurološki poremećaj iz autističnog spektra, ali nije autizam što se često pogrešno tumači. Glavna karakteristika ovog sindroma je nemogućnost razumijevanja okoline. Osobe s Aspergerom imaju problem u funkcionisanju u društvu, teško opisuju i razumiju svoje i tuđe emocije, teško zadržavaju pažnju na trenutnoj aktivnosti (osim ako je riječ o opsesiji nekom radnjom, područjem, stvari) i nisu u potpunosti svjesni situacije u kojoj se nalaze.
Za razliku od autizma, Aspergerovci nemaju poteškoće u govornom i spoznajnom razvoju, ali pokazuju neobične govorne karakteristike pa su im odgovori uglavnom kratki, a razgovaraju kao mai stručnjaci, vrlo pedantno i koristeći vokabular netipičan za svoj uzrast.
Sličnosti s autizmom svakako su slijepo slijeđenje rutine čije narušavanje može znatno uticati na njihovo raspoloženje i uznemiriti ih. Mnoga djeca Aspergerovci nisu u stanju da se nose se s sopstvenim emocijama ukoliko nešto ne ide po planu ili onako kako su oni zamislili. Izlivi bijesa i tuge tada su očekivana reakcija.
Nerazumijevanje sarkazma, šala i prenesenih značenja
Djeca s ovim sindromom sve shvataju doslovno pa sarkazam, šale, viceve i bilo kakva prenesena ili skrivena značenja u pričama, crtanim filmovima, predstavama ili svakodnevnom govoru neće biti u stanju da razumju.
Takođe, zbog pojačane osjetljivosti čula, ova djeca ponekad imaju problema s nošenjem određene tkanine, diranjem materijala koji im izazivaju nelagodu, a i bilo koji zvučni ili vizuelni stimulansi koji su za njihov doživljaj preintenzivni, izazvaće nemir.
Još jedna sličnost s autizmom je njihova intenzivna okupiranost određenim područjem o kojemu znaju gotovo sve, a kada o njemu govore služe se rječnikom odraslih ljudi, čak i stručnjaka. Aspergerovci su uglavnom djeca prosječne ili visoke inteligencije i, iako zaostaju u socijalnim vještinama, pokazuju zavidna znanja u području koje ih zanima, najčešće u matematici ili umjetnosti.
Najveći problem na koji Aspergerovci nailaze je nerazumijevanje odnosno nestrpljenje za njihov svijet koji je prilično drugačiji od onoga na koji smo navikli. Teško podnose kritiku odnosno način na koji im se nastoji ukazati da griješe pa je važno da se upozoravaju mirnog tona i jasnim jezikom.
Ukoliko uočite karakteristike ovog sindroma i na svom djetetu, ne mora značiti da je dijagnoza automatski potvrđena. Dijete je najbolje odvesti terapeutu kako bi ispitao je li zaista riječ o Aspergeru, nekom drugom poremećaju iz autističnog spektra ili je jednostavno riječ o djetetu posebnog karaktera.
Asperger nije bolest, mnogi čak negiraju da je riječ o poremećaju već ga klasifikuju kao sindrom koji se ne može izliječiti, ali se može kontrolisati terapijom i pravilnim pristupom okoline. Osim roditelja, čija je uloga najveća, važna je i podrška vrtića, škole i djece s kojom mali Aspergerovci dolaze u kontakt.
S obzirom da pokazuju izuzetno nisku dozu empatije i teško doživljavaju tuđe emocije i probleme, mogu se doživjeti kao sebični i kao osobe koje treba kazniti ali njihovu narav treba prihvatiti i prilagoditi im se kako bi interakcija prošla što lakše. Sindrom je češći kod dječaka, ali i broj djevojčica s ovim sindromom raste posljednjih godina.
Izvor: Klinfo
