Razlike u materijalnim mogućnostima porodica uvijek su postojale, ali su, čini se sve veće. I dok su odrasli navikli da se nose s poteškoćama i donekle se mire sa situacijom, djeci je to znatno teže, pogotovo ako zbog toga doživljavaju porugu vršnjaka. Što možemo učiniti?
Nezavisno od sopstvenih materijalnih prilika, roditelji trebaju unaprijed da razgovaraju s djecom i objasne im da ima djece čiji roditelji imaju više novca i djece čiji roditelji imaju manje novca.
Zatim im treba pojasniti i što to znači. Da bi takav razgovor imao smisla, roditelji se i sami trebaju pridržavati onoga što govore svojoj djeci. Zbunjujuće je reći djetetu da se druži sa svima, ukoliko roditelji sami biraju prijatelje po određenom nametnutom modelu. Upoznajte roditelje druge djece, razgovarajte međusobno i učite djecu toleranciji.
Ukoliko mislite da je vaše dijete nesretno zbog toga što mu ne možete priuštiti neke stvari koje imaju njegovi vršnjaci ili je dijete izloženo porugama druge djece, pokušajte više poraditi na djetetovom samopouzdanju. To možete učiniti samo uz pomoć bezuslovne ljubavi. Samopouzdane osobe snažne individualnosti cijenjene su bez obzira na količinu statusnih simbola, kako među odraslima tako i među djecom.
U najmlađem uzrastu, važno je postaviti zdrave granice, ali tako da kod djeteta ne izazovete osjećanje nemoći, da se njegove želje ne uvažavaju i da se mora pomiriti s oskudicom. Budite spremni i nekim djetetovim željama udovoljiti, koliko god vam se one činile beznačajne i kratkoročne. Nastojte da stvoriti kod djeteta osjećaj lišenosti tako što ćete omalovažavati njegove želje. Dajte djetetu izbor, recite mu da može birati koje su mu želje najvažnije, ako je svota novca koju možete potrošiti unaprijed određena. Kod djeteta treba stvarati osjećaj da je sposobno i da zaslužuje da ostvari svoje želje, ali i sposobnost razlikovanja dubokih, unutrašnjih želja koje ga stvarno raduju, od privremenih, površnih želja uslovljenih uticajem okoline.
Djetetu možete reći da mu zbog određenih okolnosti u društvu ili vašem životu, u ovom trenutku ne možete ispuniti neke želje, ali da to ne znači da mu, kroz neko vrijeme, te želje neće biti ispunjene. Možda će ih u budućnosti i samo moći ostvariti, ako skupi dovoljno znanja i uloži vremena i truda.
Djeca i novac
Djeca koja još nisu upoznata s načinom na koji novac funkcioniše (a i ona koja jesu), imaju beskrajne zahtjeve i želje. Kako žele iskusiti sve što vide u bližoj okolini, tako ih privlače i predmeti u izlozima i reklamama. Proizvođači i marketinški stručnjaci posvećuju mnogo vremena i truda strategijama kako da namame djecu da požele njihov proizvod. Oni znaju da su mnogi roditelji slabi na dječje zahtjeve i da će najradije potrošiti novac na dijete.
Problem nastaje kad roditelji iz svojih strahova, stida ili krivice povezanih sa pitanjem novca, pokušaju zatočiti dječje želje i zahtjeve što je prije moguće, kako im ono ne bi podsticalo ta neugodna osjećanja. Tako se nerijetko počinju služiti pogrešnim pristupima: kritikama, izazivanjem krivice ili ulogom žrtve. Što je dijete mlađe i što je takav pristup intenzivniji, to će vjerovatnije ono stvoriti snažnija neugodna osjećanja i utiske u vezi novca. Oni ga u odrasloj dobi mogu navesti na nezdravo ponašanje – od uloge žrtve do pohlepe.
Ako ste prosječnog ili ispodprosječnog materijalnog stanja, moraćete itekako ograničiti broj zahtjeva kojima ćete udovoljiti, posebno s obzirom na količinu primamljive ponude na tržištu. Ali postoji i još jedan razlog, nezvisno od vašeg materijalnog statusa, a to je da izbjegnete da dijete bude izmanipulisano medijima i orijentisano isključivo na spoljašnje, materijalne stvari.
Posebno se taj problem može pojačati kad dođe do nadmetanja među vršnjacima. Neka djeca mogu postati zavisna od dokazivanja moći, dok onoj koja ne mogu ili ne žele kupiti određeni proizvod, druga djeca mogu učiniti život gotovo nepodnošljivim i izazvati mnoge traume. Ponekad se događa da školski nasilnici odaberu kao žrtvu upravo onu djecu koja ne nose vanjske statusne simbole “moći”, kao što su patike ili odjeća određenih marki.
Pokušajte objasniti djetetu, u zavisnosti od uzrasta, da mnogi ljudi žele stvari misleći da će njima postići neki dobar osjećaj, ali se svaki put razočaraju, jer osjećaj koji žele mora doći iznutra, a ne spolja. Pitajte ga kako misli da će se osjećati ako dobije taj predmet, kakvu vrstu zadovoljstva će on u njemu izazvati i koliko će to trajati? Recite mu da se stalnim kupovanjem stvara gomila smeća koja opterećuje planetu, i da je važno odabrati stvari koje neće brzo odbaciti.
Na sva ova pitanja, pogotovo u početku, nemojte očekivati da ćete dobiti potpuno iskrene odgovore, jer djeca možda ne žele dati odgovor koji bi ih udaljio od željene stvari, ili jednostavno ne znaju prepoznati sopstvena osjećanja. Budite spremni da ćete na kraju morati blago, ali odlučno izreći, pa i nametnuti, svoje mišljenje. Vaš cilj je dugoročan – da dijete malo po malo stvori naviku samo sebi postavljati ta pitanja i slušati svoje najdublja osjećanja.
Ako i kupite neku stvar, i ona se za nekoliko dana nađe odbačena ili pocijepana, iskoristite to da biste dijete dodatno podučili kako prepoznati površnu želju. Izbjegavajte izazivanje krivice i “jesam li ti rekla”; dijete će ponekad najbolje naučiti neku lekciju na greškama, kao uostalom i svako od nas. Pitajte dijete kako se sada osjeća u vezi te stvari i recite mu da uporedi to s osjećanjem kad je toliko željelo. Pitajte ga je li ostvarilo osjećanje koje je željelo da postigne i ima li ideju kako može drugačije razviti taj osjećaj u sebi, umjesto pomoću stvari. Ne očekujte trenutne rezultate, ali očekujte da će dijete prihvatiti takav način razmišljanja kad stekne dovoljno iskustva da ga zaista razumije.
S vremenom možete djetetu početi davati džeparac, kako bi ono moglo početi učiti na samostalno donesenim odlukama, ali u početku će mu biti potrebna vaša pomoć i kontrola.
Kad dijete dođe do školskog uzrasta, u idealnom slučaju već ste proveli neko vrijeme stvarajući ove navike. Tada će djetetu biti daleko lakše nositi se s pritiskom vršnjaka. Ali, naravno, život je rijetko idealan, i možda vas čeka pravi izazov – kako razviti kod djeteta zdrav odnos prema novcu, u sredini koja na njega vrši maksimalan pritisak da se pokori konzumerizmu.
