PIŠE: Zoran Milivojević, psihoterapeut
U periodu kada neko bira partnera za ozbiljnu vezu, često ne razmišlja o tome da li postoji velika razlika između njegovog i partnerovog načina vaspitavanja djece. Mnogi ljudi u tom periodu uopšte ne razmišljaju o vaspitavanju djece, smatrajući da se ta vještina spontano, automatski, pojavljuje kod svakoga ko dobije dijete. Zato može veoma neprijatno da ih iznenadi pojava velike razlike u načinu na koji mama i tata istog djeteta pokušavaju da ga vaspitaju. To često prerasta u hronični roditeljski sukob oko načina vaspitavanja djeteta.
Moguće su mnogobrojne razlike u načinu vaspitavanja. Jedan roditelj može previše da štiti dijete i da ga, po mišljenju drugog roditelja, čini nesposobnim. Čest konflikt je kada je jedan roditelj popustljiv i djetetu pruža ljubav bez disciplinovanja, dok je drugi stroži i tako se trudi da disciplinuje dijete.
Velike razlike u vaspitanju motivišu svakog roditelja da harmonizuje zadovoljenje djetetovih potreba. To znači da, kada jedan roditelj vidi da onaj drugi djetetu ne daje ono što mu je, po njegovom mišljenju, potrebno, onda mu on pojačano pruža ono što nedostaje. Djetetu su za pravilan razvoj potrebni i ljubav i disciplina, ali kada jedan roditelj samo disciplinuje, onda onaj drugi to kompenzuje tako što djetetu pruža više ljubavi, zbog čega ovaj prvi pojačava disciplinovanje, zbog čega drugi povećava pružanje ljubavi itd.
Velike razlike čine da oba roditelja misle da onaj drugi roditelj štetno utiče na dijete i da ga upropaštava, što kod njih pokreće prirodnu akciju štićenja djeteta. Posledica je da oba roditelja na situaciju gledaju kroz svoj „dramski trougao”, prema kojem je dijete žrtva, drugi roditelj je progonilac žrtve, a sebe vide kao djetetovog spasioca. „Spasavanje” može da bude tako što dijete sklanjaju od drugog roditelja ili tako što se suprotstavljaju drugom roditelju u pokušaju „proganjanja progonioca”. Hronični roditeljski sukob oko vaspitanja postaje akutan svaki put kada se jednom od roditelja ne sviđa ono što radi drugi.
Kako su djeca roditeljima najviša vrijednost u životu, veoma su snažna neprijatna osjećanja povezana sa načinom na koji onaj drugi vaspitava dijete. Zato se nekada kao glavni razlog razvoda navodi upravo nesaglasnost oko vaspitavanja djeteta. Na primjer, popustljiva majka se odlučila na razvod jer ne može da gleda kako se otac „sadistički iživljava” nad djecom.
Za dijete je najbolje ako mu oba roditelja pružaju ljubav i disciplinuju ga. Način da mladi roditelji izbjegnu ili prevaziđu sukob oko vaspitanja jeste da razgovaraju o vaspitanju prije rođenja djeteta. U slučaju da ne mogu da se slože, dobro je da se obrazuju u ovom pogledu ili da potraže pomoć stručnjaka koji će im pomoći da se bolje orijentišu i izgrade zajednički vaspitni stil.
Izvor: Politika
