Kada dođe do vršnjačkog nasilja u školama u Crnoj Gori kako one postupaju odnosno koji koraci treba da uslijede, i šta je čija odgovornost definisano je u upustvu koncipiranom na bazi smjernica za postupanje u Priručniku Škola bez nasilja – sigurno školsko okruženje. Ove smjernice se odnose na sve vrste nasilja koje škola primijeti, a koje su detaljno opisane u upustvu, i treba da ih primjenjuju sve škole, kako nam je pojašnjeno u Ministarstvu prosvjete.

Preuzmite Upustvo o podjeli odgovornosti i postupanje u cilju prevencije i u slučajevima pojave nasilja.

U uputstvu se naglašava da je odgovornost i dužnost prijavljivanja nasilja i zlostavljanja obavezna! Obaveza prijavljivanja nasilja ima prednost u odnosu na tzv. profesionalno čuvanje tajne ukoliko ona ugrožava djetetovu bezbjednost, život ili mentalno i/ili fizičko zdravlje. Odnosi se na situacije u kojima se došlo do informacije koje upućuju da je dijete zlostavljano.

Kada dođe do nasilja, škola treba da oformi školski tim za zaštitu djece od nasilja koji čine uprava škole (direktor/ica), stručni saradnici i nastavnik/ca koji je u neposrednom kontaktu sa djetetom. Uloga tima je da zaposlenima olakša proceduru pomoći djeci kada se posumnja da su izložena nekoj vrsti nasilja.

U dogovorenom intenzitetu (dva puta mjesečno) sastaje se školski tim da bi analizirao dostavljene posebne formulare o slučajevima nasilja. Tom prilikom se utvrđuje koja vrsta nasilja je u pitanju, odnosno na koju vrstu nasilja se sumnja.

Na osnovu registrovanih dešavanja u školi, evidencije restitucije i zabilješki razgovora stručne službe sa pojedinom djecom zaključuje se o kojoj vrsti nasilja je riječ. Ukoliko se zaključi da je riječ o vršnjačkom nasilju (vrijeđanje, pesničenje, tuče, iznuđivanje novca i sl.) definišu se mjere koje treba preduzeti na nivou škole. Osmišljavaju se i sprovode ciljane i tematske radionice (jačanje odjeljenske kohezije, prihvatanje različitosti, nenasilna komunikacija).

Organizuje se rad s manjim grupama (vršnjačka podrška, ciljani rad na prevazilaženju konkretnih problema koji postoje u određenim manjim grupama). Definišu se oblasti, metode i tehnike podrške potrebne djetetu i primijenjuje individualni rad. Koncipiraju se i primjenjuju oblici rada s roditeljima (tematski roditeljski sastanci i sastanci savjeta roditelja, radionice, individualna podrška). Formulišu se i preduzimaju mjere prema drugim institucijama.

Stručna služba ustanove obavlja razgovor sa djetetom (uz prisustvo roditelja/staratelja) i sačinjava izvještaj o obavljenom. U slučaju teških slučajeva koji se dešavaju u školi, uprava odmah poziva hitnu službu i/ili doktora, ili slučaj prijavljuje policiji (predstavnik škole – poželjno je da član stručne službe bude prisutan uz dijete i roditelja/staratelja).

Tim za zaštitu djece od nasilja obavještava centar za socijalni rad o postojanju sumnje.

Da bi se postiglo da dijete žrtva nasilja ili ono koje pokazuje neprilagođenost ponašanja, razvije adekvatne psihosocijalne vještine, potrebno je usaglašeno djelovanje i rad timova škole i centra za socijalni rad.

Sa službama socijalne zaštite treba razviti Plan podrške koji uključuje psihosocijalnu podršku, mjere obrazovno-vaspitnog postignuća (dopunska nastava, individualni rad i sl). Na osnovu njega se prati ponašanje djeteta kroz duži vremenski period. Centar za socijalni rad se uključuje kad je u pitanju nasilničko ponašanje djece, dok škola preko svoje stručne službe rješava kratkotrajne incidente i sukobe djece.

Škola šalje zahtjev centru za socijalni rad za uključenje i preuzimanje zaštitnih mjera kada dođe do ponavljanja određenog ponašanja i dominacije sile na individualnom ili grupnom planu. Planiranje i sprovođenje zaštitnog procesa podrazumijeva podršku aktivnostima u okviru procesa obrazovanja i vaspitanja, dijagnostički postupak, tretman, primjenu mjera socijalne zaštite i organa starateljstva.

Centar za socijalni rad pruža podršku djeci žrtvama nasilja, savjetodavni rad izvršiocima nasilja i njihovim roditeljima, nadzor njihovog ponašanja i ostale zaštitne mjere. Tim centra preispituje situaciju, utvrđuje osobine ličnosti djeteta, u kojim situacijama je sklono da se neadekvatno ponaša, što je dovelo do incidenta i takvog kontinuiranog ponašanja. Nakon obrade djetetove ličnosti i razgovora sa roditeljima, po potrebi utvrđuje plan i program zaštite i rada (u zavisnosti da li je dijete žrtva ili počinilac) u cilju poboljšanja njegovog ponašanja i bolje adaptacije u školi. Planom se preciziraju i dogovaraju mjere kako bi se zajedničkom saradnjom što uspješnije radilo na tretmanu žrtava i počinioca nasilja. Stručni radnici fokusiraju pažnju na unapređenje prosocijalnog načina razmišljanja, uspostavljanje odgovarajućeg nivoa kontrole impulsa, razvoj osjećaja odgovornosti i prihvatanja posljedica za sopstveno ponašanje. Pomažu u razvijanju vještina komuniciranja za nenasilno rješavanje konflikata i unapređenju odnosa sa vršnjacima i porodicom. Usmjeravaju strukturisanje slobodnog vremena (adekvatni sadržaji, rekreativne i sportske aktivnosti), motivišu za razvoj osjećaja odgovornosti i dužnosti prema obavezama, sebi, roditeljima, drugima. Insistira se na redovnim dolascima na savjetodavni rad da bi se radilo na razvoju optimalnog ponašanja.

U školi se sprovodi nadzor nad učenicima na času, tokom odmora, dolaska i odlaska iz škole. Utvrđuju se oblasti podrške potrebne djetetu. Primjenjuju se metode i tehnike individualnog rada s djetetom. Realizuje se stručno savjetodavni, individualni i grupni rad/radionice. Radionice koje se sprovode su tematske (jačanje odjeljenske kohezije, prihvatanje različitosti, nenasilna komunikacija). Organizuje se ciljani rad na prevazilaženju konkretnih problema koji postoje u određenim manjim grupama. Prilagođava se metodika nastave i izvodi dopunska nastava. Određuje se nastavnik – mentor, koji je, po pravilu, model prema kojem dijete ima pozitivan transfer, a koji prati njegov uspjeh i ponašanje. Takođe, organizuje se edukativno-savjetodavni rad sa roditeljima.