Uzroci zbog kojih je neka igračka označena kao opasna su razni, a odnose se na hemijski sastav, mogućnost od zadojivanja povreda, opekotina, gušenja, davljenja…

Prema istraživanju Ecology Center-a, svaka peta igračka sadrži olovo koje je otrovno i šteti nervnom sistemu. Štetne plastične igračke, sa druge strane, u dodiru sa fizičkim izlučevinama ispuštaju otrovne i kancerogene hemikalije.

Otrovne hemikalije koje ne bi smjele da se pojavljuju u dječjim proizvodima su: brom, živa, olovo, kadmijum, antimon, arsen, hrom, kobalt, živa, nikal, kalaj… Te materije su alergene, kancerogene ili mogu imati drugi štetni uticaj na zdravlje, u zavisnosto od koncentracije i nivoa izloženosti.

Kako biste donekle bili sigurni da su igračke koje birate za svoje mališane pouzdane, evo nekoliko stvari na koje treba da obratite pažnju:

Sastojci od kojih su izrađene igračke, trebalo bi da budu navedeni na etiketi.

Provjerite ko je proizvođač i uvoznik igračke.

Birajte pouzdane i provjerene proizvođače i uvoznike igračaka.

Izbjegavajte PVC. Sjajna supstanca koja se nalazi na većini dodataka na odjeći je polivinil-klorid, ili poznatije – PVC. PVC se izrađuje od ostataka plastike i može sadržati ftalate, supstance koje se dodaju plastici da bi bila fleksibilnija, a na ljude djeluju kao azbest. Dječje igračke koje su napravljene od PVC-a su zabranjene u Evropi, a u Americi su neke kompanije prestale dobrovoljno da ih proizvode. Pa, ipak, igračke napravljene od PVC-a se i dalje masovno proizvode u Kini.

Uvijek tražite oznaku reciklaže za PVC (V3), pa ćete znati da li su igračke napravljene od nje ili nisu.

Iako roditelji vjeruju drvenim igračkama, opasne supstance mogu se naći i u njima i to: PAU, nonilfenol, nikl, formaldehid, organska jedinjenja sa kalajem.

Boje i krede netoksične su ako se na etiketi nalazi oznaka ASTM D-4236.

Kada kupujete igračku, tražite sertifikat na kojem stoji zemlja porekla, kao i oznaka „tested“ da je proizvod odobrila agencija za provjeru kvaliteta.

Izvor: Index.hr