Početkom školske godine za djecu s hroničnim bolestima i njihove roditelje javljaju se brojne neodumice i strahovi oko toga hoće li hronična bolest uticati na djetetov uspjeh u školi, kako će ga prihvatiti vršnjaci, i kako će nastavne obaveze i školske aktivnosti uticati na njegovo zdravlje. Hronična bolest kod djece može se definisati kao stanje koje ometa dijete u dnevnom funkcionisanju ili utiče na normalno funkcionisanje više od 3 mjeseca u godini, ili je dijete, zbog te bolesti, hospitalizovano više od jednog mjeseca u godini.

Hronične bolesti kod djece nisu rijetke, otprilike jedno od šestoro djece ima neki oblik hroničnog poremećaja koji mogu varirati u obliku i intenzitetu. Najčešće su hronične bolesti djece i adolescenata alergijske bolesti, astma, dijabetes, rak, cistična fibroza, epilepsija i druge.

Hronične bolesti mijenjaju način života djeteta, njegove navike, nameću ograničenja. Školsko dijete zbog hronične bolesti može nailaziti na probleme čestog izostanka iz škole, neodgovarajuće socijalizacije, neprihvaćanja od strane vršnjaka. Djeca s hroničnim zdravstvenim poteškoćama mogu biti ograničena u nekim aktivnostima, imati brojnije hospitalizacije, ambulantne kontrole i liječenja. Ona s teškim nedostacima mogu povremeno biti nesposobna učestvovati u školskim i aktivnostima svojih vršnjaka. Problemi često nastaju zbog odluke smije li pohađati časove fizičkog i ako smije, što i u kolikoj mjeri.

Kod polaska djeteta u školu roditelji i dijete bi trebalo nastavnicima i vršnjacima da daju uputstva u vezi sa terapijomu i određene karakteristike bolesti i istaknu kako je potrebno ponašati se prema djetetu u skladu s njegovom bolešću. Djetetu treba omogućiti učestvovanje u svim školskim aktivnostima i na taj način mu umanjiti osjećaj različitosti u odnosu na zdrave vršnjake. U razgovoru s učiteljicom ili nastavnikom roditelji trebaju da upozore na bolest, lijekove, ishranu, posebne mjere zaštite i na sve ono što se primjenjuje u svakodnevnom životu djeteta s hroničnom bolešću.

Bolest ne mora biti prepreka!

Hronične bolesti kod djeteta koje pohađa školu zahtijevaju dobru saradnju ljekara različitih specijalnosti, od pedijatra, do dječjih i adolescentskih psihijatara. Uz učitelja i profesora djeteta, treba biti uključen i stručni tim koji čine psiholog i pedagog u školi kao i nastavnici i učitelji.

Analiza uspjeha u školi hronično bolesne djece pokazala je da su oni u 87 odsto slučajeva odlični i vrlo dobri učenici i da nema razlike u odnosu na zdravu djecu, kao što se pokazalo ni da nema bitne razlike u njihovom ponašanju. Hronična bolest ne mora biti prepreka, što dokazuju brojni odlikaši među djecom koja imaju astmu, epilepsiju ili neku drugu hronični zdravstveni problem.

Od trenutka uključivanja hronično bolesnog djeteta u školu potrebno je određeno prilagođavanje koje zavisi od vrste bolesti. Polazak djeteta u prvi razred izaziva velik stres, što može negativno uticati na osnovnu bolest. Zato treba obezbijediti kvalitetne uslove života i rada, individualizovati nastavu u što je moguće većoj mjeri, edukovati učitelje i roditelje, i pružiti im psihološku podršku. Prema određenim istraživanjima, 30 – 40 % hronično bolesne djece, urednog intelektualnog statusa, ima poteškoća s učenjem ili poremećaj ponašanja i psihološkog razvoja.

Najčešće kronične bolesti su:

• alergije (sve alergije na inhalacijske i nutritivne alergene i lijekove) – 3,9%
• poremećaji vida (svi poremećaji akomodacije i oštrine vida) – 3,9%
• noćno mokrenje – 1,5%
• sideropeničana anemija (zbog manjka gvožđa) – 1,5%
• bronhijalna astma – 0,9%
• epilepsija – 0,2%.

Svi kronični poremećaji češći su kod dječaka, a veći je procenat zabilježen kod seoske djece, osim poremećaja vida i alergija.

U rjeđe hronične bolesti djece koja polaze u školu ubrajamo:

• šećernu bolest
• prirođene ili stečene srčane mane
• preuranjeni pubertet
• celijakiju
• poremećaje rada štitne žlijezde.

Izvor: Žena.hr