Vlasnica bloga o vaspitanju djece i majki, Tatjana Ivanko, odlučila je prodiskutovati o tome, kako istaknute greške utiču na buduću percepciju svijeta djeteta.

Smatramo da u njenim razmišljanima ima dosta istine. Pročitajte i procijenite sami.

„Počeću izdaleka. Moja ćerka nije bila u mogućnosti da dobije predškolsko obrazovanje. Radila sam sa njom sama, kod kuće. Kada smo vježbale ruku prije škole, naša sveska je izgledala ovako.

Vidite razliku? Ja nisam njene greške označavala crvenom olovkom. Ja sam istakla zelenom olovkom ona slova i kukice koje su bile ispravne.

Njoj se to veoma sviđalo, i svaki put, poslije svake ispisanog reda, uvijek je pitala „Mama, koja je sada ispala bolja od svih“ I bila je srećna kada sam zaokruživala najbolje slovo sa riječima: „Perfektno!“

U čemu je razlika između pristupa? Da li ste već shvatili?

U prvom slučaju fokusiramo se na greške. Šte se uskladištilo u vašem fotopamćenju? Tako je, ona, neispravno napisana slova. Da li ste uvidjeli kod tih crvenih podešavanja idealno napisana slova? Ne! Želimo li, ili ne, ali podsvjesno pamtimo ono što je istaknuto.

U drugom slučaju mi se fokusiramo na onome što je urađeno ispravno! Dobijamo sasvim drugačije emocije, drugačiju percepciju. Želimo ili ne, ali podsvjesno pokušavamo ponoviti ono što je bilo odlično! To je sasvim druga unutrašnja motivacija – ne pokušaj izbjeći greške, ali pokušaj uraditi dobro!

Kako istaknute greške u svesci utiču na kasniji život?

Odgovor je očigledan:

• Od djetinjstva smo navikli da se fokusiramo na nedostatke, na to što nije ispravno, na to što izgleda pogrešno i loše. Naučeni smo tome u školi uz pomoć crvene olovke, naučeni smo tome kod kuće kada smo često skretali pažnju na ono što je učinjeno pogrešno, nego što su nas hvalili za ono sto smo uradili ispravno.
  Ta sama navika (isticati crvenim loše), koju mi izoštravamo od samog djetinjstva, i koju nikako ne možemo istisnuti iz naše svijesti u odraslom dobu, i postaje najčešći uzrok nezadovoljstva u životu. Na čemu je fokus, to i raste. Na šta je usmjerena pažnja, to se i povećava. Sve podstiče iz djetinjstva. Iz djetinjstva sve povlačimo u odrasli život, sve naše navike i vještine, i nisu nam sve od njih korisne.
• Uvođenjem principa „zelene olovke“ uvidjećete da, čak, i ako ne skrećete pažnju djetetu na greške, one postepeni nestaju same od sebe, jer dijete ima želju da samo sve uradi savršeno, svojom slobodnom voljom.

Izvor: Zelena učionica