Djecu u Crnoj Gori seksualno zlostavljaju roditelji, rođaci, komšije, nastavnici, njima nepoznati ljudi, prijatelji njihovih roditelja, roditelji njihovih drugara, stari ljudi… Niko u Crnoj Gori ne zna koliko ima pedofila i odakle  vrebaju, jer ne postoji registar počinilaca tih krivičnih djela. Ne zna se ni tačan broj djece žrtava seksualnog zlostavljanja i iskorišćavanja.

Podaci o djeci žrtvama tog užasnog zločina i onima koji su se nad njima  iživljavali, različiti su od institucije do institucije. Od 1. januara 2004. do  31. decembra 2013. godine Uprava policije registrovala je da je 181 dijete bilo seksualno zlostavljano.

Ko su ljudi koji tako gnusno zlostavljaju djecu? Gdje rade? Gdje žive? Da li su i sada u blizini djece?

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) došao je do podatka da je Ministarstvo rada i socijalnog staranja registrovalo, za isti period, znatno manje počinilaca ovog djela od policije – tek 97.  Da li to znači da je policija 84 zlostavljane djece, grubo kršeći zakon, ostavila bez socijalne zaštite jer nije obavijestila nadležene socijalne centre?

Kako su moguće ovolike razlike u podacima CIN-CG u policiji nije uspio da sazna.

Kada je CIN počeo sa istraživanjem iz policije su odbili zahtjev da odrede sagovornika koji bi, između ostalog, i to mogao da objasni. Iz te institucije su kazali da “procjenjuju da već dati podaci i odgovori opravdavaju ulogu policije, s obzirom da se radi o pojavi (nastranosti, seksualnoj sklonosti prema djeci istog  ili suprotnog pola), a ne kvalifikaciji krivičnog djela”.

“Policijski službenici su, od početka ove, 2015. godine, registrovali dva krivična djela obljuba nad djetetom, jedno u Podgorici i jedno u Andrijevici“, kazala je za CIN portparol Uprave policije Tamara Popović.  Ona je rekla da su oba zlostavljana djeteta ženskog pola.

Ministarka rada i socijalnog staranja Zorica Kovačević kazala je, međutim, za CIN-CG da ove godine nemaju nijedan prijavljeni slučaj!

Ministarstvo rada i socijalnog staranja, samo za prvu polovinu prošle godine imalo je  evidentiranih 12 slučajeva seksualnog iskorišćavanja i zlostavljanja djece.

U odgovoru iz policije koji je CIN-CG dobio nema ni podatka koliko je do sada ljudi odgovaralo pred zakonom jer su prećutali saznanje ili  sumnju da je neko dijete seksualno zlostavljano.

Koliko je roditelja kažnjeno jer su, zbog sramote, straha ili nekog drugog razloga, ćutali da im dijete siluje bračni drug, komšija, nastavnik, rođak… Nema ni riječi o tome kako se i na koji način ljudi mogu animirati i ohrabriti da prijave da je neko dijete seksualno zlostavljano.

CIN-CG je ostao uskraćen za odgovor na koji način policija preventivno djeluje kako bi zaštitila djecu od pedofila, da li i na koji način nadziru prestupnike, makar one koji su osuđivani da su seksualno zlostavljali djecu.

Na pitanje CIN-CG  zašto se u CG ćuti o ovoj pojavi kriminolog Velimir Rakočević je kazao da je to zbog toga što se pogrešno vjeruje da pedofilije u Crnoj Gori nema.

“U Crnoj Gori se  ne govori o pedofiliji najviše zbog toga što  se pogrešno smatra da ova pojava nije u većoj mjeri zastupljena kod nas. Treba naglasiti da je kod ovog kriminalnog fenomena tamna brojka posebno izražena. Kriminološka istraživanja pokazuju da na jedno prijavljeno krivično djelo seksualnog iskorišćavanja i seksualnog zlostavljanja djeca dolazi najmanje deset neprijavljenih slučajeva. Brojni su razlozi zbog kojih većina ovih delikata ostaje neprijavljena. Pored neprepoznavanja indicija koje ukazuju na ovu pojavu treba istaći  i da se žrtve često plaše pedofila zbog čega ne smiju prijaviti zločin. Strah postoji i kod članova porodice, posebno od toga da problem dospije u medije. Porodica djeteta žrtve se plaši da će biti osuđeni od strane okoline. Djeca se često povlače u sebe i ne pričaju o problemu koji imaju“, objasnio je Rakočević.

Nedavno je završen sudski postupak protiv nastavnika koji je seksualno zlostavljao trinaestogodišnjeg dječaka. Nastavnik je osuđen na devet godina zatvora. To je prva ozbiljna kazna za to gnusno krivično djelo izrečena u crnogorskim sudovima. Taj vremešni prosvjetni radnik je, nakon što je otkriveno što je radio djetetu, podnio zahtjev za penzionisanje.

Godinama je davao djeci privatne časove iz svog predmeta, ali samo dječacima. Nije poznato je  li  policija istraživala da li je taj pedofil seksualno zlostavljao još dječaka kojima je davao dopunske časove u svom stanu.

Na sud nikada nije stigao otac tri djevojčice i jednog dječaka, iz jednog sela u blizini Podgorice, koji je, prema svjedočenjima, svoju djecu godinama seksualno zlostavljao. Jedna od kćerki, koja se odvažila i prijavila oca da je siluje od kada zna za sebe, ohrabrila je mlađe sestre i brata da i oni to priznaju. Dug i mučan istražni proces, nemogućnost smještaja djece daleko od oca zlostavljača i majke koja je ćutala o svemu, natjerali su djecu da odustanu od svega i zaćute. Nikad se nije utvrdilo šta se zaista desilo u ovom slučaju.

Seksualno zlostavljanje djece u Crnoj Gori i dalje je tabu. O tome se, uglavnom, ćuti ili govori ispod glasa. Oni, u čijim porodicama su djeca bile žrtve, često ne govore o tome niti traže pravdu jer se plaše stigme. A oni van porodice koji sumnjaju, ili znaju da je neko  dijete zlostavljano, često žmure jer ih se ne tiče, a i ne događa se njima. Zbog toga  djeca postaju višestruke žrtve – zlostavljača, porodice, sredine, državnih institucija…

Kada je sa lisicama na rukama šezdesetogodišnji pedofil doveden na saslušanje jer je godinama seksualno zlostavljao djevojčicu iz komšiluka, članovi njegove porodice  su za dijete žrtvu novinaru CIN -CG  rekli da je “kurva” i da “svako može sa njom da bude za pare”. Djevojčica je u tom trenutku imala 13 godina. Taj pedofil, čija žrtva je bila mlađa od njegovih unuka, osuđen je na tri godine zatvora.

Zakonom nije moguća amnestija za počinioca krivičnih djela iz oblasti seksualnog zlostavljanja i seksualne eksploatacije maloljetnika. Ali, problem je što su mnogi od ovih zločinaca amnestirani jer nikada nijesu ni procesuirani. Na slobodi su i vrebaju nove žrtve.

Podaci Ministarstva rada i socijalnog staranja, za isti perod, međutim, potpuno su drugačiji. Oni su za CIN -CG kazali da su u tih deset godina  centri za socijalni rad registrovali 97 slučajeva seksualnog iskorišćavanja i zlostavljanja djece, 81 djevojčica i 16 dječaka.

U njihovoj evidenciji piše da su u Podgorici, Cetinju, Danilovgradu i Kolašinu žrtve seksualnog nasila bili šest djevojčica i dva dječaka, starosti od 5 do 14 godina.

U Pljevljima i na Žabljaku, gdje policija nema nijedan slučaj, oni su evidentirali dvije djevojčice žrtve seksualnog zlostavljanja, starosti od osam i devet godina.

U Plavu, gdje policija takođe nema podatak da je počinjeno to krivično djelo, Centar za socijalni rad (CSR) je registrovao da je seksualno zlostavljano 12 djevojčica i šest dječaka. Najmlađe zlostavljano dijete nije bilo staro ni godinu dana. Najstarije je imalo 16 godina.

U Nikšiću, Šavniku i Plužinama, CSR je u proteklih deset godina zabilježio 20 slučajeva seksualno zlostavljanih djevojčica i jedan slučaj u kojem je žrtva bio dječak. Žrtve seksualnih predatora su bile stare između 6 i 18 godina. U isto vrijeme policija u Šavniku nema nijedan zabilježen slučaj, u Plužinama je evidentirala samo jedan, a u Nikšiću 10.

U Beranama i Andrijevici CSR je zabilježio da je osam djevojčica, uzrasta od šest do 16 godina seksualno zlostavljano. U Baru i Ulcinju 13 djevojčica i tri dječaka uzrasta od pet do 17 godina. U Kotoru, Tivtu i Budvi sedam djevojčica, starosti od 13 do 16 godina, seksualno je zlostavljano. Policija u Budvi i Kotoru nema nijedan zabilježen slučaj.

U Rožajama, prema evidenciji CSR, sedam djevojčica je seksualno zlostavljano. Bile su stare između pet i 14 godina. U Herceg Novom žrtve su bile dvije djevojčice i jedan dječak, uzrasta između pet i 16 godina. U Bijelom Polju i Mojkovcu u registru CSR su četiri djevojčice i tri dječaka, uzrasta od 13 do 15 godina.

Nejasna evidencija policije o prijavljenim slučajevima

Prema evidenciji Uprave policije, od 1. januara 2004. do 31. decembra 2013. godine, šest djevojčica i jedan dječak, mlađi od 14 godina, seksualno su zlostavljani u Herceg Novom. Jedna djevojčica i jedan dječak imali su između 14 i 16 godina, a dvije djevojčice su bile starije od 16 godina.

U Tivtu je seksualno zlostavljana jedna djevojčica mlađa od 14 godina i jedna između 14 i 16 godina. Isto je evidentirano i u Andrijevici.

Međutim, u statistici koju je Uprava policije dala za CIN-CG, u tabeli se, greškom ili ne, još jednom pominje Tivat. Piše da je, pored dvije djevojčice, seksualno zlostavljano još desetoro djece. Prema toj statistici, još pet djevojčica i jedan dječak uzrasta do 14 godina su seksualno zlostavljani. Pored toga, seksualno su zlostavljane i tri djevojčice starosti od 14 do 16 godina i jedna između 16 i 18 godina.

U Beranama je seksualno zlostavljano 18 djevojčica. Šest djevojčica mlađih od 14 godina, šest  starosti od 14 do 16 godina i šest od 16 do 18 godina starosti.

U Bijelom Polju tri djevojčice mlađe od 14 godina bile su žrtve, četiri između 14 i 16 i dvije od 16 do 18 godina. Kao i u slučaju Tivta, policijska evidencija je dupla i za ovaj grad. U drugoj koloni piše da su zlostavljane četiri djevojčice starosti do 14 godina, tri od 14 do 16 godina i dvije od 16 do 18 godina.

U Plužinama je policija evidentirala jedan slučaj seksualnog zlostavljanja djevojčice između 14 i 16 godina. Na Cetinju žrtva je bila jedna djevojčica stara do 14 godina i jedna između 16 i 18 godina.

U Pljevljima su seksualno zlostavljane dvije djevojčice mlađe od 14 godina. U Baru su četvoro djece bili žrtve seksualnog zlostavljanja – jedan dječak i jedna djevojčica mlađi od 14 godina i jedan dječak i jedna djevojčica između 14 i 16 godina. U Nikšiću je žrtva bila jedna djevojčica mlađa od 14 godina i četiri dječaka istog doba. Pet djevojčica, između 14 i 16 godina, seksualno su zlostavljane u tom gradu.

U Podgorici je, prema evidenciji policije, seksualno zlostavljano 11 djevojčica mlađih od 14 godina i 13 djevojčica i 29 dječaka između 14 i 16 godina. Žrtve su bile i dvije djevojčice i dva dječaka između 16 i 18 godina.

U Ulcinju je bilo sedam djevojčica mlađih od 14 godina, četiri starosti od 14 do 16 i dvije između 16 i 18 godina.  U Danilovgradu seksualno je zlostavljana jedna djevojčica i jedan dječak starosti do 14 godina i jedna djevojčica i jedan dječak između 14 i 16 godina.

U Mojkovcu 14 djevojčica i jedan dječak  mlađi od 14 godina bili su žrtve seksualnog zlostavljanja, jedna djevojčica i jedan dječak starosti između 14 i 16 godina i dvije djevojčice strarosti od 16 do 18 godina.

U Rožajama je evidentirano osam slučajeva seksualnog zlostavljanja djece. Četiri djevojčice i jedan dječak mlađi od 14 godina i tri djevojčice između 16 i 18 godina.

Izvor: Vijesti