Roditelji i njihovo ponašanje prije, za vrijeme i nakon razvoda braka imaju značajan uticaj na prilagođavanje djeteta i adolescenta na razvod braka roditelja. Sukobi među roditeljima, komunikacija obilježena grubim riječima, međusobno optuživanje, negativno kvalifikovanje drugog roditelja otežava djetetovo prilagođavanje na razvod braka roditelja. Međutim upravo su ova neka od najčešćih ponašanja koja iskazuju roditelji u razvodu braka zbog sopstvene povrijeđenosti, ljutnje, osjećaja izdaje, neuspješnosti, ogorčenosti, prezira, mržnje. Uprkos teškim i neugodnim emocijama s kojima se roditelji suočavaju u razvodu braka, ne smiju izgubiti iz vida potrebe djeteta i činjenicu da se i dijete suočava s mnoštvom neugodnih emocija i prolazi različite faze u prilagođavanju na razvod roditelja.
Djeca različitog uzrasta drugačije doživljavaju i shvataju razvod braka roditelja pa su njihove reakcije na razvod različite. Neke od uobičajenih reakcija djece i adolescenata na razvod roditelja uključuju kontinuiranu želju da se roditelji pomire, strah od napuštanja, osjećanje krivice, regresiju na prethodna razvojna razdoblja, poremećaje spavanja i fizičke simptome. Djeca starijeg školskog uzrasta koriste određene obrambene mehanizme kao što su poricanje, potiskivanje emocija i fizički simptomi poput umora, glavobolje, bolova u stomaku. Često pokazuju intenzivnu ljutnju na roditelje zbog razvoda. Ostale uobičajene emocije su usamljenost, žaljenje, anksioznost i osjećanje nemoći.
Adolescentima je razvod braka posebno težak jer je to, uz sve ostale promjene koje im se događaju, još jedan dodatan izazov s kojim se moraju suočiti. Istraživanja su pokazala da se u njihovom ponašanju vide učinci razvoda, bilo da se razvod dogodio nedavno ili su ga proživjeli kada su bili mlađi. Adolescenti su skloni konfliktnim emocijama ljubavi i ljutnje i konfliktu lojalnosti prema roditeljima. Pozitivne emocije prema roditeljevim novim partnerima u konfliktu su s anksioznošću zbog intimnosti tih veza, a velika bliskost s roditeljima s kojima žive u koliziji je s njihovim potrebama za povećanom socijalnom i emocionalnom nezavisnoću. U adolescenciji pogođenost razvodom može rezultirati potencijalno opasnim ponašanjima, poput zloupotrebe alkohola i droga, preranog stupanja u seksualne odnose, nasilja, delikvencije. Adolescenti u razvodu braka mogu shvatiti i prihvatiti ono što im se događa. Ipak, obzirom da je adolescencija period izgradnje osobnosti i sustava vrijednosti, važno je da razvod ne shvate kao nešto što je neminovno u svakom braku.
Razvod često uključuje i niz drugih stresova, uključujući pojačanje sukoba među roditeljima, izloženost roditeljskoj potresenosti, promjenama u mjestu stanovanja i školi, nošenje s novom ljubavnom vezom roditelja, gubitak vremena provedenog s jednim ili oba roditelja, a i s članovima šire porodice. Važan prediktor prilagođavana djece na razvod roditelja je odnos roditelja prije i nakon razvoda braka. Ukoliko je prije braka dijete bilo izloženo sukobima roditelja koji su se razvodom braka nastavili, posljedice razvoda braka su značajnije. Problematično je što u mnogim slučajevima neprijateljstvo među roditeljima ne prestaje nakon razvoda. Roditelji uvlače djecu i adolescente u svađe, tražeći u njima saveznike. To je jedan od najvećih razloga zašto kod djece razni problemi budu prisutni tako dugo nakon razvoda. Ukoliko su sukobi roditelja razvodom braka prekinuti i njihov odnos se s vremenom stabilizovao, lakša je prilagođavanje djece na razvod roditelja, a razvodom mogu osjećati i jednu vrstu olakšanja zbog normalizacije porodičnih odnosa.
Redovni susreti i druženja s roditeljem s kojim dijete ne živi i normalna komunikacija između roditelja smanjuju količinu stresa kod djeteta i omogućava otvoren i iskren odnos s oba roditelja. Važno je da su susreti redovni, u istim terminima kako bi se stvorio osjećaj rutine, predvidljivosti i stabilnosti. Adolescentima je izuzetno važan društven život, druženje s prijateljima, dečkom ili djevojkom, odlasci na događaje od njihovog interesa, koncerte, rođendane, slobodne aktivnosti i sl. i traže vrijeme za sebe i svoje potrebe. Pokazalo se da za odnos i bliskost s djetetom nije od presudne važnosti količina zajednički provedenog vremena, već je to kvalitet vremena koje roditelj i dijete provedu zajedno. Isplanirajte zajedno vrijeme koje ćete provesti sa svojim djetetom. Ponudite mu izbor, dajte mu priliku da i ono predloži aktivnosti koje bi zajedno mogli raditi. Uvažavanjem ćete pokazati adolescentu da poštujete njega i njegove potrebe i da vam je važan.
Kako rastu djeca postaju samostalnija i sposobnija da se sama brinu o nekim svojim potrebama. U razvodu braka često roditelji koji imaju narušen odnos s drugim roditeljem prepuštaju svu komunikaciju u vezi potreba djeteta, djetetu/adolescentu i drugom roditelju. Dogovore oko susreta i druženja, uzdržavanja djeteta, bitnih zdravstvenih ili školskih potreba djeteta postaje djetetov zadatak što za njega može biti prevelika odgovornost i opterećenje. Djecu i adolescente ne bi trebalo koristiti kao posrednika u komunikaciji s bivšim supružnikom. I nakon razvoda braka briga o djetetu i njegovim potrebama treba biti zajednička odgovornost roditelja.
Roditelji ponekad iz želje da zaštite dijete od samog razvoda braka, ne kažu djetetu za razvod do neposredno prije razdvajanja roditelja ili nakon što pokrenu postupak razvoda braka na sudu. Važno je razgovarati s djetetom prije razvoda braka odnosno prije nego jedan od roditelja odseli iz domaćinstva, kako bi se dijete pripremilo na promjenu u porodici. Poželjno je da oba roditelja razgovaraju s djetetom uz pojašnjenje da se promijenio odnos između majke i oca, ali ne i ljubav koju roditelji osjećaju prema djetetu i da dijete nije krivo za razvod braka roditelja. Spremnost da se odgovori na sva moguća pitanja, iskreno i otvoreno uz objašnjenje kako će nadalje biti organizovan njihov život i uvažavanje iskazanih želja djece pomaže da se umanje mogući strahovi, neizvjesnost i emocionalne poteškoće kod djece.
Ukoliko ne možete razgovarati sa svojim djetetom, a da pri tome ne osuđujete bivšeg supružnika, ukoliko se i sami suočavate s intenzivnim i neprijatnim emocijama razvoda braka, obratite se i potražite pomoć psihologa ili psihoterapeuta jer je važno da zaštitite dijete od nerazriješenog partnerskog odnosa. Govorenje negativno o drugom roditelju, negativno utiče na samopoštovanje djeteta koje onda stvara lošu sliku o sebi. Ponižavanjem drugog roditelja, ponižavamo i dijete jer govorimo o njegovom roditelju. Toplina, razumijevanje, ljubav, podrška u porodici i dobri odnosi ključni su za pravilan razvoj i važno je da ih dijete ima od roditelja tokom teškog perioda kao što je razvod braka. Podržavanje odnosa djeteta s drugim roditeljem, uvažavanje drugog roditelja važne su poruke koje treba da čuje vaš adolescent. Takav stav roditelja pomaže djetetovoj boljoj slici o sebi, samopoštovanju, zadovoljstvu sobom, svojom porodicom i optimističnom stavu prema životu, a što je važno za njihovo zdravo odrastanje i stvaranje sopstvenih kvalitetnih bliskih odnosa u budućnosti.
Izvor: Žena.hr
