PIŠE: Branka Vasilev, psihološkinja

Biti samohrana mama ponekad je stvar izbora, ali je mnogo češće posledica razvoda, smrti supružnika i drugih okolnosti. Kako ćete se snaći u ulozi samohrane mame i koliko će vaše roditeljstvo biti kvalitetno, prvenstveno zavisi od okolnosti uslijed kojih ste postali samohrana mama, od vas i vašeg subjektivnog doživljaja ove uloge, okruženja u kome živite, mreže socijalne podrške, od toga koliko djece imate, njihovog  uzrasta, potreba i interesovanja.  Mnoge mame se teško prilagođavaju novonastaloj situaciji – osjećaju se nesigurno i  zabrinuto zbog neizvjesne budućnosti i pitaju se: “Kako ću ja to sama, svaki kvar, svaki problem da riješim? Sva odgovornost pada na mene, da li ću ja to izdržati,  da li ću uspjeti da obezbijedim finansijska sredstva, da li ću uspjeti sama da izvedem djecu na pravi put…?” Pitaju se kako da istraju u svemu tome, gdje da potraže snagu, kako sebi da pomognu?

Šta je dobro znati ukoliko se nađete u ovoj situaciji?

Teško je biti samohrani roditelj, ali uz određeni napor može se uspjeti. Koliko god da vam se situacija u kojoj ste se našli čini bolnom, teškom i neizvjesnom, vjerujte u sebe i pomislite na sve one samohrane mame koje su se uspješno snašle i dokazale  u ovoj ulozi i izvele na pravi put zdravu i uspješnu djecu. Koliko god da im je bilo teško, one su sada srećne i ponosne na ono što su postigle, i to same. I vi možete da budete jedna od tih žena. Upoznajte se i povežite sa tim ženama koje su prošle slično iskustvo. Razgovor sa njima će vam pomoći. Ukoliko ih nema u vašoj okolini (u komšiluku, školi koju djeca pohađaju…) možda ćete ih upoznati preko udruženja za samohrane roditelje. U njima ćete pronaći uzore, inspiraciju i ohrabrenje, a snagu i motivaciju potražite u sebi i svojoj djeci.

Najveći problemi sa kojima se suočavaju samohrane mame u našem društvu su teška materijalna situacija i osuda okoline. Borba za egzistenciju je nešto sa čim se svi suočavamo, a ne samo samohrane mame, samo što je samohranim mamama još teže jer su same. Uglavnom, od sjedenja i očajavanja nema ništa. Kada su porodica i egzistencija u pitanju, onda se ne postavlja pitanje da li nam je posao težak i da li volimo da ga radimo, važno nam je samo da je plaćen i srećni smo što imamo mogućnost da zaradimo jer se do posla veoma teško dolazi.  Stoga se ponašajte radno i skromno zarad finansijske  sigurnosti. To će vam ojačati samopouzdanje, učiniti vas manje zavisnim od drugih, otvoriti put ka novim  mogućnostima.

Neki ljudi nemaju  razumijevanja i ne gledaju blagonaklono na samohrane majke,  pa se često mogu čuti zluradi komentari, pogrdni nadimci upućeni samohranim mamama i njihovoj djeci: Tako joj i treba kad je htjela da se razvede od onako divnog čovjeka…  Pa šta ako je samohrana majka, koliko ima u zgradi samohranih majki, šta ćemo sad,  svaku da sažaljevamo, pa nije ona ovdje jedina samohrana majka…  Ma ima ona nekog tipa, neka je on vozi, stalno ponavlja kako je samohrana majka, a ja vidim kako u parku šeta dijete s nekim tipom, ma kakav brat, nije joj to brat… Bilo da su izrečeni iza vaših leđa, bilo direktno vama, neki komentari  učiniće da se osjećate usamljeno, razočarano, povrijeđeno, odbačeno, tužno. Prihvatite ta osjećanja, ne treba da se pretvarate da ste jači nego što jeste i da mislite kako uvijek morate da budete jaki samo zato što ste samohrana mama. Međutim, nemojte dozvoliti da vam mnogo vremena i energije odlazi na to što drugi govore i misle. Kažite sebi: Ok, to me povrijedilo i rasplakalo, ali ja nastavljam svojim putem, vrijeme i energiju trošim na obaveze koje me čekaju i rješavam probleme koji se gomilaju, jedan po jedan. Pored toga, mnogo je pozitivnih i dobronamjernih ljudi koji vas mogu shvatiti i prihvatiti bez predrasuda i osuđivanja.

Izbjegavajte ulogu  „supermame“, „bolesnice“ i „žrtve“ 

„Supermama“ nastupa iz pozicije: Ja sam jaka, ponosna i sve mogu sama, ne treba mi tuđa pomoć, razočarala me sva ta familija i ne treba mi ništa od njih. Vjerovatno ste se u mnoge ljude razočarali jer nisu ispunili vaša očekivanja ili su vas povrijedili, ali nemojte baš svima da  zalupite vrata. Patićete ako se izolujete od svih. Osjećaj pripadanja i podrške su jako važni za samohranu mamu. Brojne probleme nećete moći da riješite sami, ali neke od njih ćete moći uz pomoć drugih. Zbog toga je važno da razvijate i širite svoju mrežu socijalne podrške (familija, prijatelji, komšije, udruženja samohranih roditelja, a udruženje možete i sami da organizujete ). Odgovorno je da tražite i primate pomoć.

„Bolesnica“ pred brojnim problemima bježi u bolest i bespomoćnost, i postaje pasivna, izbjegava preuzimanje odgovornosti. Koliko god da vam je teško što ste samohrani roditelj, ako svakoj poteškoći prilazite kao da je neotklonjiva i ako se predate, onda će vam zaista biti sve teže. Vaš bol i nezadovoljstvo su opravdani, ali to ne znači da treba da se prepustite letargiji i bespomoćnosti,  već da treba da ulažete dodatni napor kako bi vam bilo bolje.

“Žrtva” se potpuno posvećuje djeci, zanemarujući pritom sebe, svoj društveni  i ljubavni život. Njena parola je: Sve za djecu i njen život se svodi isključivo na roditeljstvo. Ona ćuteći podrazumijeva da će joj se djeca jednog dana odužiti zbog toga što se ona žrtvuje za njih,  iako joj oni to nisu tražili. Ona ne shvata da žrtva nije ljubav, da takav odnos predstavlja opterećenje za djecu. Djeca mogu imati i osjećaj krivice zbog njenog  žtrvovanja. Na primjer, ako je mama govorila kako se samo i isključivo zbog djece nije udala za drugog muškarca jer djeca to nisu željela, ta ista djeca kada porastu i zasnuju svoje porodice mogu imati osjećaj krivice. Mogu pomisliti: “Kako smo mi bili sebični i nepravedni prema mami, uskratili smo joj ljubav i pažnju muškarca. Mi svi sada imamo nekog, a mama je sama…”

Nemojte se truditi da istovremeno budete i majka i otac djeci, jer oca im ne možete zamijeniti.

Možete se samo truditi da im budete što bolja mama i da im obezbedite odgovarajuće muške uzore u ujaku, stricu, dedi, treneru, učitelju. Poželjno je i prirodno da u okruženju u kome djeca odrastaju budu zastupljeni i muški i ženski uzori.  Naročito je za dječake važno da imaju muške uzore. Kada u blizini ne postoji muški uzor na koga bi se mogao ugledati, dječak će predstavu o sebi i svojoj muškosti graditi na osnovu onoga što vidi u filmovima, crtanima, časopisima, internetu i među vršnjacima.

Samohrana mama ima previše odgovornosti, a malo vremena, pa ovako komleksan zadatak kao što je vaspitanje djece treba pokušati učiniti što je moguće manje komlikovanim.  Da ne biste mnogo lutali i pitali se da li ispravno razmišljate, da li ste na pravom putu, imajte u vidu ova četiri savjeta:

– Razmislite koje to najvažnije vrijednosti želite da prenesete djeci i u skladu s tim odredite prioritete. Ne gubite vrijeme na ono što vam je manje važno i ne težite savršenstvu. Kao samohrana majka nećete imati vremena da se bavite detaljima i finesama u roditeljstvu. Važno je da razlikujete ono što je važno od onog manje važnog i prolaznog. Bavite se onim problemima koji će postati veliki kao planina ako ih ne riješite, a ne onim koji predstavljaju prolaznu fazu tokom odrastanja. Na primjer, to što vaš tinejdžer sluša glasnu muziku nije nešto zbog čega treba cio dan da se svađate, ali to što je lijen i ne izvršava obaveze jeste problem sa  kojim morate ozbiljno  da se pozabavite. Kada vas sačeka više problema istovremeno, onda uvijek polazite od onog gorućeg. Na primjer, ako je vaša dvanaestogodišnja ćerka upravo pobjegla iz škole, nećete se baviti osmogodišnjom ćerkom koja je zaboravila svesku, baš kao što nemate vremena da se bavite bojom zidova u stanu koja se ne slaže sa namještajem, ako su vam se u kuhinji pojavili mravi.

– Sa djecom njegujte odnos povjerenja, razumijevanja i bliskosti,  bez obzira na to da li vam se njihovo ponašanje dopada ili ne. To se postiže kvalitetnom komunikacijom. Slušajte ih, pokušajte da razumijete njihov način razmišljanja, ne osuđujte,  već jednostavno izrazite svoje neslaganje, iznesite svoj stav i svoje viđenje. Tako ćete biti u toku sa onim što im se dešava i što se mota po njihovim glavama. Pored toga, djeci mnogo znači kada u mami vide osobu kojoj mogu skoro sve da kažu, koja će ih saslušati bez osuđivanja, biti tu i kada pogriješe ili naprave glupost.  Jako je važno da komunikaciju održavate svakodnevno, da razgovarate i o neobaveznim temama; sa starijom djecom možete opušteno da pričate i uz kafu, a ne samo kada se pojavi neki problem.

– Učite ih radu i odgovornosti još dok su mali i navikavajte ih da vam pomažu. Podstičite samostalnost i nezavisnost kod djece.  Ako u tome uspijete, vaše roditeljstvo će biti mnogo lakše. Mnogo je lakše samohranim mamama čija su djeca vrijedna i odgovorna, sa razvijenim radnim navikama.

– Mnoge samohrane mame postanu pretjerano popustljive prema djeci jer djeca pate zbog odsustva drugog roditelja. Ne upadajte u ovu zamku. Pored ljubavi, djeci je potrebno postavljati  granice i usmjeravati ih. Dijete kome je sve dozvoljeno je zanemareno isto kao i ono kome je sve uskraćeno.

Imate pravo na društveni i ljubavni život.

Željeli vi to ili ne, vremenom se u vašem životu može pojaviti muškarac pored koga ćete se osjećati srećno i voljeno. Međutim, budite oprezni i ne puštajte olako bilo koga u vaš život i dom. Imajte u vidu da uz vas idu i djeca i da muškarac koji ne može da ih prihvati nije za vas. Vaša je dužnost da zaštitite djecu od bilo koje vrste odbacivanja i zlostavljanja. Nemojte ulijetati u nove veze i olako prelaziti preko nekih stvari samo zbog toga što se osjećate strašno usamljeno. Može se dogoditi i da novog muškarca dobro upoznate i budete  sigurni u njega, ali da vaša djeca ne gledaju blagonaklono na njega iako ga nisu ni upoznala. Vi se potrudite da pokažete razumijevanje za njihova osjećanja i budite strpljivi. Djeci treba vremena da prihvate činjenicu da novi muškarac dobija značajno mjesto u vašem životu, da se priviknu na novonastalu situaciju. Isto tako važno je i da taj novi muškarac bude naklonjen djeci i da ih prihvata. Sve to svakako nije lako, ni jednostavno.

Međutim, ne treba da se odričete ljubavnog i društvenog života samo zbog djece,  trudeći se da njima sve bude prilagođeno i podređeno. Za djecu je važno da nauče da se prilagođavaju na nove okolnosti  jer se u spoljašnjem svijetu ne vrti sve oko njih. Tamo ih čeka neizvjesnost, borba, prilagođavanje, konkurencija…  Stvari uglavnom dođu na svoje kada djeca vide koliko je mama srećna zbog novog prijatelja, kada porastu i postanu zrelija. Ne zaboravite da je djeci potrebna zdrava i srećna, a ne usamljena i očajna mama.

Izvor: Centar za mame