Kada pitate roditelje da li uživaju u odgajanju i vaspitavanju svoje djece, skoro 100% njih će vam reći da je to najljepši posao koji su ikada radili. To će vam izgovoriti zato što misle da “tako treba” i da se očekuje od njih da u potpunosti uživaju u svim aktivnostima koje obavljaju oko i sa svojom djecom, čak i kada su djeca (kako bi mnogi rekli) “nemoguća”. Međutim, kada bismo malo dublje ušli u dušu određenog broja roditelja i vidjeli kako se oni zapravo osjećaju u vezi sa vaspitavanjem svoje djece, shvatili bismo da tih pozitivnih emocija nema, da oni ne vole svoju ulogu roditelja i da su, na kraju, oni pod velikim stresom.
Priznali mi to ili ne, roditeljstvo je stresno. Skoro svi roditelji su toliko usmjereni na potrebe djeteta, da se često desi da zanemaruju svoje. Neko to dobro podnosi, ali nekome to pada teško, i čak idu do toga da sebi kažu: “ovo ne može više da se izdrži”. Činjenica je, da kada su djeca mala, obaveze oko njih su dvadesetčetvoročasovne. Koliko puta je potrebno da se presvuče beba koja još nije istrenirana za nošu, ili da se nahrani i da se poigra sa njom kako bi joj se zadovoljila potreba za pažnjom? Pored dnevnih obaveza i rutina, “radno vrijeme” roditelja se produži i noću. Kada dječica malo odrastu, onda postaju toliko aktivna da se non-stop čuje: “Ne to, ne ovo, pazi glavu, gledaj kuda ideš…”, zatim nepodnošljivi dječji izlivi bijesa i glasnog plača, koje je nekad teško kontrolisati. Nakon toga kreće period video igrica, televizije, društvenih mreža, korišćenja pametnih telefona za vrijeme ručka (uprkos uvedenih pravila koja pokušavaju da iskontrolišu korišćenje ovih “privilegija”) i druge slične situacije. Da ne pominjemo tinejdžersko doba kada pokazuju buntovničko ponašenje koje roditelji mogu da dožive kao nepoštovanje.
Činjenica je da će vaspitavanje djece svakako potrajati (i to minimum 18 godina) i zato je dobro da roditelj nauči kako da kontroliše ovu količinu stresa sa ciljem da ne pokvari kvalitet svog života. Evo nekoliko savjeta koje mogu koristiti:
1. Prihvatite da je roditeljstvo putovanje daleko od potpunog uživanja i da će svakako postojati situacije u kojima nećete uživati dok vaspitavate svoju djecu. To mogu biti određeni periodi u odrastanju vašeg djeteta, počev od mijenjanja pelena ili navikavanja na nošu, do ozbiljnog razgovora sa ljutim tinejdžerom koji je pod uticajem raznoraznih hormona (a i televizije, video igrica, vršnjaka itd).
2. Roditelji kojima roditeljstvo teško pada susrijeću se sa raznim negativnim emocijama, kao što su ljutnja, bijes, tuga, pa čak i očajanje i povređenost. Stalno govore da se osjećaju kao da su “u kavezu” ili da ne mogu da podnesu to konstantno “vrištanje” svog djeteta ili djece, ili da osjećaju da nije poštovano sve ono što oni rade za svoje potomstvo. Kako biste izašli iz ovog začaranog kruga negativnih osjećanja, isplanirajte neko posebno vrjeme samo za sebe (drugim riječima bez djece), kada ćete raditi baš ono u čemu najviše uživate ili ćete raditi na sebi.
3. To što ne uživate u svakodnevnim obavezama oko djece, ne znači da ne volite svoju djecu. Naprotiv, vi možete da obožavate svoje dijete, ali da doživljavate te odgovornosti kao rutinske i dosadne. Zato, oslobodite se osjećaja krivice.
4. Ako se “borite” sa “temperamentim” djetetom, kako biste sačuvali energiju i smanjili nivo stresa, nemojte oklijevati da potražite pomoć, bilo da imate mogućnosti da platite bebisiterku ili pitate baku/deku, tetku/ujake/stričeve, druge rođake ili prijatelje da vam “uskoče” kada zatreba.
5. Ukoliko ne uspijevate da izađete na kraj sa ovim “teškim” osjećanjima, stalno ste neraspoloženi, umorni i bez energije, i sve to negativno utiče na vaše odnose sa decom i supružnikom, potražite pomoć psihologa ili porodičnog psihoterapeuta. Razgovor sa psihologom će vam pomoći da se izborite sa situacijom koja izgleda kao nerješiva, i kada prikupite više psihičke snage, na lakši i konstruktivniji način ćete prići djetetu i roditeljstvo zaista može postati lakše.
6. Naučite neke od tehnika upravljanja stresom. Možete mnogo materijala pronaći na internetu, ali, isto tako, kouč/psiholog za roditelje može da vam pokaže kako da te tehnike kontrole stresa primijenite u svakodnevnom životu i da inače teške situacije u roditeljstvu prebrodite lakše.
Izvor: Koučing za roditelje
Vesna Tomović Vučković
Inače, kod nas u svakom dispanzeru postoji ordinacija gdje radi “kouč za roditelje”… samo treba dosta unaprijed zakazat jer je navalica… .-)
LaDonna
Zaista je roditeljstvo umjetnost, kako u smislu fakat postojanja bezuslovne ljubavi, tako i u manevrisanju, taktiziranju i strpljenju… Uhhh..Nekada, ma koliko sam naoruzana i ispunjena tim slatkastim emocijama, dodje do tacke klhzcanja pa prosto pucam oo sviiiiiim savovima i izadjem iz same sebe…kao da to nijesam ja. Nekad samu sebe ne orepoznam u reakcijama, a tek u mislima…Uhhh. Valjda od svog tog “kompromisanja” i “vaganja” 🙂