Dok iščekuju porođaj roditelji jedino žele da sve dobro prođe i da dijete bude živo i zdravo. Kada se to ostvari vrlo brzo od djeteta očekuju da ono radi iste stvari kao i druga djeca, a često da to bude bar malo prije ostalih, kako bi mogli da se time pohvale. Najočigledniji primjer je situacija kada čine sve da njihovo dijete što prije prohoda. Da bi to postigli kupuju i koriste razne sprave, dubak, skakalice, hodalice. Proizvođačima dječije opreme to ide na ruku pa uz dobru reklamu lako ubijede roditelje da su im ove stvari neophodne.
Prva godina života je period najintezivnijeg motoričkog razvoja djeteta i odvija se po određenim prirodnim zakonitostima. Za svaku novu motoričku aktivnost postoje određeni senzitivni periodi kada se ona usvaja. Ako se propusti pravi trenutak, dijete nikada to više neće moći na taj način da nauči.
Mozak pamti pokrete koji se završe uspješno i nakon određenog broja ponavljanja pretvara ih u automatizme. Da nije tako svakog jutra kad se probudimo morali bi smo iz početka da učimo kako se peru zubi ili vezuju pertle. Međutim, mozak nije u stanju da pravi razliku između dobrih i loših šema, zato je jako važno da u ovom najosjetljivijem i najvažnijem periodu motoričkog razvoja napravimo što manju štetu, kako bismo djetetu pružili šansu da do maksimuma razvije svoje prirodne potencijale. Kada se spolja umiješamo i poremetimo normalan motorički razvoj, što se događa stavljanjem djeteta u dubak, ono razvija određene loše šeme kretanja koje kasnije ne može da promijeni.
Povremeno kratko korišćenje dupka samo zbunjuje bebu
Jedan broj ljekara preporučuje boravak u dupku na neko ograničeno vrijeme, kažu da pola sata dnevno ne može da škodi. Zamislite situaciju u kojoj učite neku novu motoričku vještinu, npr. da vozite auto i to radite na jednom konkretnom automobilu koji ima standardne komande. Svi koji su učili vožnju dobro znaju koliko im je u prvim pokušajima trebalo predznanja, koncentracije, pomoći druge osobe, a opet se vrlo često se dešavalo da auto ode u neželjenom pravcu. Pretpostavimo da ste u toku učenja morali povremeno makar i na kratko da vozite auto sa komandama koje su nestandardne kao što su automobili prilagođeni osobama sa posebnim potrebama. Da li biste bez problema i sa lakoćom vozili oba automobila?
Vjerovatno bi se događalo da bezuspješno pokušavate da zaustavite autu pritiskanjem noge na mjesto gdje treba da bude kočnica iako nje tamo nije bilo. Tako se osjeća dijete koje prvi put uči da održava uspravan položaj i taman nešto iskustvom nauči, a vi ga ubacite u dubak, a onda ga ponovo izvadite kada je shvatilo kako ta sprava funkcioniše, pa tako naizmjenično nekoliko mjeseci. Možda ovaj primjer nije najadekvatnije poređenje ali samo zato što je vašem djetetu u toj situaciji mnogo teže nego vama u bilo kojoj sličnoj.
Deformiteti do kojih korišćenje dupka može dovesti
Postavljanje djeteta u uspravan položaj stavljanjem u dubak pri čemu se ono oslanja na noge prije nego što je dovoljno zrelo za to, može da dovede do pojave deformiteta nogu i kičmenog stuba. Bebina stopala nisu u potpunosti razvijena na rođenju, mekana hrskavica umjesto kostiju i mišići koji se tek formiraju, djelovanjem spolja mogu da se oštete i iskrive što se dešava preranim postavljanjem na noge i forsiranjem hoda. Zbog nedovoljne čvrstine može doći do deformiteta stopala, koljena i kičmenog stuba.
Ako stavite u dubak bebu od 6 mjeseci ona će stajati oslanjajući se vrhovima prstiju o podlogu opruženih koljena, što će imati negativne posledice na motorički razvoj jer zdravo dijete opruža kolena tek sa sedam mjeseci.
Dubak sputava pravilan psiho-motorički razvoj
Djeca koja su provela neko vrijeme u hodalici, kada prohodaju često padaju jer nisu ovladali ravnotežom pošto su izostale situacije u kojima se dijete uči da balansira tijelom. Takođe imaju poteškoće pri ustajanju jer su uskraćeni za ovo iskustvo. Ako posmatrate bebu kako se iz četvoronožnog položaja podiže u uspravan, vidjećete sa koliko napora ona to čini i koliko pokušaja joj je potrebno da bi se uspravila. Kada uspije na njenom licu je nevjerovatan osjećaj sreće.
Sva djeca koja nisu prošla kroz fazu puzanja imaju problem u hodu pri savladavanju prepreka, zapinju o ivičnjake, pragove i najčešće padaju na glavu jer nisu naučili da se dočekaju na ruke.
Ovo su očigledne posledice i problemi sa kojima će se sresti roditelji djece koja su koristila sprave za pomoć pri hodanju, ali njihova štetnost je daleko veća jer suzbijaju kod djece prirodan nagon za kretanjem što ometa pravilan psiho-motorički razvoj. Neka istraživanja u Americi su pokazala da su djeca koja su koristila dubak sa velikim “poslužavnikom” na kome su se igrala igračkama, kasnije počela da brbljaju, sjede, hodaju i bila su trapavija od djece koja ga nisu koristila.
Povrede u dupku
Većina roditelja kaže da koriste dubak jer je to bezbjednije nego da dijete stave na pod gdje može da otpuzi gdje ono hoće. Da dubak nije bezopasan govore istraživanja u mnogim zemljama. Podaci prikupljeni iz bolnica zemalja Evropske unije i SAD za poslednjih 20 godina pokazuju da svake godine hiljade djece završi u bolnici zbog raznih nesreća izazvanih korišćenjem dupka.
Studija u Australiji govori da se svako treće dijete u hodalici povrijedi. Britanska organizacija za sprječavanje dječjih nesreća procijenila je da je dubak “najopasniji” od svih proizvoda za djecu. Pri padu niz stepenice sa dupkom najčešće dolazi do povreda glave.
Kako bi se povećala bezbjednost pri korišćenju uvodi se Novi sigurnosni standard Evropske unije koji predviđa testove stabilnosti u toku proizvodnje dupka. Takođe postoji zahtjev proizvođačima da projektuju nove hodalice koje bi bile sigurnije. Komesarijat Evropske unije za zaštitu potrošača je pojasnio da će ovaj standard zaštititi najmlađe, ali savjetuje da roditelji budu u neposrednoj blizini djeteta kada ga stave u dubak.
Kanada je za sada jedina zemlja gde je nakon što je utvrđeno koliko je korišćenje dupka opasno, zakonom zabranjena njegova proizvodnja, uvoz i reklamiranje.
Važno!
Prerano postavljanje djeteta u uspravan položaj je beskorisno i može biti opasno. Korišćenjem sprava kao što su hodalice ili skakalice lišavamo dijete neophodnih iskustava kroz koja treba da prođe u procesu prohodavanja. Dijete mora da nauči da se podiže samo u uspravan položaj i da u njemu savlada održavanje ravnoteže.
Najveca greska je stavljanje djeteta u dubak.
Da,da a ove generacije koje znam, 70,80,90 svi redom u dubak. Eto svi zdravi, hiljade vrhunskih sportista,bas zbog dobrog kretanja. zato ne pisite gluposti.
svako ima pravo na svoje misljenje. A ja pisem iz sopstvenog iskustva i nisu gluposti.
Troje sam stavljala u dubak,pravi zdravi.prohodali svo troje 20-ak dana poslije prvog rodjendana.cetvrto nisam htjela(mada je bilo trebutaka kad sam se pokajala),poceo je da pravi po desetak koraka desetak dana prije rodjendana.
Ako padnem niz stepenice i slomim nogu,a niko prije ni posle mene,necu reci da su nakrivo postavljene .
Ne znam je li glupost ili ne (mada se ne bih nesto mogla usuditi da kao laik napisem da je glupost nesto sto je pisao fiziotrapeut u vezi sa temom iz svog domena, a o cemu veliki broj pedijatara takodje prica) ali moje nastarije dijete,koje jedino kratko koristilo dubak jedino ima i imalo je probleme sa hodom od svo 4 moje djece. A rezon da je nesto dobro jer smo i mi tako radili ili nase babe mi je uvijek bio za odusevljavanje. Uz sve, mi smo kao generacije bas prezdravi!
Cini mi se da ono sto Vlado poentira je da smo zbunjeni obasipanjem rezultata ovog ili onog dugogodisnjeg istrazivanja, sa ovog ili onog univerziteta ili centra, pa da je bolje da se drzimo zivotnog iskustva svojih baka i majki i u potpunosti se slazem s njim! Dugo sam citala jedan casopis za mame i bebe i desavalo mi se da u jednom broju (navodim samo jedan primjer) izadje clanak da bebu niposto ne treba uciti na ruke, da to nije dobro za razvoj njenog kicnenog stuba, da ne moze napredovati i tako dalje, a vec u narednom broju strcnjak tvrdi da bebu i te kako treba nosati radi emotivnog vezivanja…?
Ali je ova tema o upotrebi dubka jako diskutabilna, pa treba uvaziti svacije misljenje i iskustvo!
Imam troje djece. Od navrsenog osmog mjeseca svako sam stavljala u dubak. Spas i za njih, a tek za majku. Jurili su po kuci, sve dok ga nisu prerasli oko prvog rodjendana, kada su i prohodali. To je jedina djecija naprava koju su bas iskoristili. Svako zdravo i pravo!
Ma dajte molim vas. Glupost.
obozavam tekstove gdje vidim da su Amerikanci radili istrazivanja….odjednom su oni najpametnija nacija i samo nas zasipaju ovim ili onim rezultatima…” Neka istraživanja u Americi su pokazala da su djeca koja su koristila dubak sa velikim “poslužavnikom” na kome su se igrala igračkama, kasnije počela da brbljaju, sjede, hodaju i bila su trapavija od djece koja ga nisu koristila.”-ovo je totalna glupost…bar gledajuci moje dijete.
Ne znam tj nijesam nikad za ovih 11 godina roditeljstva čula ni jednog doktora da preporučuje dubak, naprotiv. Mnoga njihova mišljenja i stavovi se mijenjaju, i svaki put su mi oko istih stvari različito savjetovali, u skladu sa novim trendovima, a oko toga je uvijek bilo isto. A info tj misiljenje struke može da nam se svidja ili ne ali je tako kako je. Moje iskustvo se podudarilo sa misljenjem ljekara. Svakako nece svako imati posljedice, kao u svemu ostalo, neko ima neko ne ali nem potrebe nesto podsticati