Iako se početak djetetovog života fizički najviše vezuje za majku (posebno ako majka doji) i ta veza je nezamjenljiva, otac vrlo brzo može preuzeti značajnu ulogu u životu djeteta i uticati na njegov emocionalno-socijalni razvoj, kao i način sagledavanja i rješavanja problema u životu. Naime, očevi možda ne prolaze fizičke promjene u toku trudnoće kao njihove partnerke, ali emocionalna tranformacija može biti nevjerovatna, i u pozitivnom i u negativnom smjeru.

U mnogim člancima u novinama, kao i u tekstivima poznatih domaćih i stranih blogera/ki,  najviše čitamo o tome koji su strahovi i frustracije budućih i sadašnjih majki. Čini mi se da se nepravedno zanemaruju psihičke promjene kod budućih i sadašnjih očeva, i zato je ovaj tekst posvećen njima i kako roditeljstvo utiče na njihov unutrašnji svijet i način života.

Skoro svi muškarci, kada saznaju da će postati očevi, pored sreće, imaju utisak da postoje još nekakva osjećanja o kojima rijetko govore ili ih, možda, i  ne prepoznaju. Osjećaju samo određenu nelagodu koju ne umiju da objasne nego kažu da su im osećanja izmiješana. Kod određenog broja muškaraca, ta osjećanja počnu da isplivavaju na površinu i pojavljuju se u vidu brige, straha ili anksioznosti, a nekad osjećanje frustracije ili ljutnje u vezi sa životnim okolnostima koje će se uskoro promijeniti.

Šta treba da znate o osećanjima, kako da se suočite i izađete na kraj sa njima kada su ona nefunkcionalna, i kako da sebe izgradite u dovoljno dobrog tatu?

Prva stvar: Htjeli vi to da priznate ili ne, kao budući i sadašnji očevi, vi imate određene brige i strahove, ali o njima mnogo ne govorite zato što je u našoj sredini sramota da jedan muškarac govori i pokazuje emocije. Ono što treba da znate jeste da to uvjerenje da muškarac ne smije da osjeća je samo jedna socijalna laž koja vas sputava da se izborite sa emocijama koje mogu mnogo više štete da vam nanesu nego nečiji značajan pogled i podsmijeh zbog tih osjećanja. Dakle, normalno je da pored sreće zbog prinove, osjećate i strah, i brigu zato što je to nešto potpuno novo za vas i drastično će promijeniti način kako gledate na život i kako ćete ga živjeti.

Druga stvar: kada sebi priznate šta osjećate, razmislite zašto? Možda se vi nećete puno brinuti o tome da li je beba/dijete jelo, pilo, da li je presvučeno i da li je dovoljno spavalo, ali možete biti zabrinuti u vezi sa finansijskom sigurnošću vaše porodice. Najčešća pitanja koja očevi sami sebi postavljaju je: “Da li ću imati dovoljno da pokrijeml sve troškove, platim ratu za kredit, kupim krevetac? Šta će se desiti ukoliko ostanem bez posla? Da li ću umjeti da se snađem? I šta ako se ne snađem, a od mene se to očekuje?” Istina, to jesu egzistencijalni problemi sa kojima se današnji roditelji srijeću, ali unaprijed razmišljanje o potencijalno negativnim stvarima može samo da vam oduzme energiju koju je mnogo pametnije da investirate u građenje kvalitetnog odnosa sa svojim djetetom. Ako bolje razmislite, u životu ništa nije sigurno, pa je stvarno gubljenje vremena razmišljati o sigurnosti. Isto tako, možete sebi postaviti pitanje: da li će dijete biti srećnije i razvijati unutrašnji osjećaj sigurnosti (kakva god da je finansijska situacija) ukoliko mu kupite igračku koju će da “istroši” do sljedećeg vikenda, ili kada sa njim ređate puzzle, igrate društvenu igru ili dobacujete loptom? Složićete se da ova negativna razmišljanja iscrpljuju i kvare svakodnevna zadovoljstva u ulozi oca, i ako prevladaju onda im treba objaviti rat i potražiti stručnu pomoć i podršku.

Treća stvar: istraživanja su pokazala da se očevi frustriraju i jako ljute na sebe kada vide da ne provode dovoljno vremena sa svojom djecom. Navode da je to zbog toga što mnogo vremena provode na poslu (rade i prekovremeno) i da kada stignu kući ne mogu da se odmore zato što i dalje razmišljaju o poslu i svim stresovima koje tamo dožive. Opet, razlog posvećenosti poslu može ležati i u strahu od gubitka posla, a time i sigurnosti za svoju porodicu.  Naravno, tu postoje i drugi strahovi: recimo gubitak statusa u društvu, kao i komfora koji bi bili izgubljeni sa gubitkom posla. Međutim ako se ovi motivi sukobljavaju sa velikom željom da muškarac bude bolji roditelj, možda treba u svojoj glavi zamisli jednu vagu na čijim tasovima je s jedne strane: status, moć i/ili komfor ili, s druge strane, kvalitetno provedeno vrijeme sa ćerkom ili sinom. Ako je vaga pokazala da je biti uključen otac prioritet, onda odmah, ovog trenutka, uzmite olovku i svoj poslovni kalendar (ili to uradite u outlook express-u) i uradite sledeće:

–    obilježite dane u nedelji kada ćete minimum dva sata provesti sa svojim djetetom u određenoj aktivnosti, bilo sa mamom, bilo bez nje (igranje društvene igre, vožnja bicikla, pisanje domaćeg, slaganje kockica);
–    odredite minimum 3 dana u nedelji kada ćete se baviti svojim djetetom;
–    i rezervišite to vrijeme za narednih 5 godina da vam to niko ne uzme.

Četvrta stvar: kada su pitali očeve, nezadovoljni koliko su uključeni kao roditelji u djetetov razvoj, šta je još jedna od barijera koja ih sprječava da budu roditelji kakvi žele da budu, odgovorili su da je to poremećen odnos sa njihovom sadašnjom ili bivšom suprugom. Ovo je još jedan dokaz da treba raditi na konstruktivnoj komunikaciji sa majkom svog djeteta, kako biste se ostvarili u ulozi oca onako kako želite. Činjenica je da kada se rodi prvo dijete odnos između supruga i supruge može da se promijeni zbog drugačijih, dodatnih obaveza. Isto tako, novopečene majke imaju određena očekivanja od svojih supruga kada je briga o djetetu u pitanju, i dešava se da ih ne izgovore na način kako bi vama prijalo, ali je važno da pokušate da to ne shvatite lično zato što one zaista jesu u posebnom stanju u prvih godinu dana nakon porođaja. Umjesto da osjećate povrijeđenost i ljutnju na nju u vezi sa njenim nefer odnosom prema vama, pokušajte da budete racionalni (kao muškarac)i ne prihvatajte to lično. To ne znači da treba da se povučete, već, naprotiv, da preuzmete neke aktivnosti oko djeteta kao što su presvlačenje, kupanje, hranjenje bebe. I to ne samo da biste pomogli svojoj supruzi, već da biste proveli određeno vrijeme sa svojim djetetom i ojsetili njegove svakodnevne potrebe. Ukoliko primijetite da se kvalitet odnosa između vas i vaše partnerke pokvario, nemojte da čekate da dijete poraste pa da tada rješavate probleme. Koliko god pokušavali da krijete određene probleme od djeteta i uvodili pravila da “nema raspravljanja i svađanja pred njim”, ono će osjećati napetu situaciju svo vrijeme, i u njemu će rasti strah od gubitka sigurnosti i raspada porodice. U ne tako rijetkim slučajevima, misliće da je ono krivo što je atmosfera u domu takva, kakva je.

Peta i (za sada) poslednja stvar: Naravno bilo bi odlično da sve ovo prethodno navedeno bude u potpunosti ispunjeno u svakoj prilici, ali povremena odstupanja su potpuno dozvoljena i normalna. Ne, nećete podbaciti kao otac ako se nekad ne osjećate funkcionalno za igru sa svojim djetetom ili fizički ne možete biti sa njim u određenom periodu. Kako bi dijete zaista učilo o životu (koji nije uvijek fer i predvidiv), potrebno je da zna da je tata prije svega čovjek i da je nerealno očekivati da je idealan roditelj, zato što to ne postoji. Vi ste osoba koja može i da pogriješi u vaspitanju, može i da popravi ili ne popravi tu grešku, ali je važno da se trudite i radite na sebi kako biste bili dovoljno dobar otac svom djetetu.

Izvor: Koučing za roditelje