Prije dvadeset godina Svjetska alijansa za podršku i promociju  dojenja (WABA) pokrenula je prvu kampanju Svjetske nedjelje dojenja (WBW) kako bi skrenula pažnju i pokrenula akcije u cilju promovisanja, zaštite i podrške dojenju. Od tada, svake godine, Svjetska nedjelja dojenja se osvrće na različite teme koje se tiču dojenja.

Ove godine se fokusira na napredak koji je postignut u implementaciji Globalne strategije za ishranu odojčadi i male djece, koju su usvojile Svjetska zdravstvena organizacija i UNICEF prije deset godina. Efektivna implementacija ove strategije je ključna u podizanju stope dojenja, posebno isključivog dojenja u prvih šest mjeseci i u dostizanju Milenijumskog cilja razvoja 4, koji predviđa smanjenje za dvije trećine stope smrtnosti kod djece mlađe od pet godina. Svjetska nedjelja dojenja se obilježava od 1. do 7. avgusta.

CILJEVI SVJETSKE NEDJELJE DOJENJA 2012.

1. Da se sakupi na jednom mjestu sve naučene lekcije i dostignuća iz prethodnih 20 godina o ishrani novorođenčadi i male djece.
2. Da se procjeni nivo impementacije Strategije za ishranu male djece i odojčadi na svjetskom nivou.
3. Da se proslave uspjesi postignuti na nacinalnim, regionalnim i globalnom nivou i predstave nacionalni uspjesi na globalnom nivou.
4. Da se pozove na akciju kako bi se premostili preostali jazovi u politikama i programina koji se tiču dojenja i ishrane male djece i odojčadi.
5. Da se skrene pažnja javnosti na politike i programe koji se tiču dojenja i ishrane male djece i novorođenčadi.

ISTORIJAT POKRETA ZA DOJENJE Tokom 70-ih, kada je nastao pokret za afirmaciju dojenja razotkrivanjem devastirajućih efekata korišćenja zamjenskih formula, internacionalna debata je dovela do usvajanja Internacionalnog Kodeksa o reklamiranju zamjena za majčino mlijeko (poznatog kao Kodeks) 1981. od strane Svjetske zdravstvene skupštine. Već 1990. SZO i UNICEF su udružili snage na usvajanju “Innocenti Deklaracije o ishrani odojčadi i male djece”, koja je postavila četiri operaciona cilja:

• Imenovanje nacionalnog koordinatora za dojenje sa relevantnim ovlašćenjima;

• Osiguranje da svaka ustanova koja pruža usluge porodiljama u potpunosti poštuje “Deset koraka ka uspješnom dojenju”; (http://www.unicef.org/newsline/tenstps.html)

• Efikasno implementiranje principa i ciljeva Kodeksa i relevantnih rezolucija Svjetske zdravstvene skupštine;

• Podsticanje donošenja zakonodavstva za zaštitu radnog prava majki dojilja.

“Deset koraka” su doveli do inicijative ”Bolnica po mjeri beba” koja je lansirana 1992. i tokom sljedećih deset godina mnoge bolnice su radile na stvaranju uslova za uvođenje standarda bolnica po mjeri beba, mnogi medicinski radnici su obučeni za savetovanje u vezi dojenja, da pomognu majkama da doje optimalno i u bolnici i u zajednici. 2002. godine, da bi podstakli napredak, SZO i UNICEF su razvili i lansirali “Globalnu strategiju za ishranu odojčadi i male djece”, koja je uspostavila još pet dodatnih ciljeva:

• Da se razvije i implementira sveobuhvatna politika ishrane male djece i odojčadi;

• Da se osigura da zdravstveni i drugi relevantni sektori štite i promovišu isključivo dojenje u prvih šest mjeseci i nastavak dojenja sve do druge godine pa na dalje;

• Da se promoviše adekvatna, bezbjedna i pravovremena komplementarna ishrana uz nastavak dojenja;

• Da se implementiraju preporuke za hranjenje odojčadi i male djece u izuzetno teškim situacijama (neuhranjenost, mala tjelesna masa na rođenju, vanredna stanja i infekcija HIV-om);

• Da se razmotre zahtevi novih regulativa u cilju što efektnijeg implementiranja Kodeksa.

Osim toga, Globalna Strategija opisuje do detalja akcije koje su potrebne da bi se implementirali ovi ciljevi kroz politike i programe, u zajednicama i zdravstvenim ustanovma.

PROCJENA IMPLEMENTACIJE GLOBALNE STRATEGIJE

Danas, svjetska naučna zajednica priznaje vitalnu ulogu dojenja za preživljavanje, rast i razvoj 136,7 miliona beba koje se u svijetu rode godišnje. Možemo slaviti neke nesumljive napretke, ali, ipak, manje od 40% beba uživa u koristima isključivog dojenja u prvih 6 mjeseci. Ipak, iako je ukupna stopa rasta dojenja na svjetskom nivou zabilježila skroman rast od 90-ih, u nekim zemljama su zabilježena značajna poboljšanja. Ovo je postignuto kombinacijom nekoliko akcija zasnovanih na Globalnoj strategiji.

Ove akcije uključuju implementiranje Kodeksa u nacionalna zadonodavstva kao i zaštitu prava majki koja se tiču radnog prava; obezbjeđivanje započinjanja dojenja u porodilištima; obučavanje zdravstvenih radnika u pružanju savjeta vezanih za dojenje; osnivanje grupa za podršku u lokalnim zajednicama i dobro planirane komunikacione strategije u cilju promovisanja dojenja.

INDIKATORI SVJETSKE INICIJATIVE DOJENJA (WBTI)

U 2005. Internacionalna mreža akcije za bebi hranu (IBFAN) je identifikovala 10 glavnih oblasti za djelovanje neophodnih za podršku ženama kako bi uspješno dojile svoje bebe i da bi se dostigli zacrtani ciljevi.

Oni su zasnovani na predloženim aktivnostima iz Globalne strategije. Razvijen je sistem za procjenu i monitoring nad politikama i programima, čiji su podaci korišćeni za “Svjetsku inicijativu dojenja (WBTi)”. Inicijativa pronalazi propuste u implementaciji politika i programa i poziva na djelovanje koko bi se problemi premostili. (http://www.worldbreastfeedingtrends.org/).

WBTi je proučila nivo implementacije politika i programa u 40 zemalja. Ove zemlje zaostaju u mnogim oblastima . Ishrana odojčadi u vanrednim situacijama i Zaštita majki su dobile najniže ocjene, a podrška  majkama dojiljama u zdravstvenim ustanovama i lokalnim zajednicama i u kontekstu HIV takođe je dobila niske ocjene. Ove niske ocjene pokazuju da, na primjer, majkama nedostaje pristup zaštiti prava majki i samo nekolicina majki je dobila stručnu pomoć koja se tiče obuke o dojenju.

Nacionalne politike, koordinacija i resursi zahtjevaju dosta pažnje. Mnoge zemlje su uvjele zakonodavstva zasnovana na Kodeksu, ili mjere zasnovane na njemu, ali zakonodavstvo nije sprovedeno u dovoljnoj mjeri.

10 OBLASTI ZA DJELOVANJE – INDIKATORI ZA IMPLEMENTACIJU GLOBALNE STRATEGIJE

1.    Nacionalne politike, program i koordinacija

Jedan od ciljeva Innocenti deklaracije iz 1990. je bio da zemlje imenuju nacionalnog koordinatora za dojenje i zemlje koje su ovo uradile napravile su značajan napredak u implementiranju inicijative bolnica po mjeri bebe. Globalna strategija zahtjeva od svih zemalja da imaju sveobuhvatnu politiku koja se tiče ishrane odojčadi i male djece. Zemlje bez donešene politike nisu znale sa sigurnošću šta treba da rade. Tako da donošenje odgovarajuće politike i imenovanje koordinatora koji će osigurati njenu implementaciju pomaže zemlji da brže krene naprijed.  (http://www.who.int/nutrition/topics/global_strategy/en/ )

2.    Inicijativa Bolnica po mjeri bebe

Bolnica po mjeri bebe implementira svih 10 koraka ka uspješnom dojenju  (http://

www.unicef.org/newsline/tenstps.htm), što je drugi cilj Innocenti deklaracije, i drži se Kodeksa ne prihvatajući besplatne ili subvencionirane zalihe adaptiranih formula ili bilo kakav promotivni materijal za ove proizvode.  Svo osoblje je obučeno o dojenju, a bolnica se provjerava kako bi se osiguralo da sprovodi 10 koraka. Sve majke i bebe u bolnici po mjeri bebe su dobro zbrinute prije, za vrijeme i poslije porođaja na način koji podržava dojenjei pruža najbolje šanse za uspješno dojenje. Deseti korak u inicijativi “Bolnice po mjeri bebe” takođe uključuje uspostavljanje pomoći u okviru lokalne zajednice za majke koje doje. Procenti dojenja su se pokazali višim kod beba rođenim u bolnicama po mjeri bebe nego među bebama rođenim u drugim bolnicama. Više od 20,000 bolnica širom svijeta je dobilo status bolnica po mjeri bebe.

3.    Kodeks

Velika zabrinutost zbog devastirajućeg efekta hranjenja formulom, agresivne marketinške kampanje proizvođača zamjena za majčinsko mlijeko, i generalni pad u dojenju je motivisao pokret za dojenje da alarmira javnost o ovom problemu. To je dovelo do usvajanja Internacionalnog Kodeksa o reklamiranju zamjena za majčino mijleko 1981. od strane Svjetske zdavstvene skupštine. Cilj Kodeksa je da štiti i promoviše dojenje i pomogne u obezbjeđivanju bezbjedne i adekvatne hrane za odojčad regulativom reklamiranja zamjenskih formula. Uslijedile su Rezolucije Svjetske zdravstvene skupštine koja su pojasnile i učvrstile Kodeks. One imaju isti status kao i Kodeks i uvrštene su u njega. Problem koji je i dalje prisutan je manjak motivacije i znanja za pružanje podrške majkama u dojenju, u svjetlu konkurencije često agresivnih kampanja za zamjenske formule i slične proizvode. Promišljeni slogan, lako pamtljive slike, dijeljenje besplatnih uzoraka i druge vrste privlačnih poklona se koriste da bi se ubijedile majke i medicinski radnici da je hranjenje formulom jednako dobro kao i dojenje.

I Innocenti Deklaracija i Globalna strategija naglašavaju potrebu da zemlje zabrane proizvođačima formula da se agresivno reklamiraju i promovišu svoje proizvode usvajajući i primjenjujući Kodeks. Ali da bi borba bila efektivna mora uspeti u svakoj zemlji ponaosob.

4.    Zaštita prava majki

Jedan od najčešćih razloga koje majke navode za prekid dojenja je povratak na posao. Mnogi rade na tome da natjeraju vlade da donesu zakone koje će omogućiti majkama dovoljno plaćenog odsusutva kako bi isključivo dojile do 6. mjeseca i da podrže produženo dojenje kada se vrate na posao, na primer, tako što će im obezbjediti prostoriju ili kutak u kojem će na miru moći da izmuzaju mlijeko ili plaćene pauze tokom dana kako bi otišle do kuće i podojile bebu.

Međunarodna Organizacija rada (ILO) je 2000. godine donijela konvenciju kojom traži od zemalja i poslodavaca da majkama obezbijede najmanje 14 nedjelja plaćenog odsustva. 26 nedjelja ili 6 mjeseci bi bili optimalni, ali se neki plaše da niko neće biti voljan da zaposli mlade žene ukoliko bi bio primoran da plati više za odsustvo.

5.    Sistem zaštite zdravlja i ishrane

Ovo se odnosi na sve zdravstene radnike, klinike, doktore i bolničke službe za majke i bebe po napištanju porodilišta. Majke koje se porode u bolnicama po mjeri bebe češće počinju sa dojenjem, ali da bi nastavile sa isključivim dojenjem u narednih 6 mjeseci potrebna im je stalna podrška u dojenju od ljudi kao što su babice, savjetnice za dojenje, zdravstveni radnici i vršnjačka savjetovališta u kojima rade volonteri koji su prošli kroz odgovarajuću obuku.

Tamo gdje majke imaju podršku obučene osobe, uz najmanje 7 kontakata sa obučenom osobom, stope isključivog dojenja su više. Podrška je neophodna za sve majke, kako bi se osiguralo da dojenje napreduje. Nije se pokazalo od pomoći da se čeka dok se ne naiđe na neki problem.

6.    Podrška drugih majki i lokalne zajednice

Prve majka-majci grupe podrške su oformljene u Americi prije vše od 50 godina, od strane žena koje su osjetile da doktori i drugi zdravstveni radnici im ne pružaju dovoljno pomoći koja im je bila potrebna u dojenju, i shvatile su da mogu pomoći jedna drugoj mnogo efikasnije. Sada su ovakve grupe uobičajene u cijelom svijetu i deluju na različite načine na različitim mjestima. Majke se okupljaju i dijele iskustva i pomoć jedna drugoj kako bi pronašle riješenja za teškoće sa kojim se susrijeću.

7.    Ishrana novorođenčadi i HIV infekcija

U ranim 90-im doktori su otkrili da HIV može biti prenijet sa majke na bebu tokom trudnoće i dojenjem. 20 godina su se zdravstvene ustanove i porodice borile sa dilemom kako hraniti novorođenče čija je majka zaražena HIV-om. Istraživanja su pokazala da je manja vjerovatnoća od prenosa infekcije ako je beba isključivo dojena do 6-og mjeseca nego ako je djelimično dojena, a djelimično prehranjivana formulom, tako da je izbor bio između isključivog dojenja ili isključivog hranjenja formulom – oba teško održiva iz više razloga. Sada je dokazano da ARV lijekovi koji se daju majkama i bebi mogu smanjiti prenos na vrlo nizak nivo čak i ako beba sisa.

U mnogim zemljama, posebno gdje je hranjenje formulom otežano ili opasno, majke se mogu tretirati ARV lijekovima i ohrabrivati da isključivo doje do 6-og mjeseca i da nastave dojenje do 12-og mjeseca ili dok su u mogućnosti da obezbijede adekvatnu i bezbjednu ishranu.

8.    Hranjenje novorođenčadi tokom vanrednog stanja

Broj ljudi, uključujući mnoge bebe, pogođeni vanrednim stanjima se umnogome uvećao i skoro utrostručio od 90-ih. Često se u prvom talasu pomoći koji šalje ostatak svijeta nađu zalihe adaptiranog mlijeka i bočice za hranjenje, ali u slučajevima vanrednog stanja jako je teško koristiti ih na bezbjedan način i mnogo je bolje ohrabriti majke da nastave sa dojenjem. Humanitarci zaduženi za rad na terenu bi trebalo da prođu obuku o osnovnoj podršci majkama koje doje i pomognu majkama ili usvojiteljkama da uspostave relaktaciju. Žemlje se ohrabruju da uspostave sistem pozornosti po kom bi tražili od savjetnika za dojenje da pomognu humanitarnim radnicima na terenu u zbrinjavanju beba.

9.    Podrška u pružanju informacija

Da bi majke napravile pravi izbor kada je upitanju dojenje, važno je da su im dostupne tačne, adekvatne i dovoljne informacije. Grupe koje zagovaraju promociju dojenja, štite i podržavaju dojenje, treba da obezbijede tačne informacije, da edukuju i pričaju o temama vezanim za dojenje; i treba da razviju strategije da bi to uradile. Ovo posebno važi za vlade i njihove informacione, obrazovne i komunikacione strategije. Ove strategije su neophodne kada treba da se promijene stavovi koji su pod uticajem industije adaptirane formule ili kulturološkim i tradicionalnim praksama, koje često mogu da utiču na odluku o dojenju, na nivou zajednice i domaćinstva. Ovakve opsežne strategije koriste razne medije i kanale da prenesu jasnu, tačnu i adekvatnu poruku koja poziva na djelovanje do ciljne publike na nacionalnom, institutcionalnom, porodičnom i nivou zajednice.