“Oprosti dušice, ne mogu te razumjeti dok plačeš”, sjajan je uvod za ono što slijedi – sedam dana odvikavanja od besmislenog cmizdrenja zbog privlačenja pažnje ili manipulacije da bi izvukli ono što žele, a ne mogu dobiti.

Djeca su uporna, a posebna uzrasna grupa što se tiče upornosti su dvogodišnjaci, iako manipulacija plakanjem nije vezana isključivo za taj uzrast.

Otkud i zašto toliko plakanja bez razloga?

Naravno, djeca pretpostavljaju da će ih plakanje dovesti do onoga što žele, jer su plakanje povezali s majčinim ili očevim dolaskom. A tu će provjerenu strategiju nastavljati koristiti u nedogled, jer su naučili da roditelji reaguju na nju.

No, navodno se ta frustrirajuća navika može razbiti i to pomoću sljedećih savjeta:

Ostanite mirni i ponašajte se neutralno kada krene cmizdrenje. Dijete mora naučiti da nećete ragovati na “cmizdravi” glas.

Dajte djetetu do znanja kako ste razumjeli da želi nešto od vas, ali da ne možete shvatiti šta je to zbog silnog plakanja. Zatražite da vam pojasni što želi, ali na neki drugi način – kako biste ga lakše čuli i shvatili.

Naučite dijete kako da traži stvari na različite načine i da se svaki put drugačije izrazi i šta očekujete od njega. Na primjer: “Molim te mama, želim još jednu čašu mlijeka”, ispravan je način kako nešto zatražiti.

Smislite prigodnu priču prije spavanja – o malom dječaku koji je često plakao i kojeg niko nije razumio dok nije našao način kako da nešto kaže bez plakanja.  Svaki put kada dijete pribjegne ovom rješenju, podsjetite ga na priču.

Budite čvrsti i uporni, jer nekad je teško ne udovoljiti im, samo da ih ne moramo slušati.

Naučite dijete da ima izbor oko toga kako se izražavati i koje je ponašanje prihvatljivo, a koje nije.

Nakon sedam dana trebalo bi da primijetiti neke pozitivne promjene u ponašanju i ophođenju svog djeteta.

Izvor; Djecja posla