U susret Nedjelji dojenja koja se u svijetu obilježava u prvoj sedmici avgusta, udruženje Roditelji i portal Roditelji.me objavljivaće tekstove o dojenju kako majki koje su uspješno dojile djecu tako i stručnjaka.

PIŠE: Ana Vujnović, koordinatorka projekta Dojenje u udruženju Roditelji

Mnoge majke koje se po prvi put srijeću sa izazovima dojenja, često, ne svojom voljom, već kroz savjete svojih majki, svekrva, komšinica i drugarica, zapadnu u dileme koje su prije svega prouzrokovane upravo savjetima koji su proizašli iz prakse hranjenja beba na flašicu.

Dojenje i hranjenje bebi formulama se bitno razlikuju i prakse koje se koriste prilikom jednog načina hranjenja ne treba uzimati kao mjerodavne u drugom:

1. Hranjenje na zahtjev i hranjenje po satnici:  Bebi formula je teže svarljiva od majčinog mlijeka, tako da čak novorođenčad stara nekoliko dana, hranjena formulom, nemaju potrebu za hranjenjem na tri-četiri sata. Dojenoj bebi je potrebno mnogo češće sisanje, nekada čak na svakih sat vremena u prvim danima po rođenju, što može biti iscrpljujuće za majku. Upravo ta ‘neprestana’ glad zabrine majku. Činjenica je da je majčino mlijeko lako svarljivo, a da novorođena beba u jednom sisanju može da popije vrlo malo mlijeka. Takođe, često sisanje je prirodni sistem kojim beba sebi obezbjeđuje dovoljnu proizvodnju mlijeka. Dojenje po određenoj satnici nije preporučljivo u prvim mjesecima, dok se laktacija sasvim ne uspostavi.
2. Nemogućnost određivanja tačne količine posisanog mlijeka i lako praćenje količine popijene formule:  hranjenjem na bočicu je lako kontrolisati koliko mlijeka je beba popila, što je kod dojenja nemoguće. Majke će se često sresti sa pitanjem znaju li koliko im beba pojede i skoro svaka dojilja će probati izmuzanjem da odredi količinu mlijeka koje ima u dojkama. Opet pogrešno, jer ni jedna pumpa za izmuzavanje ne može izvući iz dojki onu količinu koju beba može sisanjem. Takođe, jedini pokazatelj da beba sisa dovoljno su 6-8 mokrih pelena dnevno, ali i ostavljanje beba dovoljno dugo na jednoj dojci kako bi posisala masnije mlijeko koje se nalazi na kraju.
3. Razlika u izgledu formule i majčinog mlijeka: pripremljena bebi formula je homogena masa, dok je mlijeko koje majke izmuzaju prije ili između podoja izgledom vodnjikavo. To opet izaziva brigu da li je mlijeko dovoljno kvalitetno, da li je previše  vodnjavo, slabo, što je opet neistina. Činjenica je da je prvo mlijeko vodenasto kako bi beba utolila žeđ, a što beba duže sisa mlijeko je sve masnije i to je ustvari glavni razlog zašto bebi ne treba uskraćivati vrijeme provedeno na jedoj dojci.
4. Dužina i učestalost hranjenja na bočicu i sisanja:  hrnjenje na bočicu bebi ne predstavlja veliki napor, dok sisanje ipak iziskuje više truda. Zbog toga sisanje obično traje duže, a nekad se beba umori, pa napravi pauzu, i traži da sisa opet kroz pola sata. Beba hranjenja formulom može izgledati spokojnije, dok dojena beba, zbog čestih prohtijeva za sisanjem, se može činiti nervoznijom, što se opet pogrešno može protumačiti manjkom mlijeka u dojkama.

Poruka majkama:

Informišite se, držite se glavnih pokazatelja da sve radite dobro, a to su 6-8 mokrih pelena, bradavice bez ragada i sisanje na zahtjev, sa dozvoljavanjem bebi da posisa sve iz jedne dojke prije nego što ponudite drugu, i budite sigurne da će beba napredovati dobro. Ne posustajte pred savjetima generacija koje su nekako usput zaboravile kako se doji, ne svojom krivicom, već decenijskim propagiranjem hranjenja formulom kao lakšeg i boljeg načina hranjenja i za majku i za bebu.