Recite NE zagađivanju naše planete, poručuju mladi autori, David Bojanić, Matija Bulatović, Jovan Mugoša i Petar Vukčević, učenici sedmog razreda Osnovne škole “Vlado Milić” iz Podgorice, u kratkom ekološkom filmu “Razglednica sa dva lica”, koji je, kako kažu, i prvi takav njihov rad.
Film počinje opimistično – nakon Google pretrage za pojam “Montenegro beauty”, dječak uživa fotografijama najljepših crnogorskih pejzaža.
Iako mlad, i on sam ne vjeruje u tu sliku… Tada nas autori suočavaju sa realnošću, prikazujući nam samo ono čemu smo sami doprinijeli i pokazujući nam kako bi zapravo sve moglo da izgleda, kada nesavjesni građani ne bi bacali smeće gdje stignu.
“Bolje da napravimo desetak koraka više do kante ili kontejnera, nego da smeće bacimo na travu, u rijeku ili na plažu”, poručuje David Bojanić, jedan od autora filma Razglednica sa dva lica.
Materijal za film je je sniman uglavnom u podgoričkom naselju Donja Gorica, u blizini škole koju pohađaju mladi autori, i na obali rijeke Sitnice koja je, kaže David, posebno ugrožena nemarnim odnosom prema prirodi.
Ekologija je u sedmom razredu dio nastavnog predmeta biologija, ali su David i njegovi drugovi, kako kaže, već duže planirali da snime kratki film na ovu temu.
“Nastavnica biologije nam je dala zadatak da se podijelimo u grupe i uradimo na listu bloka za likovno vaspitanje crteže vezane za ekologiju. Ali, poželjeli smo da uradimo nešto drugačije i u skladu sa našim vremenom i interesovanjima, pa sam došao na ideju da to bude kratak video koji opisuje stanje u Crnoj Gori sa naglaskom na naselje u kojem mi živimo”, kaže on.
Snimanje je trajalo dva dana i, kako kaže David, ekipa se baš ozbiljno posvetila radu.
“Nažalost, nemamo kameru pa smo bili prinuđeni da snimamo telefonom. Na svu sreću – nauka i tehnlogija napreduju iz dana u dan tako da ni kamere na telefonima nisu toliko loše”, kaže David, koji je snimljeni materijal sam montirao. “Nekoliko mjeseci eksperimentišem i sam pokušavam da naučim montažu uz pomoć savjeta koje pronalazim na internetu”.
Osim poruka koje se provlače kroz film i u kojima gledaocu poručuju kako (ne) bi trebalo da odlažu otpad, kako bi umjesto da bace smeće gdje stignu, trebalo da učine koji korak više i smeće odnesu do kontejnera ili do kante za smeće, David kaže da bi trebalo i da više vozimo bicikla umjesto automobila – što je više moguće.
“Mi smo, na primjer, cijeli film snimili vozeći se biciklima sa jedne lokacije na drugu. Naša škola je relativno blizu naših kuća, ali većinu nas voze roditelji, jer je mnogo smeća, loši su putevi, nema pješačke staze i mnoga djeca moraju ići magistralom. Mislim da je mnogo toga što rade naši građani, a nije primjereno 21. vijeku. I upravo zato djeca bi trebalo, uz pomoć savremene tehnologije i društvenih mreža koje koriste, da upozore odrasle na to da priroda koju zagađuju svakodnevno nije njihovo vlasništvo već da time ugrožavaju ono što mi treba da naslijedimo i ostavimo narednim generacijama”.
A prvi korak koji bi trebalo da napravimo, poručuju autori filma, je korak nazad i povratak prirodi.
Izvor: http://cemovsko.me/
