PIŠE: Mike Julianell, bloger, www.dadandburied.com
Roditeljstvo je konstantan krug upoređivanja, osjećaja krivice i osuđivanja.
Osjećamo se krivima kada griješimo. Sudimo drugim roditeljima kada oni pogriješe. Konstantno se upoređujemo sa drugim roditeljima, nesvjesni – ili bolje reći, nevoljni da prihvatimo – da i oni kao i mi prolaze kroz tačno iste nevolje i iskušenja.
Takmičimo sa ostatkom svijeta, ljudima koji nijesu roditelji i drugim roditeljima, pa čak i našim supružnicima, ravnajući i ređajući sve na skali od nule do 100, koristeći ekstremni jezik za postavljanje nerealnih standarda. Pri tome se, otuđujemo jedni od drugih.
Vrijeme je da počnemo da naše brojne tvrdnje i burni zaključci postanu inkluzivni, umjesto isključivi.
Niko ne zna šta radi (ponajmanje roditelji)
Svi mi nagađamo. Svima nama je potreban savjet, a ne volimo kada nas savjetuju. Svi se pitamo kako drugi uspijevaju, a svi mi uspijevamo. Svi se pitamo kako ćemo opstatati, a svi opstajemo. Svi tražimo neku magiju. Svi čekamo neka ljepša vremena. Svi shvatamo da ne postoji ni magija i da ništa nije lako. I, svi nastavljamo da se borimo.
Niko nije savršen (ponajmanje roditelji)
Svi radimo najbolje što možemo. Opstajemo dan za danom. Svi imamo dobre i loše trenutke. Svima nama je trebna pomoć i rame za plakanje i svima ponekad zatreba piće.
Niko ne zna za nevolju kakvu ja imam (osim drugi roditelji)
Svi se srijećemo sa istim izazovima i različitim izazovima. Svi mrzimo kada sude o nama, a ne možemo a da povremeno ne sudimo o drugima. Svi znamo da umijemo bolje nego drugi. Svi griješimo. Svi se zaklinjemo da ćemo drugi put uraditi bolje. Svi uspijevamo. Svi uspijevamo da preguramo bar, neko vrijeme. Svi se iznova umaramo. Svima treba odmor, a ne dobijamo ga svi.
Svi griješe (posebno roditelji)
Svi radimo stvari zbog kojih se kajemo. Svi imamo svoju tačku pucanja. Svi se pitamo šta to radimo. Svi imamo milion ideja. Svi se pitamo radimo li ispravno. Svi mi nemamo pojma. Svi znamo da zabrljamo. Svima nama se posreći.
Ja sam bolji roditelj od tebe (danas)
Moje dijete danas nije imalo nijedan ispad. Moje dijete je pojelo sve za večeru. Moje dijete mi je reklo da me voli. Moje dijete je pospremilo svoje igračke. Moje dijete je otišlo na spavanje bez protivljenja. Moje dijete je savršeno.
Ti si bolji roditelj od mene (sjutra)
Moje dijete pravi scenu nased prodavnice. Moje dijete je bacilo svoju hranu na podu. Moje dijete je udarilo tvoje dijete u vtiću. Moje dijete je reklo tvom djetetu da ne želi da se druži sa njim. Moje dijete neće da prestane da vrišti. Moje dijete je đavolčić.
Svi smo samo roditelji (uvijek)
Svi smo mi eksperti i niko od nas ne zna ništa. Niko nema odgovore, a svi uspijemo da dođemo do rješenja. Svi se znamo speteljati. Niko ne ostaje nepovrijeđen. Osim možda naša djeca, nadajmo se.
Jer iza čitave agonije i samooptuživanja i nagađanja i različitih modernih tehnika roditeljstva, mi se trudimo da budemo najbolji roditelji na svijetu – iza neuspjeha u dostizanju takvog apsurda, zamišljenog cilja – oni znaju da se trudimo. I znaju da ih volimo. I to je često (ne uvijek, ali često) dovoljno. Tako da, budite blaži prema sebi.
Svi smo mi u tome zajedno (Dok ne napune 18 godina)!
Prevela: Bojana Rajkovič
