PIŠE: Tatjana Kuljača, blog Mamizam

Ako ste mislili da ste samo Vi ti koji oblikujete osobu u koju izrasta Vaše dijete, niste bili u pravu. Stanite na trenutak i razmislite. Kakvi ste bili prije rođenja djeteta, a kakvi sad? Što više razmišljam o tome, shvatam da je sve ono što me najviše dira u živac, upravo ono što mi pomaže da se razvijam i sazrijevam kao ličnost. Posao djeteta jeste da nas nervira, tjera na razmišljanje i iznalaženje kojekakvih rješenja za probleme u koje su nas uvalili. Da imamo mirnu djecu koja nas sve slušaju, osim što bi nam živci bili zahvalni, druge dobrobiti za nas ne bi bilo.

Čitala sam skoro o jednom istraživanju koje je pokazalo da su majke mnogo efikasnije na poslu, pokazuju bolje organizacione sposobnosti, lakše funkcionišu u timu, mogu obavljati po više zadataka istovremeno. Kažem ja lijepo, sve mi postanemo prave hobotnice zahvaljujući upravo komplikovanosti naše drage djece. Nije da  volim posmatrati stvari iz ružičastog ugla, već nas oni zaista čine drugačijima. Nažalost, majke definitivno lošije prolaze na intervjuima za posao, iz razloga što poslodavci u majčinstvu vide prepreku za efikasno odrađivanje poslovnih zadataka. Žali Bože što su tako slijepi!

Pogledajte svoje roditelje. Kakav je njihov odnos prema unucima? Da li imaju više strpljenja i mekši pristup prema djeci od Vas? Da nije u pitanju kakva magija? Njih djeca više slušaju, nego roditelje. Sa njihovog stola će sve pojesti, dok se Vi mučite da im ubacite još jedan zalogaj u usta. Mislite li da su babe i dede dobili tu mudrost na tacni? Nisu! Iza toga je mukotrpan rad i trening koji ste im upravo Vi priredili. Zahvaljujući Vama su postali strpljiviji, umiju bolje da slušaju i naučili su se lakšem pristupu do dječijeg lijepog  ponašanja.

Djeca nas prvo istreniraju da funkcionišemo sa manje sna nego što smo navikli. Nauče nas da ima neko ko je bitniji od nas samih. Onda nam istreniraju čulo vida, dobijemo oči i na potiljku; čulo sluha do nivoa neke divlje životinje, koja je uvijek na oprezu, te šesto čulo, koje nam javlja da se sprema neka opasnost, kada se naše mladunče umiri. Poslije, kada dođu u razdoblje od 3-4 godine, treniraju nam pregovaračke sposobnosti i nervni sistem do perfekcije. Zar mislite da biste dobili intezivniji trening za specijalca, nekog tajnog agenta, ili pak pregovarača sa otmičarima, da nije djece? Ovo  je trening za džabe, budite zahvalni!

Kako oni treniraju nas, ne bi ni mi trebali njima ostati dužni. Ako ispred njih ne stavljamo izazove, već gotova rješenja servirana na tacni, na najboljem smo putu da od sopstvene djece napravimo nesposobne odrasle ljude kojima će uvijek drugi rješavati probleme. Ipak nećemo cijeli život stajati iza njih da ih podupiremo. Trenirajte ih, neka sami nalaze rješenja. Neka uposle svoje sive ćelije i bore se sa Vama. Samo tako mogu naučiti da prežive u surovom svijetu i izbore se za svoj dio kolača. I sami znate da život nije lagan, na kojoj god ljestvici da ste rođeni. Ne kažemo džabe ,,da mi je ova pamet i 10 godina manje”… Iskustvo nas čini pametnijima. Ta iskustva su nekada bila izazovi i problemi.

Kako nama, tako i djeci, izazovi su ti koji nas čine zrelijima i uče životu. Ne štitite dijete od svih izazova, pustite ga da se samo bori. To je najbolje oružje koje ćete mu ikad dati.