Iako je još prije dvije godine Ministarstvo prosvjete donijelo naredbu da se od učenika i njihovih roditelja ne smije tražiti novac za troškove nastavnih i vannastavnih aktivnosti, svjedoci smo da se ta zabrana sve manje poštuje. U školama i predškolskim ustanovama od djece i dalje traže novac za fotokopiranje, odštetu, izlete, predstave, a često i za krečenje učionica, nabavku klima uređaja, televizora i DVD plejera.

Koliko se naredba kojom se zabranjuje da djeca finansiraju školske i razne vanškolske aktivnosti u školama, ali i uvrtićima, poštuje najbolje znaju roditelji. Neki od njih i sada su prinuđeni da izlaze u susret zahtjevima nastavnika i direktora škola.

Portparol Ministarstva prosvjete, Vesna Gajević kazala je da se sada organizacija aktivnosti prepušta školama ivrtićima. Ona smatra da su ove ustanove prepoznale važnost da se samo legalnim putevima može skupljati novac, a ne kao nekad, na ruke. U tom smislu, kaže Gajić, neke aktivnosti se mogu finansirati i kroz sponzorstva ili donacije. Naredbom koju je prije dvije godine obrazovnim ustanovama uputio tadašnji ministar Sreten Škuletić, predviđa se da ukoliko je programom predviđeno da djeca treba da obiđu neki kulturnoistorijski spomenik, troškove treba da podmiri škola, ili da novac obezbijedi putem sponzorstva. Ukoliko neka škola nema dovoljno novca, taj će se problem rješavati između Ministarstva i škole.

“Škole treba da nam se obrate, pa ćemo u konkretnim slučajevima vidjeti o čemu je riječ i kako troše novac koji dobijaju iz budžeta, jer tačno znamo koliko se izdvaja za koju školu. Mislim da je to dovoljno za normalno funkcionisanje nastavnog procesa, a ako nekoj školi treba još, onda treba da mi to prvi saznamo”, stoji u tadašnjoj Škuletićevoj naredbi.

Inicijativu je među prvima javno podržao Aleksandar Saša Zeković, istraživač kršenja ljudskih prava, koji je nekoliko mjeseci prije zabrane, ukazivao na primjere u kojima su đaci plaćali za ugradnje klima uređaja, fotokopiranje, krečenje.

Zabranom se međutim znatno smanjio i broj aktivnosti, pa tako i oni roditelji koji su se ranije bunili što često izdvajaju novac za školske potrebe, sada krive Ministarstvo prosvjete što u školama i vrtićima nema dovoljno kulturnih i edukativnih sadržaja. Majka dječaka predškolskog uzrasta kazala je da smatra da je iznos koji plaća za izlete ili kulturne sadržaje koje vrtić organizuje simboličan.

“Obično plaćamo po euro i po do dva eura za predstave ili izlete, i mislim da se ta suma ne može mjeriti sa dječijim zadovoljstvom, jer se konkretno moj sin raduje i po deset dana unaprijed kada im najave da će ići negdje van učionice”, kaže ona.

Predstavnica Udruženja “Roditelji Crne Gore”, Kristina Mihailović kazala je da je, prema njenom mišljenu, normalno da se aktivnosti poput posjeta muzeju, izleta, predsta u vrtiću dodatno plate, jer je cijena boravka u većini javnih predš
kolskih ustanova, minimalna.

“Ujedno mislim i da vrtići treba da osmisle i pronađu načine da se sami finansiraju, obezbijede barem dio potrebnog novca, za opremanje i obnavljanje prostorija, dvorišta, inventara, jer smo svjedoci da država u te svrhe ne izdvaja dovoljno”, kaže Mihailović.

I ostali roditelji koje smo pitali za mišljenje, kazali su nam slično podržavaju aktivnosti koje škole i vrtići organizuju i nije im žao dati novac, jer bi ih, da vode djecu sami, to mnogo više koštalo.

Da se pravila nijesu mnogo promijenila kada je riječ o dodatnoj naplati potvrdilo nam je i nekoliko učenika osnovnih i srednjih škola u Podgorici.

“Na kraju prošle školske godine, nijesmo mogli uzeti svjedočanstvo, a da ne platimo tri eura za osiguranje”, tvrdi nekoliko srednjoškolaca. Jedna od naredbi Ministarstva direktno se krši i time što đaci dodatno plaćaju fotokopiranje.

“Novac za fotokopiranje i dalje skupljamo, samo zavisi kako kod kojeg nastavnika. Neki traže po deset centi po kontrolnom, a neki po euro za cijelu godinu. To i nama odgovara jer se u školi ne može fotokopirati, a nama je lakše nego da prepisujemo sa table”, kazali su nam učenici jedne podgoričke osnovne škole.

Da su javne školske i predškolske ustanove od izdavanja prostorija napravile pravi biznis, govori i to da se gotovo svaka sportska sala u podgoričkim školama izdaje ili je zakupljena, holovi nekih škola se koriste za časove plesa, a vrtići za proslave rođendana. Tako je svaki izgovor da škole nemaju novca za vannastavne aktivnosti u najmanju ruku upitan, ali im volja roditelja da radi zadovoljstva djece i dalje plaćaju sve što se od njih traži, daje legitimitet da i dalje rade po svome.

“Koliko znam sa rođendana na kojima smo bili po vrtićima, moguće je organizovanje u popodnevnim satima i cijene su obično 60 do 70 eura. To uključuje zakup prostora i dvije učiteljice koje ih zabavljaju, a proslava traje po dva sata. Vaš izbor je šta ćete donijeti od grickalica, sokića i torte. Tako je bilo u nekoliko privatnih, ali i nekim državnimvrtićima”, ispričala je majka jedne petogodišnje djevojčice.

Izvor: Dnevne novine