Prvo ili drugo stanje – sedmica 13.

Moralo je i do ovoga doći, znala sam da hoće kad tad u toku devet mjeseci. Ova 13. sedmica je sedmica bolova, manjih, srednjih, srećom bez većih ali su stalno prisutni. Jedna poznanica me komentarišući prošli blog zamolila da se manje koncentrišem na “ružne” strane trudnoće tipa nadutost, gojenje, ali ovoga puta ipak neću moći da ih izbjegnem. Mada ne baš te konkretno, ali ove bolove ne mogu da zaobiđem. Obećala sam da ću pokušati da prenesem sve ono što zaista osjećam jer to i jeste suština ovog bloga, tako da kukumakanje slijedi.

Probadanje pri dnu stomaka mada i visočije, zatim nešto slično menstrualnim bolovima, žiganje u krstima…ukratko je ono što je obilježilo ovu sedmicu. Nijesam ništa prijavljivala doktorici, jer znam da bi mi naredila da MIRUJEM, ali zaista nekako ne uspijevam prečesto to da radim od kojekakvog haosa u koji sam zapala posljednjiih dana, ali sam bolove imala čak i onda kad sam mirovala. Čak mi se čini i da me stomak više boli kad sjedim nego kad stojim. Nijesam se prepala jer zaista mislim da mora malo da bolucka, ali mi nije ni svejedno. Malo me smirio kalendar trudnoće u kojem piše da su manji bolovi u donjem dijelu stomaka potpuno normalna stvar jer se materica konstatno širi i raste. Bol je objašnjena istezanjem vezivnih tkiva koja drže matericu, što mene negdje zaista i asocira na doživljaj tog bola koji osjećam najčešće, a i brzo se utješim time da se mojoj materici to dešava ČETVRTI PUT i da joj nije ni čudo. 🙂

Obavijestiše me i da se i zvanično prvo tromjesečke završilo, mada znam da moje nije još, nego kaskam za ovim zvaničnim kalendarom jednu sedmicu. Znam provjereno.:) Sad vele da mogu odahnuti i veselo stupiti u najljepši dio trudnoće, jer je najkritičniji period prošao. Možda baš zbog tog kaskanja i kašnjenja još ne osjećam sve ono što piše da karakteriše drugo tromjesečje koje je period procvata trudnice. Piše da je to period u kojem treba da prštim od energije i da tu energiju iskoristim za, tipa šetnju po prirodi, kupovinu sa prijateljicama, listanje revija i knjiga o trudnoći. Nekako se u ovim kalendarima koncentrišu samo na majke koje su prvi put trudne zar ne, a i sve da mi je prvi put teško da bih išta od svega predloženog mogla da radim, s obzirom na “poteškoće” koje su me spopale.

U prošla dva bloga sam pominjala kilažu i gojenje, o kojem, kad sam ja u pitanju neću ovoga puta puno pisati, ali ću zato prenijeti iz kalendara trudnoće tabelu o tome koliko žena okvirno dobija na kilaži u toku trudnoće.

Plod – prosječno 3 do 3,2 kg
Materica – približno 1 kg
Plodova voda – približno 0,5 kg
Grudi – približno 1 kg
Krv i ostale tečnosti – približno 3,5 kg
Masnoće – približno 3 kg

Zajedno približno 12, 5 kg

Doktori kažu da je dobijanje 12 kilograma idealno. U prvoj trudnoći sam se najviše ugojila, punih 14 kilograma i stvarno sam bila ogromna – 84 kilograma, što je 20 kila više nego sad. Mada mi je startna pozicija bila lošija. A isto toliko kila sam imala i pola godine nakon porođaja. Nadam se da se ništa slično neće ponoviti. Sa ostalo dvoje je to bilo potpuno drugačije, čak i manje od ovih preporučenih 12.

Želja za tijestom je i dalje ubitačna, samo bi njega jela. Ove sedmice nijesam puno eksperimentisala sa kulinarskim specijalitetima, najbolje od svega su bili domaći keksi, mada od ražanog integralnog brašna, dakle zdravi;) i jedno mnogo dobro pecivo za koje ću recepte da objavim na portalu ovih dana. I da, kolač sa višnjama, koji vjerovatno nikad ne bih ni jela, a kamoli pravila, da nijesam trudna, jer je u prevodu patišpanj sa višnjama. GOLO TIJESTO!

Stomak mi je čini mi se iste veličine, primirio se, mada će brzo opet u akciju. Zato se i mackama, revnosno najmasnijim mlijekom koje sam nasla u prodavnici. I ne samo stomak, nego sveee. Do sada sam imala srece, nijedna strija, što mi je prosto nevjerovatno jer je moja koža užasno suva. Zaista sam svaki put o tome baš vodila računa mada to ne mora baš puno da znači jer znam žene koje su se beskonačno mackale, pa su imak dobile strije. Sve je to ipak individualno.

Pošto ulazim u sigurnije vode, konačno ću i kod frizera jer moji pramenovi postoje samo u naznakama. Nijesam bila ne pamtim od kad. Nekako se trudnoća nadovezala, pa sam odustala barem dok ne prođu prva tri mjeseca. Doktori ne savjetuju farbanje klasičnim farbama tokom cijele trudnoće jer njihovi štetni sastojci kroz kožu dospijevaju u krv, a frizeri se sa tim ne slažu. Barem ovaj moj umrije od smijeha kad sam mu to nedje ranije spomenula. Postoje one “zdrave” farbe za kosu, ali već neko vrijeme i najpoznartiji proizvođači farbi imaju farbe bez amonijaka. Pramenovi su mi najveći grijeh tokom trunoće(a) jer inače stvarno slušam doktore revnosno i bez izuzetka.

Ono što do sada nijesam pominjala je sex. Mislila sam se da li da pišem o tome za sad ili ne, jer se nema baš puno toga pisati:) ali sam mu odlučila posvetiti bar po koji red. Kažem, za sad. Ono što mi se uvijek do sada dešavalo, ni ovaj put izgleda nije izuzetak,  je da se želja za sexom pojavljuje i intenzivira u drugom tromjesečju. Nijesam nešto ponešena za njim, ali najviše zbog straha da u kombinaciji sa prisutnim bolovima nešto dodato ne zakomplikujemo. Proći će i to brzo, posebno kad me uhavati osjećaj da sam najsexy osoba na planeti sto me obično od četvrtog mjeseca spopada, ako pogledam istoriju 🙂

Ne znam da li samo umišljam ili je zaista moguće, ali bih se zaklela da sam na momenat osjetila bebu kako se mrda. Vjerovatno sam umislila, ali nema veze, neka živim u tom ubjeđenju. Čitam da su se bebi pod desnima već razvili svi mliječni zubi koji će na sunce izaći tek nakon rođenja. Teška je približno 28 grama,  a dugačka od 6 do 8 centimetara. Ove sedmice se počinju formirati i glasne žice, a bebino lice je svaki dan sve sličnije ljudskom. Oči se pomjeraju prema sredini lica jer su na početku razvoja bile više sa strane glave, a i uši su već skoro na svojem pravom mjestu. Sada da odem kod doktora mogli bi mi reći već pol, ne sa sigurnošću od 100 posto ali nekih 90 sigurno. Jedva čekam da saznamno. Uvijek smo odmah tražili da znamo, mada nam je generalno svejedno. Ali moram da priznam da bi bilo lijepo da nas bude tri-triJ Baš smo nedavno na forumu pričali o ranom otkrivanju pola i abortusima na koje se roditelji odluče kada saznaju da će dobiti žensko dijete. Strašno, i više nego strašno, ali ko sam ja da bilo koga osuđujem. Sreća pa će to izgleda biti i zvanično zabranjeno i kažnjivo.

I tako prođe još jedna sedmica, odnosno još prolazi i već se radujem narednoj. Radujem se nešto inače u posljednje vrijeme svemu, čak i bez razloga,a ovim zajedničkim trenucima, mojim i bebinim, mojim i vašim, posebno.Danas imam i dodatni razlog za radovanje, a to je dolazak na svijet jedne male prdulice koja mi već puno znači, i ona i njena majka (odavno), koja je najsrećnija žena na svijetu sada. A i treba da bude jer je postala MAJKA.

Izvori: Stručne infomacije su korištene iz trudničkog kalendara portala www.ringeraja.ba

POVEZANI ČLANCI:

SOS linija baner

Nedjelja štednje

Comments

  1. mitata

    Aaaaaaa, pa divno za novu bebaru :))) Ama, ti i mirovanje – to ne ide nikako zajedno!!! Drzim fige da bude zensko pojacanje, iako je nama tetkama vazda svejedno <3

Leave a Reply