PIŠE: Milica Belada, dipl. psiholog, porodični psihoterapeut
Kao i roditelji, učitelji su ili bi bar trebali biti važne figure u odrastanju djeteta. Učitelji su za djecu osobe koje im pružaju sigurnost van porodičnog sitema tj. u školskom okruženju, koji ima vrlo jasna pravila ponašanja i jasne ciljeve. Dobra saradnja između roditelja i učitelja značajno doprinosi, ne samo boljem uspjehu u školi, već i stvaranju pravih vrijednosi i korisnih životnih vještina.
Svoju prvu ideju o školi djeca stiču od svojih roditelja. Priprema za školu počinje mnogo prije sticanja zrelosti za polazak u prvi razred, naročito ako dijete ima brata ili sestru koji već idu u školu. Tako djeca koja polaze u školu već imaju predstavu o tome čemu škola služi, kako se pristupa školskim obavezama, da li je škola važna, kakvi su učitelji. Ako dijete u školu kreće sa pozitivnom slikom ustanove u kojoj će steći korisna znanja, razviti životne vještine, steći nove drugare, stvoriti novog uzora, djetetovo ponašanje će biti proaktivno, napredovaće bolje, učiće lakše.
Škola je sistem koji ima jasna pravila i strogo postavljene granice, i za njihovo sprovođenje zadužen je učitelj/učiteljica. Po tome se školski sistem razlikuje od porodičnog. U porodičnom sistemu više je ljudi koji se direktno staraju da se „pravila“ kao i granice poštuju. Vrlo često u porodici i nema jasnih granica tj. pravila ponašanja pa to dodatno pravi razliku između školskog i porodičnog sistema. Međutim, djeca vrlo lako nauče školska pravila ponašanja, pa ponekad polazak u školu pokaže roditeljima kako njihovo dijete može da se ponaša potpuno drugačije u odnosu na ponašanje u kući. Što je manja razlika između vrijednosti i odnosa prema postavljanju granica u porodici i školi to će djeci biti lakše da se snađu.
Čak iako su ti sistemi značajno različiti, ako postoji dobra saradnja između roditelja i učitelja situacija se može popraviti i u školskom i u porodičnom sistemu. Učitelji su osobe koje sa djecom provode gotovo polovinu dana. Učitelji djecu upoznaju u sredini koja je djeci nepoznata, u kojoj su sva djeca jednaka i zbog ciljeva koje imaju, učitelji generalno imaju veću objektivnost u procjeni sposobnosti djeteta, u odnosu na roditelje. Oni vrlo brzo prepoznaju stil učenja svakog djeteta, način motivisanja, snalaženje u grupi i sl. Ako te informacije podijele sa roditeljima pa zajedničkim snagama rade na korekciji tj. usaglašavanju pravila razvoj djeteta će sigurno ići u dobrom pravcu.
Roditelji ne bi trebalo da kritikuju učitelje pred djecom. Na taj način ruše autoritet koji učitelj ima kod djeteta, a koji je neophodan za održavanje discipline u učionici, dok sa druge strane daju indidrektnu podršku djetetu da nastavi sa ponašanjem koje učitelj želi da koriguje. Uvijek je mnogo bolje direktno porazgovarati sa učiteljem, razmijeniti mišljenja, dati predloge a ponekad i prihvatiti da vaš, roditeljski stav neće biti ispoštovan. Važno je razumjeti da učitelj ima 30 djece prema kojima treba da postupa dok je vaše djete samo jedno.
U svakom slučaju budite otvoreni za usaglašavanje vaših roditeljskih načina sa učiteljskim i za učenje iz međusobnih odnosa. Jasno je da i roditelji i učitalji imaju dobre namjere za razvoj zdrave ličnosti djeteta, ako ih usaglase olakšaćete put razvoja djeteta i pojačati snage koje će mu biti orjentiri u tom razvoju.
A sta kada je problem u ucitelju? 🙂
A sta kad vaspitac u oci laze pred djetetom?
Nazalost, ucitelja mogu svakakvi komentarisati, a svoju djecu i sebe ne vide.
Sve je to lijepo, ali! Ne?to ?to sam nau?ila odgajaju?i djecu je da ih nikada ne la?em.i ni pod razno ne obe?avam.ne?to ?to ne?u ispuniti. ?to raditi sa u?iteljicom koja tokom godine po nekoliko puta djeci obe?a izlet ukoliko oni urade to i to, ukoliko postignu dobre rezultate na testiranjima i sl. A onda od 4 obe?anja ne ispuniti ni jedno. Kakv je to primjer djeci dat? Kako da objasnim djeci ?to se dogodilo? Koriste?i ne ba? najbolji vid motivacije dovesti djecu do osje?aja prevarenosti. Ili kada u?itelj pred razredom opanjkava romsko dijete, uz to ga nazivaju?i cigan?etom. Ne ka?em, mogu se pred djetetom ubla?iti neke stvari, i ne mora se ba? ru?no prokomentarisati, ali neke stvari zqista treba korigovati
Preispitati skolski kadar. To bi morali biti ljudi koji stvarno vole svoj posao I djecu!
Fini tekst, “prepisan” iz teorije! Svoju decu u?im da po?tuju i cene one koji zaslu?uju. Ranije su u?itelji bili simbol pravednosti, morala… Autoritet su imali i pred decom i roditeljima.
Nemoj neko da mi dira ucitelja,nije ni on sveznajuci
Nekad su “ucitelji” bili autoritet i kod roditelja i kod djece :-/ a nije ni bilo potrebe da roditelj reaguje,bili su ucutelji ka clanovi familije,postovala se i skola i ucionica i ucitelj,i kuca i roditelji.Nisu djeca uvijek u pravu a nisu ni krivi za sve i svasta,grijesimo svi ljudi smo,samo su se vremena,a s vremenom i ljudi,i prioriteti promijenili.Niko vise nikoga nece da trpi,nema ili je malo razumijevanja i postovanja,pogubili smo se oko trke da sto stvorimo i donesemo i doprinesemo.Vazno je,jako postovati,tome ucim ovaj podmladak 🙂 i nije mi bas pravo svaki put,ali ne reagujem.U prvom razredu jednom je uciteljica kritikovala sad stariju djevojcicu da je malo nemirna,da prica na casu,pricale smo sve tri i urodila je prica plodom 🙂
A zasto mislite da kritikovanjem nastavnika/ucitelja pred djetetom mozete da uticete na rjesenje problema? Taj dio je bolje rjesavati sa nastavnicima direktno i reci sta se ima za reci, samo sto nam.to ponekada i nije tako jednostavno.
Ovdje nije rijec o tome ko je u pravu a ko ne-ucitelj ili ucenik, vec o tome kako neke razgovore roditelja djeca ne treba da slusaju i sa tim se potpuno slazem!!! Nekad ste ljuti na ucitelja, a nekad na rodjenog brata ili majku, pa ne treba valjda taj svoj revolt da dijelite sa djetetom koje bas i nema razvijene sve emocije!!! Kad cujem roditelja da nastavnika naziva pogrdnim imenima, a sin nastavi se pridruzi sa jos pogrdnijim, muka mi je! E o tome je ovdje rijec! Niko ne spori da ima raznih predavaca, ali da li je u redu bilo koga nazivati PED..?INOM?!?
I koji su to ranije bili autoriteti? Ucitelji koji su djeci glavu lupali od tablu i bez “sibe” nisu mogli ni domaci da pregledaju? A sad da vas pitam: da li biste dozvolili da vam neko izudara dijete, jer je zaboravilo svesku? Nastavnik je sad manji od makovog zrna, mora se pravdati svakom isfrustriranom roditelju zasto ucenik ima 4 a ne 5, koliko po procjeni roditelja treba da ima itd. Pojedini roditelji bi, vidim, manu nasli doktoru nauka da udje kod njihovog djeteta u ucionicu!
Ja sam licno prezadovoljna uciteljom koji uci mog sina, na prvom mjestu je jako dobar pedagog, on zna da iz djaka izvuce maksimum na tako lak nacin da djeca mogu da ukapiraju, ne forsira ono 100 posto po programu. A smo da vidite kako je on pazljiv prema djeci! Negdje prosle godine bilo je bas ruzno vrijeme ucitelj sjeo na klupu u hodnik jedno po jedno dijete donosi jaknu on zakopcava i stavlja kapu. E vjerujte mene je to odusevilo. Daj boze da svaka skola ima po jednog ucitelja Svetozara Miskovica!