PIŠE: Jelena Holcer, dipl.pedagog

U psihologiji je poznat eksperiment u kome odrasla osoba stavlja pred dijete slatkiš, i kaže mu: “Možeš odmah da pojedeš ovaj jedan ili da sačekaš 10 minuta da se vratim sa tri slatkiša”, i zatim odlazi iz prostorije. Ona djeca koja su mogla da sačekaju 10 minuta zaista bi bila nagrađena dodatnim slatkišima, ali ono što je zaista interesantno jeste da su 20 godina kasnije ova djeca bila uspješnija u svojim profesionalnim opredeljenjima nego ona djeca koja su slatkiš pojela odmah. Zastanite za trenutak, razmislite da li bi vaše dijete pojelo slatkiš odmah ili kasnije?

Interesovanje za buduća zanimanja se kod djece javlja oko četvrte godine. Na osnovu informacija iz svog najbližeg okruženja (zanimanje roditelja), igara različitih uloga sa vršnjacima ili iz medija (sadržaji sa TV-a ili iz kompjuterskih igara…) dijete stiče neku maglovitu predstavu o tome šta bi željelo da bude kada poraste. U ovom ranom uzrastu, uobičajeno je da devojčice žele da budu učiteljice, pjevačice, balerine ili ono što su njihove mame, dok dječaci žele da budu doktori, majstori, policajci ili ono što rade njihove tate.

Za prve dječije izbore i brojna interesovanja uveliko su odgovorni mediji i sadržaji koje dijete “upija” iz svoje okoline, posmatrajući svoje roditelje i vrijednosti kojima roditelji poklanjaju najveću pažnju. Sa druge strane, uzori koje dijete upoznaje preko različitih medija (TV, računar, film) su promjenlji­vi i rezultat vremena u kome živimo. Tako, devedesetih godina prošlog vijeka djeca sa našeg područja su pronalazila uzore među estradnim zvijezdama dok sada taj primat sve više zauzimaju uspješni sportisti. Takođe, pod uticajem medija, odgovarajući na pitanje šta žele da budu kad porastu, djeca danas pominju i zanimanja kao što su: forenzičar, sudija, detektiv.

Međutim, zahvaljujući tome što su prva maštanja o budućem zanimanju rezultat trenutnih interesovanja, medijskog uticaja i nedovoljne informisanosti, ona ne ukazuju na bitne smjernice izbora buduće profesije. Naime, svako dijete, a posebno ono koje je radoznalo i “otvoreno” za nova iskustva će mnogo puta promijeniti svoja interesovanja tokom procesa odrastanja. Uostalom, i razvoj nauke je toliko ubrzan da recimo da ako posmatrate grupu djece od 5-6 godina, u trenutku kada budu počinjali svoju radnu karijeru, radiće poslove koji u trenutku dok ih posmatrate uopšte ne postoje.

Da li ličnost djeteta određuje profesiju? Na konferenciji Britanskog psihološkog društva predstavljeni su rezultati istraživanja započetog još pedesetih godina prošlog vijeka u Americi. Ovo istraživanje obuhvatalo je više generacija djece uzrasta 6-12 godina. Početak istraživanja označavao je testiranje ličnosti sve djece učesnika. Decenijama kasnije, isti ti učesnici, sada odrasle osobe u poznim četrdesetim godinama, izjašnjavali su se o svojim prošlim i trenutnim zaposlenjima. Njihovi odgovori su bili očekivani u odnosu na test ličnosti koji su radili u djetinjstvu. Tako, devojčice koje su bile procijenjene kao manje maštovite i manje radoznale, u srednjem dobu su uglavnom imale kancelarijske poslove ili druge poslove sa definisanim pravilima, gdje se ne očekuje ni kreativnost ni velika inicijativa.

Dječaci koji su bili procenjeni kao manje radoznali, kao odrasle osobe radili su uglavnom fizičke poslove. Za razliku od njih, dječaci i djevojčice koje su na testovima ličnosti procenjeni kao maštoviti i radoznali, kao odrasle osobe su se bavili umetnošću ili naučnoistraživačkim radom. Opšti zaključak ovog istraživanja jeste da ličnost djeteta može da ukaže na PRAVAC kretanja njegove buduće karijere.

Kako da pomognete

Možete li onda, vi kao roditelj, uticati na pravac kretanja buduće profesije svog djeteta i kako?

Usmjeravanje. Poželjno je da podržavate ličnost svog djeteta baš kao i dinamiku promjena njegovih izbora ali da istovremeno usmjeravate i korigujete ono što smatrate da je važno. U tom smislu, djetetova ličnost nije nešto što je dato kao zakonitost ili nepromenljivost već baza koju ćete vi svojim uticajem unaprijediti kako bi se ostvarili svi potencijali vašeg djeteta. Ovo usmjeravanje i jeste vaspitavanje.

Roditelji kao uzori. Igre u kojima djevojčice glume svoje mame, isprobavaju mamine štikle i šminku ili u kojima dječaci glume tate pa voze zamišljene automobile ili se bave nekim zanimanjima koja su im preko roditelja poznata – zapravo, ne govore mnogo o pravim interesovanjima djece. Oni se, prosto, igraju imitirajući ono što im je poznato iz najbližeg okruženja. Ove igre uloga im omogućuju da se identifikuju sa svojim polom, sastavni su dio odrastanja i ne govore o tome da ste uzori svojoj djeci. Naime, uzorima djeci postajete ličnim primjerom, načinom na koji živite i na koji se ponašate, načinom na koji pristupate problemima ili svojim prijateljima, poslu, životnim vrijednostima… Tako, ako vi volite svoju profesiju, ako o njoj govorite sa entuzijaznom i osjećanjem zadovoljstva, vi šaljete poruku djetetu da je baviti se onim što volite važno, da ste zadovoljni izborom koji ste za sebe odabrali.

Obrazovanje. Vaš pristup obrazovanju uticaće na to kakav će pristup svom obrazovanju imati i dijete, a od nivoa njegove obrazovanosti zavisi kakve će izbore imati (od izbora srednje škole, do izbora zanimanja).

Sadržaji. U predškolskom i nižeškolskom uzrastu važno je da pružite djetetu kvalitetne, edukativne i kreativne sadržaje, prilagođene uzrastu i interesovanju. Takve igračke su, na primjer: slagalice, bojice, kocke, plastelin jer su idealne za razvoj samostalnog mišljenja i kreativnosti. Takođe, kontrolišite sadržaje koje dijete usvaja sa TV-a ili računara.

Djetetov izbor. Ne dozvolite da djetetov poziv bude odraz vaših neostvarenih ambicija već ga podržite da otkrije sopstvene. Samopouzdanje i osjećanje pripadnosti porodici, koja “stoji” uz njega, kojim god putem da krene, od ogromnog je značaja za svako dijete. Ipak, i u okviru poštovanja njegovog izbora, vi imate pravo i obavezu usmjeravanja. Na primjer, mnoga djeca od najranijeg uzrasta imaju izražene talente, pa to možete dodatno njegovati.

Pomoć. U Rusiji se roditeljima sugeriše za koje oblasti i zanimanja dijete ima najviše sklonosti, jer ga učitelji prate kroz najrazličitije segmente. U nekim zemljama Evrope kao i u Americi uobičajeno je da djecu odvode u fabrike kako bi se dodatno upoznala sa različitim zanimanjima. Djelimičan odgovor na pitanje o realnim afinitetima djeteta možete dobiti kroz testove za profesionalnu orijentaciju.

Sigurno je da svom djetetu želite najbolje i u tom smislu se ne razlikujete od drugih roditelja širom sijveta. Međutim, pored te ambicioznosti koju dijelimo, razlikujemo se po stepenu samokontrole, tj. granice koja određuje gde prestaje naše miješanje u djetetov život a počinje polje gde ga puštamo da se snalazi koristeći sopstvenu pamet i znanje. Osim da ga usmjeravate u pravcu za koji smatrate da je ispravan, svoju ambicioznost možete usmjeriti i ka tome da vaše dijete bude što radoznalije, kreativnije, otvorenije…

Naime, samo tada možete očekivati da će svoj budući posao raditi sa zadovoljstvom i ostvariti potencijale u svakom segmentu svog života.

Izvor: Sensa