Sigurno ste se barem jednom našli u situaciji da se ljudi smiju kad malo dijete, koje još više tepa nego što govori, izgovori neki neprimjeren izraz ili psovku. Naravno da u toj situaciji nećete misliti loše o djetetu nego o ljudima koji su ga to naučili. Mala djeca su kao sunđeri koje nekritički upijaju sve što ih “dotakne” pa tako i psovke, pa naravno da nećete dramiti kad malo dijete tako nešto kaže, ali ćete mu svojim držanjem dati do znanja da nije lijepo ni prihvatljivo govoriti takve loše riječi. Ako vas dijete upozori da i vi koristite takve riječi, zamolite ga da vas idući puta opomene kad ih izgovorite.

Starija djeca su nešto drugo, jer filtriraju ono što govore i čine to smišljeno, pa kad vas ili ukućane “počaste” psovkom ili uvredom, ističu stručnjaci, znajte da im nije izletjela slučajno. Kad vam na prigovor da nisu ispunili svoje obveze, uzvrate neprimjerenom riječi i još dodaju da i vi psujete – stanite! – savjetuje James Lehman, dječji psiholog.

Kad dijete psuje pred vama, pojašnjava Lehman, uvlači vas u igru dokazivanja nadmoći u koju se ne smijete dati uvući. Učinićete to najbolje tako da na dobačenu provokaciju mirno odgovorite: “Ne razgovaramo sada ni o čemu nego o tome da nisi ispunio svoje obveze, zato nećeš ići napolje s prijateljima dok ne napišeš zadatak”. Tada se okrenite, ne raspravljajte više, i napustite “bojno polje”.

Ako vam dobaci da ga nije briga, uzvratite: “Dobro, nije te briga ali svejedno ne ideš napoje”. Nakon toga više ne nastavljajte raspravu. Poslije kad se situacija smiri postavite mu kaznu za psovanje. U svakoj porodici  mora postojati rutinski postupak za takav slučaj kao i za druge neprihvatljive postupke, napominje psiholog. Ako vaše dijete psuje pred vama, želi vas povrijediti, izbaciti iz ravnoteže ili vas uvući u sukob.

Psiholog razlikuje generalno prostačko izražavanje djeteta od onoga kad su uvrede direktno upućene nekom ukućanu. Ali o kojem god modelu izražavanja bilo da je riječ, trebaju postojati jasne posljedice za njega. A zašto djeca uopšte psuju? Slično kao i odrasli, psuju kad su ljuti, kad su frustrirani jer moraju učiniti nešto što im je teško ili smatraju to dosadnim, a radije bi igrali videoigru ili se igrali s prijateljima.

Psovanje djeca, ali i mnogi odrasli, smatraju načinom rješavanja problema s nagomilanom frustracijom, ali to je vrlo nezreli i neučinkovit način. Kad se situacija smiri, treba im objasniti da se psovanjem neće riješi niti jedan problem nego će biti stvoren novi, pa uz problem koji je ljutnju izazvao sada imaju i kaznu za način na koji su reagovali na određeni problem. Psovanje je i mrmljanje psovki u bradu, pa se i s takvim ponašanjem treba obračunati i kazniti ga prije nego što uzme maha, preporučuje Lehman.

Ako dijete kaže da nije ništa reklo, poručite mu da je sad u kazni zbog onoga što ste čuli, a da drugi put razgovjetnije govori pa da ne bude zabune. Takođe treba odmah kazniti uvrede upućene direktno vama ili bilo kome, a to su i izrazi tipa “glupa učiteljica” ili “j….”.

Dok su psovke vezane uz problem, uvrede su verbalni napadi na osobe i ne smiju se tolerisati niti umanjivati jer povrjeđuju druge.

Izvor: 24.sata