PIŠE: Milica Belada, dipl.psiholog, porodični psihoterapeut

Kada je riječ o nasilju među mladima možemo slobodno reći da smo kao »društvo sa svjetskim standardima«. Evo podataka koji govore u prilog tome. Prema izvještaju Uprave policije – Centra bezbjednosti Podgorica, samo u toku prvih 6 mjeseci 2013. godine u CB Podgorica evidentirano je ukupno 69 krivičnih djela počinjenih od strane 66 maloljetnih lica (od kojih je 54 krivičnih djela iz oblasti imovinskih delikata). U istom izvještaju stoji i da je u 2011. godini u Podgorici  počinjeno 40 krivičnih djela od strane maloljetnih lica, a u 2012. godini taj broj iznosio je 129 krivičnih djela, od kojih su 104 krivična djela iz oblasti imovinskih delikata i 13 u vezi sa nasiljem. I ovdje se radi samo o krivičnim djelima koja su procesuirana, ne uključujući đačke tuče, nasilje u školi i sl.

Poznato je da postoji nekoliko faktora rizika koji podstiču nasilje među tinejdžerima:

• Nasilje u kući: ako dijete odrasta sa nasiljem u kući mnogo je vjerovatnije da će agresivno ponašanje imati kao model ponašanja koji će koristiti i među vršnjacima;
• Spoljnji uticaji: uticaji medija na odrastanje mladih su mnogostruki i vrlo često negativni. Savremeni mediji promovišu mnogo agresije i nasilja uopšte a mlade osobe su idealni primaoci tih poruka. Želeći da budu u trendu, da isprobaju nove, aktuelne i moderne akcije a vodeći se zapadnjačkim stilom vrlo često padaju pod uticaj medija – promovišu nasilje i u realnom životu;
• Zloupotreba alkohola i droga: konzumiranje alkohola i droga su dva vodeća razloga za nasilje. Kada su tinejdžeri pod uticajem alkohola i droga vjeruju da su superiorniji od svojih vršnjaka i da zakon za njih ne važi. Zbog toga često i pokreću nasilje dok su pod uticajem ovih supstanci;
• Prikriveni mentalni poremećaj: agresivnost u tinejdžerskom dobu može biti maska za neke psihološke poremećaje pa je konsultacija sa stručnjacima iz oblasti mentalnog zdravlja više nego potrebna.

Ovo su samo najgrublje definisane kategorije, a konkretnih razloga je mnnogo više. Vrlo često su ti razlozi toliko sitni da je objektivnom posmatraču nemoguće da shvati da takav razlog može biti vrlo često, uzrok ozbiljnog povređivanja. Nasilje oduvijek postoji ali djeluje kao da se u ovolikom obimu nikada nije dešavalo među mladima. Problem je dijagnostikovan, samo je pitanje šta se radi da bi se i riješio.

U svijetu postoje mnogi programi prevencije agresivnosti među mladima, neki su se pokazali kao korisni, ima mnogih i koji nijesu – na primjer savjetovanje tinejdžera i programi posredovanja za tinejdžere, nijesu pokazali veliku uspješnost. Dakle, potrebno je manje priče, a više rada.

Prevencija agresije kroz vršnjačku edukaciju je dobar način prevencije i to zbog toga što se sprovodi korišćenjem ličnih potencijala tinejdžera. Istraživanja su pokazala da tinejdžeri mnogo bolje prihvataju ono što im saopšte vršnjaci u odnosu na ono što im odrasli saopštavaju. Zbog toga bi češće trebalo organizovati edukacije te vrste, oformiti grupu vršnjačkih edukatora, omogućiti im da steknu znanja iz konkretne oblasti te im organizovati strukturisane susrete sa vršnjacima, na kojima će oni svojim riječima, na svoj način, prenositi stečena znanja.

Uključivanje »nasilnika« u društveno korisni rad je način koji se kod nas veoma malo koristi a koji mladima šalje jasnu poruku – kada se agresivno ponašate, radićete nešto korisno za društvo. Pri tom je za mlade to svojevrsna kazna – organizovan fizički rad pod nadzorom za mladu osobu koja je željna slobode, priličan je izazov i fizički i psihološki. Mladima se na taj način šalje i dodatna poruka – da u zajednici postoji jasan sistem, da će zajednica kažnjavati nasilje i sl.  Da bi se to realizovalo potrebno je da podršku daju članovi porodice jednako kao i šira društvena zajednica, da se osmisli plan djelovanja i konkretne vrste rada za konkretna agresivna ponašanja.

Ključna u svemu je podrška porodice. Uključivanje i edukovanje roditelja o posledicama agresivnog ponašanja, i to ne samo sadašnjim posledicama, već i budućim, posledicama koje će djeca koja se agresivno ponašaju imati kada sami postanu roditelji su mnogostruke i roditelji traba da preuzmu aktivnu ulogu u rješavanju ovog problema.