Finski obrazovni sistem nam često djeluje paradoksalan jer krši mnoga pravila koja uzimamo zdravo za gotovo. Djeca u Finskoj u školu ne kreću prije sedme godine. Imaju više raspusta, kraću nastavu i manje domaćih zadatak od ostalih industrijalizovanih nacija. Ne postoje programi za nadarene, gotovo da nema privatnih škola, a nema ni standardizovanih testova na državnom nivou.
Ipak, tokom protekle decenije, Finska je po uspjehu svojih učenika konstantno na samom vrhu prema Programu za međunarodno testiranje učenika (PISA), a to je upravo standardizovani test koji rade 15-godišnjaci u 65 država i teritorija širom svijeta.
Finski đaci nisu uvijek bili među najboljima.Finska je iznova gradila svoj odlični, efikasni, i ravnopravni obrazovni sistem tokom nekoliko decenija, a koncept kojim se vodila gotovo svaka obrazovna reforma bio je jednakost. Finski paradoks je u tome što fokusiranjem na jednakost za sve, Finska uspijeva razvijati individualni potencijal svakog djeteta.
U Finskoj se često može čuti izreka: “Ne možemo sebi priuštiti da protraćimo nijedan mozak”. Djeca se smatraju jednim od najvrjednijih resursa Finske. Ulažete mnogo u obezbjeđivanje osnovnih resursa, tako da sva djeca mogu napredovati.
Nekada nijesu imali sistem koji nije bio zaista ravnopravan, kaže ministarka obrazovanja Krista Kiuru.
“Moji roditelji nikada nisu imali pravu mogućnost da studiraju ili da steknu visoko obrazovanje. Tokom 1960-ih godina smo odlučili da ćemo pružati besplatno kvalitetno obrazovanje za sve. Čak su i univerziteti besplatni. Ravnopravnost znači da podržavamo svakoga i da nećemo protraćiti ničije vještine. Mi ne znamo u šta će izrasti naša djeca – ne možemo znati da li će jedan prvačić postati slavni kompozitor ili naučnik”, pojašnjava ona.
Bez obzira na pol, porijeklo, društveno-ekonomski status, u Finskoj smatraju da svako treba da dobije jednaku šansu da najbolje iskoristi svoje vještine. To je, kako kaže Kiuru, važno Krista Kiuru važno jer rade na razvoju potencijala ukupnog ljudskog kapitala u Finskoj.Iako nemaju naftu ili minerale ili neke druge prirodne resurse, misle da je ljudski kapital takođe vrijedan resurs.
“Izgradili smo školski sistem zasnovan na jednakosti kako bismo obezbijedili razvoj potencijala svakog pojedinca. Sada možemo vidjeti da to dobro funkcioniše. Prošle godine, OECD je testirao odrasle iz 24 države, ocjenjujući vještine kod odraslih u dobi između 16 i 65 godina, pomoću testa koji se zove PISA (Program za međunarodno testiranje znanja i vještina kod odraslih), a koji testira pismenost, računanje i rješavanje problema u visoko-tehnološkom okruženju. Finska je po svim kategorijama bila ili prva ili u samom vrhu”, podsjeća Kiuru.
Test je pokazao da su svi mlađi Finci, koji su imali priliku da idu u obaveznu osnovnu školu nakon reformi, imali jako visoko znanje, dok su oni stariji, koji su obrazovani prije reformi, imali prosječno znanje.
U Finskoj su odjeljnja mala i daju više podrške slabijim učenicima, jer su oni pojedinci kojima je i potrebno više podrške. Na taj način su, dodaje Kiuru, sigurni da će iskoristiti/razviti vještine i potencijal svakog pojedinca.
U svim finskim školama, učenicima je dostupan veliki broj stručnih odnosno praktičnih časova (domaćinstvo, umjetnost, tehnologija, itd.). Na primjer, u jednoj srednjoj školi djeca uče kako da spreme doručak, a u drugoj kako da sašiju sebi kupaći kostim. Nastavnici se slažu da je za učenike važno da imaju raznovrsne aktivnosti tokom dana i čini se da ne postoji stigma u vezi sa stručnim obrazovanjem.
Kiuru kaže da je u svm školama u Finskoj isti stav .
“Da, mi definitivno vjerujemo da su za mlade ljude jednako važne rukotvorine, kuvanje, kreativna zanimanja i sport. Vjerujemo da mladi tako imaju više koristi od vještina koje uče u školi”, ocjenjuje ona.
Finske obrazovne institucije ne smatraju da su naučni predmeti sve što je djeci potrebno, već da škola bi trebalo da bude mjesto gdje uče djecu smislu života; gdje djeca uče da su odraslima potrebna; gdje se mogu naučiti zajedništvu. Takođe misle da je škola jednako važna za sticanje dobre predstave o samima sebi, snažnog senzibiliteta prema osjećanjima drugih ljudi … i razumijevanja važnosti brige o drugima. I sve to žele da inkorporiraju u obrazovanje.
“Takođe vjerujem da je jako važno ponuditi djeci raznovrsne predmete tokom nastave. Isprobavamo i kako izgleda imati veće pauze tokom nastave za učenike osnovnih škola. U nekoliko osnovnih škola smo nedavno uveli sportove, rukotvorine, ili školske sekcije sredinom nastave, umjesto ujutru ili poslije škole kao što inače radimo. Na taj način pomažemo djeci da skrenu misli na nešto drugo i rade nešto drugačije i kreativniije tokom dana”, objašnjava Kiuru
U Finskoj ne postoji koncept filtriranja ili cenzurisanja sadržaja na internetu. Djeci i nastavnicima je dato jako mnogo autonomije. Istovremeno, nastavnici u Finskoj dobijaju jako mnogo podrške. Praćenje časa od strane mentora i davanje povratne informacije nastavniku je veoma česta praksa. Finska je takođe poznata po velikim ulaganjima u kontinuirani profesionalni razvoj nastavnika.
“Nastavnici imaju mnogo autonomije. Oni su visokoobrazovani, svi imaju mastere i veoma je jaka konkurencija. Mi vjerujemo da moramo imati visokoobrazovane nastavnike, jer tada možemo imati povjerenja u njih i znati da dobro rade svoj posao. Oni moraju pratiti državni nastavni program, ali imamo i lokalne nastavne programe. Smatramo da dobre rezultate postižemo upravo zahvaljujući državnom, univerzalnom nastavnom programu”, rekla je Kiuru.
Prema njenim riječima, nastavnici se ne testiraju i ne traže od njih da dokažu svoje znanje ali ulažu mnogo u dodatne obuke za nastavnike i nakon što postanu nastavnici.
“Takođe vjerujemo i našim učenicima. Naravno da im dajemo ispite i testove da bismo znali kako napreduju, ali ih ne testiramo na državnom nivou. Vjerujemo u naše škole jer smatramo sve škole jednakima. Roditelji ne moraju da biraju škole u Finskoj i ne moraju razmišljati u kojem dijelu grada treba da žive da bi njihova djeca išla u dobru školu”, dodaje finska ministarka obrazovanja.
Izvor. Buka