Petnaestogodišnji Aleksandar Boričić boluje od malignog tumora limfnog tkiva. Posljednje  dvije godine školsku klupu je zamijenio bolničkim krevetom, a igru sa drugovima razgovorom sa medicinskim sestrama i gledanjem kroz prozor bolničke sobe. Uprkos svemu on ne gubi nadu… mada najteža bitka tek predstoji, a za nju mu treba i pomoć.

Dnevni list Pobjeda je povodom mjeseca borbe protiv karcinoma posjetio njegovu porodicu, čija je sreća naglo prekinuta 13. januara 2012. godine kada im je saopšteno da Aleksandar boluje od rijetkog oblika karcinoma – Anaplastičnog krupnoćelijskog limfoma.

„Pošto sam imala neke zdravstvene probleme, otišla sam u septembru 2011. godine da uradim nalaze krvi i povela tada trinaestogodišnjeg sina Aleksandra da i njemu prekontrolišem krvnu sliku. Tadašnji nalazi krvi mog Aleksandra su bili fantastični, da bi već u novembru iste godine bio hitno primnjen u bolnicu zbog uvećanih limfnih čvorova i temperature koja nikako nije spadala. Bolest se pojavila bukvalno preko noći. Od tada počinje horor za našu porodicu“, priča Željka Boričič, majka oboljelog Aleksandra.

Nakon prijema u dječiju bolnicu Kliničkog centra Crne Gore, Aleksandar je  prošao sva moguća ispitivanja ali nikako nije moglo da se ustanovi kakva je bolest u pitanju. U međuvremenu urađena je i biopsija limfnog čvora. Kako je dječaku bilo sve lošije i temperatura nije spadala, porodica je samoinicijativno odlučila da pomoć potraži u Beogradu.

Aleksandra su odveli u Univerzitetsku dječiju kliniku koja se nalazi u Tiršovoj ulici. Ljekari iz te bolnice su uspijeli da mu spuste temperature, a u međuvremenu je stigao iz Podgorice rezultat biopsije koji je bio negativan.

“Taman kada smo se obradovali i poveli Aleksandra nazad u Crnu Goru, njemu je opet porasla temperatura. Na insistiranje ljekara radi se ponovna biopsija, čiji rezultati zbog novogodišnjih praznika stižu tek 13. januara 2012. godine. Ovaj put rezultati pokazuju da Aleksandar boluje od kancera limfnih čvorova tj. anaplastičnog krupnoćelijskog limfoma”, kazala je Željka.

Njegov brat Slobodan tvrdi da je to bio šok za oca i majku koji su već bili narušenog zdravlja. Postavljali su sebi milion pitanja: Pa kako on kad su ga njegovali? Nikada nije bio bolestan? Bavio se sportom? Bio je dječak pun života.

U periodu od novembra do januara, zbog sporog otkrivanja ove rijetke bolesti Aleksandrovo zdravstveno stanje je postaalo sve gore. Otpočeo je liječenje u koje je bilo uključeno šest ciklusa hemoterapije. Do tada Aleksandru porodica nije rekla o kakvoj se bolesti radi, već da mu je samo pao imunitet. Kada je počeo sa hemoterapijama i kada je počela kosa da mu opada, sam je na internetu našao od čega boluje.

Slobodan priča da se Aleksandar držao dosta hrabro. Junački je podnio taj teški tretman i hrabro se držao.

“U periodu od maja do februara Aleksandar liječenje nastavlja u Podgorici i to tako što mu je propisan lijek Vinblastin na koji je jako dobro reagovao, a nastavlja sa jednom vrstom blažeg oblika hemoterapije na koju odlazi jednom sedmično kod doktorke Maje Kavarić”, dodaje Slobodan.

Aleksandar se u tom periodu vratio da pohađa nastavu u svojoj školi ,,Branko Božović“ , kosa mu je porasla i ponovo se vratila nada da će sve biti dobro porodici Boričić. Ali čim je prestao sa korišćenjem lijeka i neposredno pred kontrolu na koju je trebao da ode za dva dana, skočila mu je temperatura. Ponovnom biopsijom utvrđeno je da je došlo do recidiva.

Zatim je počeo sa novim ciklusima hemoterapije koja tog puta nije dala željene rezultate. Zbog brzog progresa bolesti Aleksandru je u junu 2013. godine na Institutu za majku i dete izvršena autologna transplantaciju koštane srži tj. sam je sebi bio donor matičnih ćelija.

“Moj brat je vjerovao da će poslije transplantacije potpuno ozdraviti, međutim i transplantacija nije dala željeni rezultat. Šta više, bolest nastavlja da napreduje. To nam je svima bio najgori period”, sjeća se Slobodan.

Porodica se razdvojila, jedni u Beogradu, drugi u Podgorici, finansijski potpuno istrošeni, emotivno iscrpljeni, gubili su svaku nadu. Aleksandru je bilo sve gore. Od juna do novembra su tražili kliniku na kojoj bi bio adekvatno liječen i u dogovoru sa doktorkom Majom Kavarić, koja je dala uput za Fond zdravstvenog osiguranja, otvaraju se vrata za liječenje na Univerzitetskoj klinici u Frankfurtu.

Od kada je primnjen u bolnicu u Frankfurtu, Aleksandar se mnogo bolje osjeća i ljekari ne dozvoljavaju da ima temperature. Pošto je Aleksandar maloljetan i nije u stanju da brine sam o sebi sa njim je u Frankfurtu i njegova majka. Stan moraju sami da plate, kao i hranu. Majka Aleksandra svaki dan vodi u bolnicu i nazad gradskim prevozom kako bi uštjedela novac. Taksi usluge koriste kada Aleksandar ne može da hoda. Nedavno im se pridružio i Slobodan koji će biti i donor matičnih ćelija svom bratu.

“Nekada kada moj brat ima snage prošetamo petnaestak minuta po kvartu u kom živimo i on bude presrećan. Teško mu je kada vidi djecu koja igraju tenis koga je on toliko trenirao, a sada može samo da gleda. Ipak Aleksandar vjeruje i nada se. Nada se povratku u svoju Podgoricu, svojim drugarima, upisu u srednju školu koji je, na žalost, propustio”, kaže Slobodan.

Aleksandar i Slobodan su upravo na pripremama za intervenciju koja treba da bude obavljena 26. februara. Nakon toga Aleksandra čeka dug i naporan period do ozdravljenja.

Do sada su mnogi novčano pomogli, ali sa tim novcem Boričići su uspjeli da plate stan u Frankfurtu samo do kraja februara. Dužina liječenja i oporavka zavisi od mnogo toga, a može biti od šest mjeseci do godinu dana. Za svaki mjesec Željki i Aleksandru treba barem 1.600 eura za stan, hranu i prevoz.

Ovoj porodici svi zaintersovani mogu pomoći uplatom na žiro račun: Boričić M. Aleksandar 510020399821103278 kod CKB banke ili ako se plaća iz inostranstva na devizni račun ME:25510020399821103278, CKB banka. Broj telefona Boričić Milisava je 06967034 ili  00381638297618

Podorica Boričić se zahvalila Fondu zdravstvenog osiguranja Crne Gore za pokrivene troškove liječenja, dječijem vrtiću ,,Djina Vrbica“, dječijem vrtiću iz Bara, Ministarstvima nauke I prosvjete, CKB banci, opštini Berane, Sindikalnoj organizaciji ,Termoelektro Dajbabe, ,Termoelektro-Montu i Alliance Podgorica na pruženoj novčanoj pomoći.