Djeca slabije razumiju kompleksne situacije na ulici jer zbog manjeg rasta nemaju neophodnu vidljivost, a sa druge strane često su nedovoljno uočljivi za vozača zbog čega bi početak drugog polugodišta trebalo da bude dodatni razlog za oprez, posebno u zoni u blizini škola.

Saobraćajni inženjer Bato Đurović kaže da bi vozači trebalo da budu svjesni činjenice da djeca ne mogu da reaguju na situacije u saobraćaju kao odrasli.

„Zbog nedovoljne psihičke zrelosti, nedovoljnog životnog i saobraćajnog iskustva, djeca često nijesu u mogućnosti da se na pravi način snađu u saobraćaju, gdje i najmanji trenutak nepažnje, rasijanosti i neopreznosti za posljedicu može da ima saobraćajnu nezgodu sa teškim posledicama”, pojašnjava Đurović za Vijesti

Prema njegovim rijelčima, prilagoditi sa tako složenim uslovima djetetu nije lako. Poznato je da su kod manje djece smanjene sposobnosti uviđanja, shvatanja, procjenjivanja, predviđanja, odlučivanja, upravljanja postupcima i uopšte snalaženja u saobraćaju, jer su psihičke funkcije potrebne za to nedovoljno razvijene.

Pored toga, dijete nije sposobno da opaža, vrši selekciju pojava i da reaguje kao odrasla osoba. Vozači treba da imaju na umu da će djetetu pažnju da privuče upadljiva, ali potpuno nevažna pojava u saobraćaju.

Ispitivanja pokazuju da dječaci više stradaju od djevojčica, kaže Đurović. Ovo je, između ostalog, posljedica njihovih psihofizičkih osobina, a uz to su dječaci smjeliji, nestašniji, manje obazrivi.

Osim toga, smatra Đurović, priroda igara koje dječaci u većoj mjeri upražnjavaju je takva da se više igraju na otvorenom prostoru nego u kući, i ta okolnost doprinosi većem riziku.

“Veliki broj nezgoda u kojima učestvuju djeca se dogodi na putu od kuće do škole, pa prema ovoj činjenici škole ne smiju da budu ravnodušne. Da bi se poboljšala bezbjednost saobraćaja vrlo značajne su preventivne mjere kao što su poruke, informacije, zapažanja i preporuke o ponašanju, koje saobraćajna policija može da šalje putem radija i drugih sredstava samim učesnicima u saobraćaju. Dobro bi bilo kada bi se ove informacije slivale u jednu bazu, gdje bi se obrađivale, vršila njihova selekcija i na osnovu toga se donosile odluke koje će se od njih poslati javnosti”, predlaže Đurović.

On tvrdi da će bezbjednost saobraćaja biti poboljšana kada se institucije kadrovski ojačaju saobraćajnom strukom, kojima će se omogućiti da rade svoj posao.

Zbog kraćih nogu djeci treba im više koraka da pređu ulicu, samim tim i više vremena. Djeca su takođe usredsređena na sebe. Nemojte da mislite da ako vi vidite njih, da oni istovremeno vide vas.

Oni imaju i vrlo sporu reakciju. U komplikovanoj situaciji, za reakciju im treba 2,5 do 3 puta više vremena nego odraslom, pokazuju istraživanja njemačkog auto kluba ADAC.

Osim toga, djeca jasno razlikuju lijevo i desno tek nakon napunjenih 10 godina života. Mališani u tim godinama slabije i čuju i vide nego odrasli. Na primjer, vidno polje im je uže, pa ne mogu da vide krajičkom oka opasnost koja dolazi sa boka.

Oni ne razlikuju ni zvukove kao odrasli, a određivanje pravca iz koga dolazi važan zvuk u mnoštvu drugih zvukova je za njih često nemoguće, kažu stručnjaci. Zbog navedenih činjenica jasno je da su djeca vrlo nepredvidiv faktor za ostale učesnike u saobraćaju.

Pošto djeca metodom imitacije uče kako da se ophode u životnim situacijama, uloga roditelja kao modela ponašanja ima veliki značaj, naročito u saobraćaju.

To uvijek morate da imate na umu, jer dijete nikako neće shvatiti zašto ga roditelj uči jedno, a radi drugo, ne poštujući pravila u saobraćaju. Evo nekoliko savjeta kako da djecu naučite da bezbjedno idu do škole i nazad:

• Vježbajte sa djetetom u realnim uslovima odlazak i povratak iz škole, i to radnim danima u vremenu kada i treba da idu u školu. Vikendi i praznici nijesu preporučljivi.
• Detaljno objasnite djetetu rizike i odgovarajte na pitanja djeteta – Ako se na najkraćomj ruti do škole nalaze neke rizične tačke, zaobiđite ih birajući dužu rutu.
• Zamijenite uloge – neka vas dijete odvede do škole i neka vam ukaže na opasnosti.
• Roditelji koji voze djecu do škole automobilom treba da se zaustave na strani kolovoza na kojoj je škola.
• U prvih nekoliko godina pratite djecu do škole, a kasnije ih puštajte same, ali u početku ih neprimijećeno kontrolišite