Poznati crnogorski reditelj Nikola Vukčević ništa ne bi mijenjao u ovom scenariju – srećna porodica, puno ljubavi i smijeha. To nije njegov novi film, to je njegov život. Crnogorski reditelj uživa u svijetu bezbrižnog djetinjstva sinova Vladimira i Jakše, ali i brine u kakvom svijetu će živjeti kada odrastu.
O sebi kao roditelju…
Nikola: Hm, nisam siguran da bih znao jednostavno i precizno opisati to što tražite od mene. U pitanju je lična promjena koja je nastala još onog trenutka kad smo moja supruga i ja „ostali trudni“. Dakle, još prije rođenja našeg prvog djeteta, počeli smo da razmišljamo o tome da više nismo sami, da više nismo nas dvoje. To je osjećanje da postoji još neko ko sa svim svojim vrlinama i manama predstavlja određene djelove tebe, da o njima brineš, da posmatraš kako se razvijaju i rastu, da postavljaju 1001 pitanje (na koje i nisi baš siguran da znaš sve odgovore), i da na određeni način predstavljaju ne samo plod tvoje ljubavi, već i plod tvoje odgovornosti.
Trudimo se da to što nam je došlo s djecom supruga i ja što više podijelimo zajedno. No, nekako se iskristalisalo da moja supruga češće radi sa starijim sinom oko škole, a da sam ja nekako češće „dežurni“ oko nekih sportskih aktivnosti djece, ali i onoga što bi nazvali „pojmom imperativa“: odlaska u krevet, buđenja i svih onih stvari koje se moraju obaviti, a djeca nekako baš to i ne bi da urade u tom trenutku. No, roditeljstvo nije samo briga o djetetu, to je nekako više i briga o svijetu i društvu – koje ostavljaš toj djeci, a to nije nimalo lak „posao“.
Koliko Vas je roditeljstvo promijenilo?
Nikola: Moralo me je promijeniti baš mnogo, drugačije ne može, i vjerujem da u tome nisam usamljen, jednako kada je Crna Gora u pitanju, ali i čitav svijet: vrijeme počinje drugačije da teče, dobiju se drugačiji prioriteti, pa i svijet više nije isti. Kako onda da se ne promijeniš? Iskreno, i dalje nisam ona vrsta roditelja kakva želim da budem i nadam se da ću, kako vrijeme bude prolazilo, u tome i uspjeti.
U čemu posebno uživate u roditeljstvu?
Nikola: Definitivno su to pitanja moje djece, pitanja koja pokazuju razliku između našeg i njihovog svijeta, pitanja koja u svoj svojoj duhovitosti imaju i veoma puno ozbiljnosti, na osnovu kojih se i može premjeriti ovaj naš svijet.
Izvor: Montenegro family
