Vjerovatno znate roditelje ili ste i sami jedan od njih koji  su svojim ćerkicama probušili uši dok je još bila beba uz opravdanje da nema medicinskih razloga za čekanje.

Pedijatri savjetuju da sa takvim ukrašavanjem ne treba žuriti, jer nije nimalo bezazleno. Povreda uva minđušicom, i infekcije koje mogu da se jave usljed neadekvatnog bušenja i održavanja rane nakon toga, i više su nego dovoljan razlog zašto bebama ne treba bušiti uši.

Prije nego se odlučite na taj korak trebate da znate da ne rade svi bušenje ušiju odgovarajućom opremom i nemaju svi osoblje obučeno da to radi kako treba, naročito kada su djeca jako mala. Vjerovatno je najbezbjednije da pitate pedijatra da li može da probuši uši djetetu ako ste se odlučili na taj korak.

Šta treba znati:

– Bušenje ušiju obično se radi bez anestezije jer manje boli od davanja anestetika. Konsultujte se sa ljekarom da možda djetetu date dozu sirupa protiv bola na bazi paracetamola ili brufena, prije nego što počne procedura, ukoliko ste zabrinuti.

– Druga stvar, koje traba da se sjetite, je da će malo dijete stalno dodirivati uši, pa lako može da dođe do infekcije. Kako bi ovo spriječili potrebno je da očistite područje oko uha alkoholom ili hidrogenom nekoliko puta dnevno (ili onoliko puta koliko doktor preporuči). Obratite pažnju na eventualno povećano crvenilo ili preosjetljivost oko mjesta gde je uvo probušeno ili na ušnoj školjki. To može da bude indikator infekcije.

– Postoji šansa da dijete dobije alergijsku reakciju na metal nakon bušenja ušiju. Ako se pojavi osip oko minđuše potrebno je da je skinete. Kako bi ovo izbjegli možete da se postarate da dio minđuše koji dodiruje uvo bude od hirurškog čelika ili 14-karatnog zlata. Ako se osip ne povuče to znači da vaša ćerka vjerovatno za sad neće moći da nosi minđuše.

– Ako se crvenilo proširi i dođe do otoka, onda se obavezno treba javiti ljekaru, jer to uopšte nije bezazlena situacija, budući da se radi o području glave. U slučaju da se zakasni sa intervencijom, može da dođe do komplikacija. Ukoliko se infekcija proširi na ušnu školjku, onda može da ide i dublje, kroz cijeli ušni kanal, i unutrašnje uho, a može čak da uzrokuje i upalu moždanica! Ipak, to se rijetko dešava. Jer, u najvećem broju slučajeva, kada roditelj primijeti crvenilo ili otok, odmah reaguje.

– Infekcije se sprječavaju antibioticima, a rana od uboda se i lokalno obrađuje. Kada sve to prođe, dijete kasnije može bez bojazni da nosi minđušice, pa čak i da ponovo buši uši, ali je veoma važno pravilno bušenje i održavanje.

– Beba se u toku sna vrti, okreće, može se dogoditi da joj se minđušica zakači za jastučnicu, na ogradicu od kreveca ili, jednostavno, da je povuče ručicom. Tada može da se povrijedi i rascijepi resicu. To može da se desi i u igri sa drugom djecom. Zato treba biti vrlo obazriv.

Ljkari savjetuju da bi djevojčice minđuše trebalo da nose tek sa navršene tri-četiri godine, ne ranije. Tada su “zrelije” i mogu same da vode računa da se ne povrijede.

Izvor: Superbeba