PIŠE: Milica Belada, dipl.psiholog, porodični psihoterapeut

Anoreksija je poremećaj ishrane koji karakteriše poremećena slika tijela, što vodi do smanjenja uzimanja hrane i drugih ponašanja koje sprječavaju dobijanje na težini. Prvi slučaj anoreksije je verifikovan 1870 – tih godina i od tada je primijećeno da je 90% oboljelih ženskog pola. Poslednjih godina, na svjetskom nivou, značajno je porastao broj djece koja boluju od anoreksije. Uzroci anoreksije nijesu poznati ali se smatra da pojavi anoreksije doprinose i genetska predispozicija i neorohemijski i razvojni faktori, porodični odnosi i sl.

Anoreksija obično počinje kao bezazlena dijeta ali progresivno napreduje do vrlo nezdravog gubitka tjelesne težine. Iako se anoreksija može javiti u bilo kom periodu u životu, jedan od najosjetljivijih perioda za pojavu ove bolesti je pubertet, kada inače dolazi do potpune promjene tjelesne slike. Vrlo često anoreksija je praćena depresijom ili anksioznim poremećajima.

Djeca koja boluju od anoreksije imaju ozbiljno izmijenjenu sliku svoga tijela, nijesu u mogućnosti da realno sagledaju sebe. Najčešće su to djeca koja su vrlo nadarena i talentovana, koja imaju visoke ambicije ali i nisko samopoštovanje i samopouzdanje. Nije rijetko da su ranije u životu imali problema sa težinom, bili debele bebe i sl. Ova bolest se često vrlo teško prepoznaje, jer se mršavost opravdava razvojem, dok sa druge strane, dijete stvara vrlo kompleksne mehanizme izbjegavanja obroka, čak i do nivoa kompletne iscrpljenosti. Kako vrijeme odmiče unošenje hrane biva sve manje i manje. Ako se nešto i jede to je hrana sa malom kalorijskom vrijednošću, gotovo da se teško i može nazvati hranom: zelena salata, kisjele jabuke, limun.. Mehanizmi koji omogućavaju istrajavanje u ovom nastojanju, vremenom postaju sve kompleksniji, uključuju intenzivno laganje, skrivanje hrane i sl. Zbog toga je vrlo važno zajedničko angažovanje roditelja, učitelja i trenera.

Simptomi anoreksije su različiti ali mogu uključivati neke od ovih:

–          niska tjelesna težina

–          intenzivan strah od debljine

–          poremećena slika svoga tijela – osoba sebe vidi debelom čak i kada je daleko ispod granice normalne tjelesne težine

–          odbijanje odražavanja normalne tjelesne težine

–          kod djevojaka, prekid menstualnog ciklusa, i to najmanje tri poslednja ciklusa

–          intenzivna fizička aktivnost, da bi se smanjila tjelesna težina

–          potpuno negiranje osjećaja gladi

–          preokupacija spremanjem hrane

–          bizarne navike u ishrani

Postoje dva pojavna oblika (podgrupe) ponašanja koja imaju za cilj da smanje tjelesnu težinu:

–   restriktivni tip – kada osoba značajno smanjuje unošenje hrane, naročito ughljenih hidrata i masnoća

–  Bulimija –  osoba uzima hranu u ogromnim količinama, tokom ograničenog vremenskog perioda a zatim izaziva povraćenje ili uzima laksative i druga sredstava za čišćenje organizma.

Adolescenti koji obolijevaju od anoreksije vrlo često dolaze iz porodica u kojima postoji istorija problema sa prekomjernom težinom, fizičke bolesti, neki mentalni poremećaji, kao što je depresija ili zloupotreba psihoaktivnih supstanci. Tinejdžeri sa ovim poremećajem često žive u porodicama koje su suviše rigidne,  previše kritikujuće i previše zaštitničke. Kod djece koja imaju anoreksiju vrlo često postoji duboka emotivna tenzija koja je posledica različitih neprevazidjenih porodičnih promjena a nije rijetka ni agresija okrenuta ka jednom roditelju. Neuzimanje hrane često ima simboličnu funkciju, koju treba otkriti tokom tretmana.

Tretman anoreksije, mora da podrazumijeva saradnju ljekara specijalista – psihijatara ili stručnjaka iz oblasti mentalnog zdravalja, endokrinologa i nakon toga psihoterapijski rad i individualni i porodični. Radi se o vrlo ozbiljnom oboljenu čiji ishod može biti i fatalan. Stoga, kao roditelji obratite pažnju na navike u ishrani koje imaju vaša djeca!