Antibiotici su neophodni u liječenju određenih bakterijskih infekcija, ali ne pomažu kod prehlade, gripa i drugih bolesti izazvanih virusima.
Evropski centar za prevenciju i kontrolu bolesti (ECDC) upozorio je danas da Evropa i dalje zaostaje u borbi protiv otpornosti bakterija na antibiotike, a ovogodišnju kampanju posebno je posvetio roditeljima beba i predškolske djece. Poruka je da češće infekcije u djetinjstvu ne znače automatski i potrebu za češćom upotrebom antibiotika.
Povodom Evropskog dana svjesnosti o antibioticima, koji se obilježava 18. novembra, ECDC je objavio nove podatke o njihovoj potrošnji i širenju bakterija otpornih na liječenje.
Potrošnja antibiotika u Evropskoj uniji tokom 2025. bila je pet odsto manja nego 2019. godine. Iako predstavlja određeni napredak, to je i dalje daleko od cilja da se do 2030. godine potrošnja smanji za 20 odsto.
Istovremeno, broj infekcija krvi izazvanih bakterijom Klebsiella pneumoniae otpornom na karbapeneme, grupu antibiotika koji se koriste u liječenju teških infekcija, povećan je za 72 odsto u odnosu na 2019. godinu. Takve infekcije mogu biti veoma ozbiljne, a otpornost bakterija dodatno ograničava mogućnosti liječenja.
ECDC upozorava da je neophodno istovremeno unapređivati bolničku kontrolu infekcija, praćenje rezistencije i odgovornu upotrebu antibiotika.
Ovogodišnja kampanja pod nazivom „Brinite o svojoj djeci – koristite antibiotike odgovorno“ posebno je usmjerena na bebe i djecu predškolskog uzrasta, koja često obolijevaju od respiratornih infekcija.
Polazak u jaslice ili vrtić za mnoge porodice znači i period čestih prehlada, kašlja, curenja nosa i povišene temperature.
Roditelji su razumljivo zabrinuti kada se infekcije ponavljaju, naročito ako dijete nekoliko dana ima temperaturu ili se kašalj zadržava i nakon što se drugi simptomi povuku.
Međutim, ECDC naglašava da je većina prehlada, kao i mnoge infekcije koje prate kašalj i bol u grlu, izazvana virusima. Antibiotici na viruse ne djeluju i ne skraćuju trajanje takvih bolesti.
Činjenica da je dijete u posljednjih nekoliko mjeseci više puta bilo bolesno ne znači da mu je potreban antibiotik niti da je svaka naredna infekcija ozbiljnija od prethodne.
Da li temperatura znači da dijete ima bakterijsku infekciju?
Ne. Povišena temperatura može pratiti i virusne i bakterijske infekcije.
Zato samo visina temperature, bez drugih simptoma i procjene zdravstvenog stanja, nije dovoljan razlog za propisivanje antibiotika. Isto važi i za boju sekreta iz nosa. Žut ili zelen sekret ne znači automatski da je infekcija bakterijska. Pedijatar o potrebi za antibiotikom odlučuje na osnovu simptoma, pregleda, trajanja i toka bolesti, a kada je potrebno i dodatnih analiza.
Antibiotici mogu biti neophodni kod određenih bakterijskih infekcija, poput infekcije mokraćnih puteva, potvrđene streptokokne upale grla ili pojedinih oblika bakterijske upale pluća.
S druge strane, ni svaka upala uha ili sinusa ne zahtijeva automatski antibiotsku terapiju.
Šta ako dijete kašlje dvije ili tri sedmice?
ECDC podsjeća da kašalj nakon prehlade kod neke djece može potrajati dvije do tri sedmice, iako se dijete u međuvremenu osjeća bolje. Dugotrajniji kašalj sam po sebi ne znači da je potreban antibiotik.
Ipak, ako se kašalj pogoršava, dijete otežano diše, temperatura se vraća nakon poboljšanja ili se pojavljuju novi simptomi, potreban je pregled.
Roditelji bi trebalo da potraže savjet pedijatra i kada kašalj traje duže od očekivanog ili ometa spavanje, hranjenje i uobičajene aktivnosti djeteta.
Zašto antibiotik “za svaki slučaj” može donijeti više štete nego koristi?
Antibiotici, kao i drugi ljekovi, mogu imati neželjena dejstva. Kod djece se mogu javiti dijareja, mučnina, bolovi u stomaku ili osip. Njihova nepotrebna upotreba može poremetiti i prirodnu ravnotežu korisnih bakterija koje žive u organizmu, uključujući crijevni mikrobiom.
Još jedna važna posljedica neodgovarajuće upotrebe jeste razvoj i širenje otpornosti bakterija na antibiotike.
To ne znači da dječji organizam postaje otporan na lijek. Otporne postaju bakterije, zbog čega infekcije koje one izazivaju mogu postati teže za liječenje.
Upravo zato antibiotike treba sačuvati za situacije u kojima su zaista potrebni.
Kada treba potražiti pomoć ljekara?
Prema preporukama ECDC-a, većina blažih virusnih respiratornih infekcija može se pratiti kod kuće, uz dovoljno tečnosti, odmor, praćenje djetetovog stanja i odgovarajuće ublažavanje tegoba.
Međutim, postoje situacije u kojima pregled ne treba odlagati.
Posebno je važno potražiti hitnu medicinsku procjenu ako beba mlađa od tri mjeseca ima temperaturu od 38 stepeni ili više, ako dijete otežano ili izrazito ubrzano diše, teško se budi, ne reaguje uobičajeno ili pokazuje znake ozbiljne dehidratacije.
Savjet ljekara potreban je i ako temperatura traje pet dana ili duže, ako se stanje pogoršava ili se nakon početnog poboljšanja pojave novi simptomi.
Odluka o antibiotiku ne bi trebalo da se zasniva na želji da se temperatura što prije spusti. Antibiotici nijesu ljekovi za snižavanje temperature, već za liječenje određenih bakterijskih infekcija.
Šta ako je pedijatar propisao antibiotik?
Kada ljekar procijeni da je antibiotik potreban, važno je da ga dijete dobija u propisanoj dozi, u preporučenim vremenskim razmacima i onoliko dugo koliko je određeno.
Roditelji ne bi trebalo da samostalno prekidaju ili produžavaju terapiju, mijenjaju dozu ili koriste antibiotik koji je ostao od prethodnog liječenja.
Takođe, antibiotik propisan jednom djetetu ne smije se davati drugom, čak ni ako imaju slične simptome.
Ako se dijete ne oporavlja prema očekivanju, ima neželjene reakcije ili roditelj nije siguran kako pravilno da primijeni lijek, potrebno je ponovo kontaktirati ljekara.
ECDC poručuje da odgovorna upotreba antibiotika ne znači uskraćivanje liječenja djetetu. Naprotiv, cilj je da antibiotici ostanu djelotvorni onda kada su zaista neophodni.
Izvor: ECDC








