Dok sve više zemalja uvodi starosna ograničenja za društvene mreže, UNICEF poziva vlade i tehnološke kompanije da idu dalje od jednostavnih zabrana i obezbijede stvarnu odgovornost za bezbjednost djece online.
“Starosna ograničenja imaju svoju ulogu, ali ne mogu biti glavno rješenje”, kazao je Mikele Servadei, šef predstavništva UNICEF-a u Crnoj Gori.
Djeci su, kako ističe, potrebne tri stvari: platforme koje su dizajnirane tako da budu bezbjedne za djecu; jasna pravila koja obavezuju društvene mreže i IT kompanije na odgovornost; i sistemi koji štite dječja prava, privatnost i dobrobit.
Širom Evrope i svijeta, donosioci odluka sve intenzivnije razmatraju kako odgovoriti na online rizike, kao što su nasilje na internetu, seksualno zlostavljanje i vrbovanje djece putem interneta, izloženost nepoželjnom seksualnom i/ili štetnom sadržaju, eksploatacija i manipulativne prakse u dizajnu digitalnih platformi. UNICEF upozorava da sama ograničenja, bez snažnije regulative i bezbjednijeg dizajna platformi, mogu ostaviti djecu nezaštićenom, a istovremeno smanjiti pritisak na kompanije da unaprijede svoje usluge.
U Crnoj Gori, najnoviji podaci dodatno ukazuju na to koliki je teret trenutno stavljen na porodice. Prema istraživanju Ipsosa (2024), tek oko polovina roditelja navodi da aktivno ograničava vrijeme koje djeca provode pred ekranima, provjerava sadržaje koje prate na internetu i redovno razgovara s djecom o njihovim online iskustvima – što ukazuje na potrebu za snažnijim sistemskim rješenjima i većom podrškom roditeljima i starateljima.
“Ako želimo da djeca budu bezbjednija na internetu, moramo djelovati na više frontova istovremeno“, dodao je Servadei. “To podrazumijeva jačanje digitalnih vještina i medijske pismenosti u školama. Potrebna je i bolja podrška roditeljima, uključujući alate poput UNICEF-ove aplikacije Bebbo. Istovremeno, nastavnici moraju imati resurse za rad sa učenicima, poput platforme Digitalna škola Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija, koja obezbjeđuje bezbjedno digitalno okruženje i resurse za nastavnike, roditelje i učenike. To su praktični koraci koje Crna Gora može preduzeti, ali oni zahtijevaju dugoročna ulaganja i posvećenost”.
UNICEF naglašava da zaštita djece na internetu zahtijeva zajedničku odgovornost:
- Vlade treba da usvoje i dosljedno sprovode propise koji obavezuju platforme da bezbjednost djece i transparentnost stave u prvi plan.
- Javne institucije treba da obezbijede da djeca imaju jasne i dostupne kanale za traženje pomoći, prijavljivanje štetnog sadržaja i pristup podršci kada dođe do problematičnih iskustava na internetu.
- Tehnološke kompanije treba da redizajniraju svoje platforme tako da bezbjednost, privatnost i dobrobit djece budu u središtu dizajna proizvoda.
- Roditelji, nastavnici i zajednice treba da dobiju alate i znanja kako bi djeci pomogli da postepeno i bezbjedno razvijaju digitalne vještine. Širenje postojećih programa roditeljstva. medijske i digitalne pismenosti, kao i platforme Digitalna škola, od ključnog je značaja.
- Djeca i mladi treba da budu smisleno uključeni u odluke koje direktno utiču na njihov digitalni život.
Digitalni prostori mogu biti naročito važni za djecu koja se suočavaju s preprekama u svakodnevnom offline životu, poput djece sa smetnjama u razvoju, djece iz manjinskih zajednica, kao i djece koja su izolovana od društva. Bezbjedna online okruženja mogu im omogućiti komunikaciju, učešće u društvu i pristup informacijama.
„Ako su politike osmišljene da štite djecu, onda iskustva djece moraju biti osnova na kojoj se te politike oblikuju“, kazao je Ognjen Knežević, mladi reporter UNICEF-a Crne Gore.
Povodom Dana bezbjednog interneta, UNICEF poziva na politike koje jačaju odgovornost tehnoloških kompanija, promovišu bezbjednija digitalna okruženja kroz sam dizajn digitalnih platformi i pružaju stvarnu podršku djeci, porodicama i zajednicama kako bi se digitalnim svijetom kretali bezbjedno.
