Glumica Vanja Milačić je majka dvoje djece koje je dojila ne tako dugo koliko je željela, a za dojenje vjeruje da je najznačajniji spoj i čin u životu i majke i djeteta, i najveći stepen bliskosti dva bića.

Ona smatra da nijedna majka ne treba da lišava dijete, a ni sebe kontakta sa bebom na ovaj način, a posebno ne svih zdravstvenih prednosti, antitijela i hranljivih sastojaka, kojima ih obasipa dok doji.

Vanja podsjeća da dijete sisanjem ne uzima samo mlijeko, već prima ljubav, toplinu, pozitivne misli, poglede, dodire, strahove, značenja….sve što je u unutrašnjosti majke tog trenutka.

„Dojenje je produžetak trudnoće i tjelesne bliskosti. Velika radost i metafizika“, kazala je ona u intervjuu portalu Roditelji.me.

Ćerku Kseniju je dojila jako kratko jer kad je ona imala 4 mjeseca, Vanja je ponovo ostala trudna sa sinom Lazarom. Kaže da je na silu uprkos trudnoći i nestanku mlijeka iskapavala po 5 kapi mlijeka do njenog 8 mjeseca, jer joj je i to značilo.

Sina je dojila do pet mjeseci jer, kako je navela, na žalost, nije imala mlijeka.

Njeno dojenje je, objašnjava Vanja, bilo veoma problematično jer se nije  snalazila kao u sjajnim prirodnim porođajima.

Susrela se i sa mastitisom i bolovima, morala je da se izmlazava, ali najviše pamti periode kada je mogla da uživa u tom činu zajedno sa svojim djetetom.

„Željela sam, ali to je bilo nemoguće, da dojim djecu do njihove druge godine“, kazala nam je Vanja.

Na pitanje kako je i da li njena profesija uticala na dojenje, Vanja je objasnila da ona ne utiče ni na šta osim na to je direktno tiče, a to nema veze sa bebom i majčinstvom.

„Bar tada nije imala“. Držim je sebično sa strane kao svoj lični ventil“, dodala je.

Ona misli da veliki broj žena ne doji djecu jer, kao i ona, nijesu imale dovoljno mlijeka, jer se moraju vratiti na posao nakon par mjeseci, zbog načina života, mišljenja, pomodarstva i informacija da će im omekšati grudi, sebičnosti, neznanja, neupornosti….

Vanja smatra da su se žene danas sebično okrenule sebi, mirisu gume i pneumatika, da dijete imaju ne zbog samog djeteta nego zbog sebe,jure karijeru, ljepotu,i u toj trci dijete postaje visak.

Ona ukazuje i da ima i onih majki, koje duboko poštuje, koje su same i moraju obezbijediti egzistenciju svom djetetu i iz nužde ne stižu da se bave svojom djecom.

Za kraj nam je prenijela stav njene okoline, i žena koje doje svoje bebe – „Nemamo sise nego sisuljke, ali su nam zato klinci zdravi i zadovoljni”!