U Centru za neonatologiju, Instituta za bolesti djece KCCG-a, godišnje se liječi između 200 i 300 beba rođenih prije termina, a svaka od njih nosi sa sobom jedinstvenu priču o hrabrosti, roditeljskim strahovima i nadanjima. Među njima su i djevojčice Lara, Dua i Amara, koje su, uz ljubav i podršku svojih porodica, ljekara i medicinskog osoblja, prevazišle izazove prijevremenog rođenja. Povodom Međunarodnog dana prijevremeno rođenih beba, koji se obilježava 17. novembra, mame ovih djevojčica govore o svojim borbama i danima dok su bile odvojene od njih.

Kao i ostali roditelji, čije bebe su prve dane provele u Centru za neonatologiju, jer su rođene prije 37 sedmice gestacije, smatraju da u Crnoj Gori još nije dovoljno razvijena svijest o izazovima sa kojima se suočavaju ova djeca i njihove porodice, ali ni zdravstveni radnici koji brinu o malim borcima. I ove godine, njihov dan biće simbolično obilježen sjutra u 10 sati, okupljanjem ispred Centra za neonatologiju, koje organizuje NVO “Ana Đoković – in memoriam”.

Hrabrost i blagoslov

“Dua i Amara su došle da mi dokaẓ̌u koliko hrabra mogu i moram biti”, ističe Arjona Resulani iz Ulcinja, majka bliznakinja koje su, prije termina, rođene 24. aprila ove godine i potom mjesec dana provele u Institutu za neonatologiju.

Bili su to, sjeća se, dani puni straha i nemoći, ali sve se isplatilo.

“Skoro pet godina nakon rođenja sina, Bog mi je poklonio dvije bliznakinje koje su bile dio mojih tajnih snova. Znala sam da će se jedna zvati Dua (molitva) jer je ona stvarno moja ispunjena molitva koja je na ovaj svijet došla zajedno sa svojom sestrom Amarom, kojoj je brat izabrao ime. Duu i Amaru nisu stavili na moje grudi nakon porođaja kako bi uẓ̌ivale u mirisu jedna druge. Prve uzdahe na ovom svijetu su uzele pomoću nekoliko crijeva unutar inkubatora, razdvojene od mene, ali i jedna od druge. Dok sam se ja u zgradi pored tiho molila, sa toliko snage koliko sam imala, da ovo zajedno prebrodimo, i da Amaru odrẓ̌im obećanje i vratim mu se kući zajedno sa njegovim sestrama”, priča Arjona.

Porodila se kada je tek ušla u deveti mjesec, u 36. nedjelji i bebama još nisu bila dovoljno razvijena pluća I nisu mogle samostalno disati.

“Pukao mi je vodenjak oko 4 h ujutru, 24. aprila, nakon ćega su počeli i bolovi. Brzo sam se obratila ljekarima u Porodilištu u Ulcinju, koji su konstatovali da su kontrakcije počele i da sam već bila otvorena oko pet prstiju. Vozilom Hitne pomoci prevezena sam u Klinički centar, gdje sam upućena na hitan carski rez. Porodio me je moj ljekar koji me je pratio tokom cijele trudnoće, dr Aziz Haliti, za koga imam samo riječi hvale. Nakon sedam sati u porodilištu, bebe su odveli na Neonatologiju, gdje ih je primila dr Lidija Banjac. Kod nje i danas, nakon sedam mjeseci, redovno odlazimo na kontrole. Mjesec dana koji smo proveli daleko jedne od drugih, učinilo je da ih volim još više i da shvatim koliko sam zapravo blagoslovljena”, kaže Arjona.

Njihova priča ima srećan kraj, sada su svi zajedno, pa, kako ističe, ne želi da dramatizuje i mnogo govori o teškim trenucima, kojih je bilo. Zbog toga je tokom boravka u bolnici zatražila i pomoć psihologa, koji joj je pomogao da lakše prebrodi dane borbe i neizvjesnosti.

“Jedino što ẓ̌elim je da ove riječi posvetim svim onim majkama koje su se suočavale sa jednom ovakvom bitkom, koja je ujedni i veliki blagoslov. Neka im ovi redovi sluẓ̌e kao snaga. Znam da nismo same”, sigurna je Duina i Amarina mama.

Voljela bi da podrška roditeljima prijevremeno rođene djece bude veća u cijeloj Crnoj Gori. Za sada, kako ocjenjuje, to nije slučaj. Kao primjer navodi da iako njene djevojčice imaju već sedam mjeseci i često putuju na kontrole u Institut za bolesti djece, još nisu dobili nijednu refundaciju za putne troškove.

“Tokom 2023. godine 88 prijevremeno rođene djece iz primorskih opština Crne Gore bilo je hospitalizovano u Centru za neonatologiju Instituta za bolesti djece u Podgorici, od kojih deset iz Ulcinja. Od početka godine, pa do kraja septembra, bilo ih je 61, među kojima pet beba iz Ulcinja”, navodi Arjona i dodaje da zato i čudi što ulcinjska lokalna uprava nije do sada pokazala interesovanje da na skroman način obilježi Međunarodni dan prijevremeno rođenih beba.

Prema njenim riječima, i to govori o tome da kao građani jos uvijek nismo svjesni koliko je ova tema važna.

Podršku porodicama prijevremeno rođenih beba ove godine pružio je, kaže, vrtić “Arushi Pu” iz Ulcinja, koji su puštali balone i na simboličan način, ali sa puno iskrenosti i ljubavi, obiljeẓ̌ili 17. novembar.

 Nema promjena – omiljene riječi

Iskustvo prijevremenog porođaja imala je i Snežana Špindler. Njena Lara, rođena u 32. sedmici, ni po čemu ne zaostaje za svojim vršnjacima i njena priča još jedan je podstrek u borbi roditelja prijevremeno rođene djece.

“Cijelu moju trudnoću je pažljivo vodio doktor Bulatović u bolnici u Meljinama, tako da, čim mi je u 26.nedelji trudnoće krvni pritisak naglo postao izuzetno visok, dobila sam injekciju deksametazona, kortikosterioda koji se daje kako bi se bebina pluća  ubrzano razvila i ambulantnim kolima sam prevezena u KBC gdje su me odmah smjestili na odjeljenje patologije. Tu sam dobila još jednu injekciju deksametazona u razmaku u kojem se inače te injekcije davaju i bila sam pod stalnim nadzorom, tako da su me svakodnevno pratili, laboratorijski i klinički kako bi beba što duže bila u stomaku, a vodeći računa da ne dođe do komplikacija. Na dan kad sam ušla u 32. nedelju trudnoće, porođaj je sam od sebe počeo i tu prosto medicina više nije mogla ništa da uradi”.

Snežana kaže da joj je najviše pomoglo to što je ljekari uošte nisu zamarali prognozama.

“Iz ove perspektive i vremenske distance mi je sasvim jasno da je moglo svašta da se desi i da krene naopako, a isto tako ništa loše nije moralo da se desi i sve moglo da bude u najboljem mogućem redu, kako je na kraju i bilo. U tom momentu mi je puno značilo što bi svako jutro prije vizite, tadašnji načelnik patologije dr Miketić, došao da me obiđe i uvijek je bio nasmijan, pa sam onda i ja bila nasmijana i poslije ovoliko godina se odlično sjećam da mi je rekao: Drago mi je kad te vidim nasmijanu, ti ćeš ovo izdržati jer si pozitivna. Svaki dan su mi radili laboratorijske nalaze i znam da su se hvatali za glavu kad stignu moji nalazi, ali tu je bila i divna doktorica Enisa Žarić i zbog tog konstantnog ljekarskog nadzora i njihovih dobrih procjena i beba i ja smo izdržale do 32. nedelje, zbog čega sam im svima beskrajno zahvalna”, ističe Snežana Špindler.

Njena djevojčica je provela 46 dana na Odjeljenju neonatologije, gdje je bila pod konstantnim nadzorom, laboratorijskim i kliničkim.

“Disala je samostalno, dobro je podnosila hranjenje na sondu, a mi smo onda svaki dan dolazili u posjetu na 5, 6 minuta, samo da je vidimo dok leži u inkubatoru. Nema promjena – to su nam bile dvije omiljene riječi tih dana jer to je značilo da je stanje stabilno i da je još jedan dan dobro prošao. Bio je divan tim doktorica i sestara na neonatologiji, doktorica Borović je uradila laser desnog oka i zaista se ništa ne prepušta slučaju, sve se detaljno prati”, ističe Larina mama.

Nakon izlaska sa Neonatologije, narednih godinu dana odlazili su na redovne kontrole kod dr Envere Lekić koja je pratila razvoj i radila ultrazvuk glave.
“Pošto je bila zimska beba od novembra do aprila je primala Synagis protiv rsv virusa i na kraju je kao prevremeno rođena beba bila i u Institutu „Dr Simo Milošević“ jer je bila hipotona i tu je bio divni fizioterapeut koji je s njom radio vježbice i doktorica Vasić koja je propisala terapiju. Brzo je stigla sve vršnjake i uredno je propuzala i prohodala”.

Snežana se prisjeća i najtežeg momenta nakon Larinog rođenja. Bilo je to tri dana poslije porođaja, kada je otišla na Neonatologiju da vidi bebu. Bio je to, kako kaže, i jedini trenutak kada je plakala.

“Bila je toliko mala da nisam mogla da vjerujem da će ikad porasti. U tom momentu mi je najviše značio muž koji mi je rekao: Čuj, ona je sad ovog momenta dobro, ako se desi nešto loše onda ćemo vidjeti kako ćemo se s tim nositi, ali sad je dobro. I onda sam ja stalno i svjesno odlagala da mislim o tom lošem momentu koji se, srećom, nikad nije ni desio. I bila sam svjesna da moram psihički ostati jaka kad ona izađe da mogu da brinem o njoj”, kaže mama Snežana.

Sada, nekoliko godina kasnije, misli da je najveća greška bila što u tim teškim momentima, a i poslije, nije uopšte mislila na sebe, a stručna podrška nije postojala.

“Mislim da bi podrška psihologa bila jako važna, da vam neko pokaže i da vas nauči koji mehanizmi postoje i kako da se nosite sa tom traumom, jer prijevremni porođaj jeste velika trauma. Dovoljno je preživjeti taj osjećaj kad vas poslije porođaja smjeste u sobu gdje su dvije žene koje su se u terminu porodile i kojima dovode bebe na tri sata, a vi ležite potpuno sami i nemate pojma šta je sa vašom bebom i da li će uopšte biti dobro. U tom momentu je taj nedostatak bilo kakve empatije prestrašan”, ističe Snežana.

Prema njenim riječima, crnogorsko društvo nije uopšte svjesno bilo kakvih izazova i problema, sve dok se pojedinac ne nađe u nekoj situaciji pa onda na svojoj koži osjeti kako ta nesvijest zaista izgleda.

“Svako prevremeno rođenje nosi svoju jedinstvenu priču, ali da bi prevremeno rođena beba imala šansu da preživi, neophodna je najmodernija medicinska oprema, kao i vrhunski obučeni zdravstveni radnici. Međutim, ni tada se priča ne završava jer izlaskom iz bolnice započinje nova faza ispunjena brojnim izazovima i dilemama. Ključna je podrška države i cijelog društva, kao i razumijevanje za svakodnevne izazove s kojima se suočavaju prevremeno rođena djeca i njihovi roditelji. Naš cijeli sistem počiva na ljudima koji nevjerovatan posao rade u uglavnom nemogućim uslovima i to je nešto što bi se sistemski moralo promijeniti i o čemu bi se moralo više voditi računa”, zaključuje Snežana Špindler.

Izazovi neonatologa

U Centru za neonatologiju Instituta za bolesti djece Kliničkog centra godišnje se liječi između 200 i 300 beba rođenih prije termina. Prema riječima načelnice Intenzivne njege Centra za neonatologiju dr Mire Rudanović Perović, podaci Svjetske zdravstvene organizacije pokazuju da se godišnje u svijetu prije vremena rodi oko pet miliona djece.

“To znači da svaka deseta beba požuri da se rodi, a milion njih uopšte ne preživi. Sve to svrstava prijevremeno rođenje na prvo mjesto kada se govori o uzroku smrtnosti djece do pet godina. Prijevremeno rođene predstavlja globalni problem, ne samo zbog smrtnosti, nego i zbog kratkoročnih i dugoročnih komplikacija i zbog toga što finansijski opterećuje sistem u cjelini”, rekla je Rudanović Perović, gostujući u emisiji Link, Radija Crne Gore .

Učestalost prijevremnih porođaja različita je zbog samog stepena razvijenosti zdravstvene zaštite I, kako navodi dr Rudanović Perović, kreće se otprilike od pet do 18 posto u svijetu.

“U Crnoj Gori ta učestalost se kreće od šest do osam posto, što nas ipak svrstava u red zemalja s adekvatnom i dobrom zdravstvenom zaštitom, kako perinatalnom, tako i neonatalnom. Od djece koja se hospitalizuju kod nas u Institutu za neonatologiju, 50 do 60% su prijevremeno rođena djeca”, kaže dr Rudanović Perović.

Ističe da u savremenoj neonatologiji cilj nije samo preživljavanje, već da ta djeca imaju što manje posljedica po rođenju, odnosno da imaju kvalitetan život.

“Osamdesetih godina prošlog vijeka bile su izuzetno niske stope preživljavanja kada se beba rodi u 26. ili 27. sedmicia a sa druge strane imali smo i veoma izražene posljedice po rođenju. Sada kako je došlo do napretka u cijelom društvu, a naravno to je dotaklo i medicinu, imamo razvitak savremenih neonatalnih intenzivnih njega koje su u mnogome dale podstreka da ta djeca, ne samo da prežive, nego da imaju kvalitetan život”, kaže Rudanović Perović.

Ističe da se u Centru za neonatologiju stope preživljavanja u tim slučajevima kreću čak od 95 do 100 posto, a posljedice su svedene gotovo na minimum. Kada se dijete rodi u nekom kasnijem periodu tada je, kako objašnjava, i veća stopa preživljavanja, a sa druge strane manje su i posljedice.

Kako Crna Gora podržava male divove

Majka prijevremeno rođenih blizanaca, koji sada imaju 18 godina, Zorica Blagojević, koja je osnivač NVO “Ana Đoković – in memoriam”, inicirala je obilježavanje Dana prijevremeno rođenih beba u Crnoj Gori prvi put prije tri godine. I sjutra, u 10 sati, posjetiće, tim povodom, Centar za neonatologiju. Djeca iz Eko vrtića Bambino uručiće donaciju, a u znak podrške malim divovima puštaće ljubičaste balone. Blagojević očekuje da će se, kao i prethodnih godina, i opštine pridružiti obilježavanju, tako što će zgrade lokalnih parlamenata biti osvijetljene ljubičastim svjetlom.

Prvi put, kako kaže, pridružiće im se i opštine Kolašin i Pljevlja, a doprinos organizaciji događaja dao je Dječji savez Podgorice.

Blagojević podsjeća da roditelji prijevremeno rođenih beba i dalje nemaju adekvatnu podršku društva i malo se zna o tome kroz kakve izazove prolaze i nakon što bebe napuste Neonatologiju, u periodu kada su česte kontrole i boravci u Institutu u Igalu. Veliki troškovi, a često i nedostatak informacija, samo su neki od problema sa kojima se suočavaju.