Novac, u iznosu od nekoliko desetina do 500 eura, alkoholna pića, parfemi, poklon vaučeri, komadi namještaja, torbe, torte, bombonjere – znak su zahvalnosti koje trudnice i porodilje daruju ljekarima i medicinskom osoblju crnogorskih bolnica. To su iskustva žena koje su učestvovale u anketi portala Roditelji.me.

Od 205 anketiranih tokom oktobra skoro 61 % njih navelo je da je u trudnoći, uoči porođaja ili nakon što su dobile bebu dalo ljekaru i ostalom medicinskom osoblju novac ili neki poklon.

Učinile su to, kako su navele u upitniku, svojevoljno, a samo 13,9 % žena koje su popunile upitnik reklo je da im je na neki način sugerisano da to treba da urade. Nekada su im to govorili bliski ljudi, rođaci, prijatelji, a “preporuke” su dobijali i od drugih zdravstevnih radnika.

“Medicinska sestra mi je indirektno rekla šta doktorki fali i poklonila sam joj dio namještaja”, priznaje jedna majka.

Druga se prisjeća da je babica tražila njenog supruga po bolnici da mu “uhvati muštuluk” da je dobio sina.

“Svaka babica koja je bila u smjeni izlazila je da čestita i uzimale su novac koji im je ponuđen”, još jedno je od iskustava nakon porođaja, opisano u upitniku.

Žene, koje su učetvovale u istraživanju, najčešće su navodile da su to učinile u znak zahvalnosti, poštovanja, jer je to običaj i red, dok je samo desetak njih reklo da su se na to odlučile zbog straha i iz želje da tokom porođaja i boravka u bolnici prođu uz više pažnje.

Postoji li prihvatljivi poklon

Etički principi Ljekarske komore Crne Gore su, kako navode u tom strukovnom udruženju, jasni i ne postoji poklon koji bi se mogao smatrati prihvatljivim.

Predsjednica Ljekarske komore dr Žanka Cerović navodi da je Etičkim kodeksom, između ostalog, propisano da “ljekar ne smije da koristi ljekarski poziv da bi sebi i /ili drugome pribavio nezakonitu materijalnu ili nematerijalnu dobit ili drugu pogodnost”.

Stoga je, prema njenim riječima, jasno da je nedopustiv bilo kakav oblik „čašćavanja” ljekara prilikom pružanja zdravstvene usluge, kao i korišćenje položaja po bilo kom osnovu.

Kako je istakla, Ljekarskoj komori Crne Gore do sada nije dostavljena nijedna prijava zbog korupcije, eventualnog čašćavanja ili uslovljavanja pružanja zdravstvene usluge nadoknadom bilo koje vrste.

Prijave u sjenci običaja

Iako su neformalna plaćanja ljekarima i ostalim zdravstvenim radnicima prepoznata kao vid korupcije prijavljenih slučajeva nema. Osim što primanje mita nikada nije prijavljivano Ljekarskoj komori, već godinama nijedna prijava tim povodom nije stigla ni na adresu Ministarstva zdravlja, kako je nedavno rečeno iz tog resora. Postupaka u vezi ovog vida korupcije u zdravstvenom sistemu nema ni u crnogorskim pravosudnim organima.

Prema odredbama Krivičnog zakonika, za primanje mita službeno lice može biti kažnjeno, zavisno od okolnosti, od nekoliko mjeseci, pa do čak 15 godina.  Kako je predviđeno ovim zakonskim aktom, mito je poklon ili druga protivpravna imovinska ili neimovinska korist, bez obzira na vrijednost. Sankcije – do osam godina zatvora predviđene su Krivičnim zakonikom i za osobu koja službenom licu ponudi, obeća ili da mito. Izuzetak su svi oni koji učine ovo krivično djelo, ali sami priznaju da su ponudili ili dali mito prije nego što je to otkriveno.

Prema izvještaju Evropske komisije o napretku Crne Gore za 2023. godinu, koji je predstavljen prošle sedmice, korupcija je i dalje jedan od najčešćih problema u zdravstvenom sistemu. To je prepoznato u istraživanjima javnog mnjenja i izvještajima organizacija civilnog društva, ali uprkos stavovima da je davanje i primanje mita sveprisutno u zdravstvu prijava po tom pitanju nema.

Zakon o sprečavanju korupcije, koji se odnosi samo na javne funkcionere, kao prigodan poklon prepoznaje onaj čija vrijednost nije veća od 50 eura.

Rizici i izazovi

Prema riječima sociološkinje prof. dr Biljane Maslovarić sa Univerziteta Crne Gore, poklanjanje poklona ljekarima nakon izvršene medicinske usluge predstavlja praksu koja može da se posmatra iz više uglova – kulturnog, etičkog i ličnog. U različitim društvima, kako pojašnjava, ova navika može da ima različite konotacije i posljedice, koje mogu da se analiziraju i kroz prizmu odnosa između pacijenata i zdravstvenih radnika.

U mnogim kulturama, poklanjanje je oblik izražavanja zahvalnosti i poštovanja, a u kontekstu medicine, pacijenti često, kako ocjenjuje Maslovarić, imaju osjećaj da “duguju” ljekarima koji su im pomogli u teškim trenucima.

“Poklanjanje može da bude način da se pokaže zahvalnost za trud i stručnost koje su ljekari uložili u liječenje. Međutim, praksa poklanjanja takođe može da bude i rizična jer može da dovede do pojave i percepcije pristrasnosti u liječenju, posebno ukoliko se pokloni doživljavaju kao očekivani”, upozorava Maslovarić.

Etička pitanja se pojavljuju, kako objašnjava, i kada se razmatra odnos između pacijenata i ljekara.

“U mnogim profesionalnim djelatnostima, uključujući medicinu, postoje smjernice i/ili zakoni koje uređuju primanje poklona. Pokloni  mogu da utiču na odluke ljekara i njihovu objektivnost, što potencijalno može da dovede do sukoba interesa. Ljekari se često nalaze u situaciji gdje moraju da balansiraju između izražene zahvalnosti pacijenata i profesionalizma, tako da donošenje ispravne odluke može da bude izazovno. Kada je u pitanju lični aspekt, poklanjanje može da bude i snažno emocionalno iskustvo za pacijenta, koji na taj način može da smanji osjećaj bespomoćnosti nakon završene medicinske usluge”, kaže Maslovarić.

Poklon može da predstavlja simbol nade i zahvalnosti, ali i način na koji pacijenti žele da naglase važnost ljekarove uloge u njegovom (njenom) oporavku. S druge strane, ljekari mogu da dožive poklone kao teret ili obavezu, što može da utiče na njihov profesionalni stav prema pacijentima.

Ističući da se prema etičkim principima Ljekarske komore nikakav poklon ne može smatrati prihvatljivim, predsjednica dr Žanka Cerović kaže da je opšte poznato da postoji mentalitetni običaj da se, kao izraz zahvalnosti za bilo koju pruženu uslugu, dakle, ne samo kada je riječ o zdravstvenoj usluzi, „časti” nekim darom simbolične vrijednosti (flaša pića, kafa, bombonjera).

“Nerijetko pacijenti i članovi njihovih porodica to ostave na pultovima klinika bez znanja ljekara, ili čak uz njegovo protivljenje, bivajući uvrijeđeni ukoliko se dar ne prihvati. Dakle, prema etičkim principima Ljekarske komore, nikakav poklon se ne može smatrati prihvatljivim. U svakom slučaju pokloni se smatraju kršenjem etičkih principa”, ističe dr Cerović.

Prof. dr Maslovarić smatra da bi, imajući u vidu da je praksa poklanjanja ljekarima nakon izvršene usluge složena, trebalo da se razmisli o alternativnim formama zahvalnosti (npr. pisma zahvalnosti, javno oglašavanje itd.).

“Ove forme zahvalnosti ne nose rizik od sukoba interesa i mogu da budu jednako vrijedni i ljekaru i pacijentu. Lično mislim da svi profesionalci više cijene pohvale za svoju stručnost i pristup, nego  materijalne poklone”, smatra Maslovarić.

“Upravo zbog poštovanja prema tim ljudima nisam odnijela novac. Kada sam izlazila iz bolnice poslala sam veliku bombonjeru i dva soka”, navela je jedna majka.

Još neke od žena koje su podijelile iskustvo kroz upitnik obrazložile su zbog čega nisu ništa poklonile ljekarima ili medicinskim sestrama:

“Zahvalna nisam imala na čemu da budem, obavljali su svoj posao samo zato što moraju i samo da što prije završe svoj dio posla. Poštovanje svakako postoji, ali nije ga svako od osoblja ni zaslužio. Adekvatnu zdravstvenu njegu ne očekujem svakako, prvenstveno prostor ne zadovoljava osnovne standarde, prije svega higijenske, a fali i empatije, pažnje, stručnosti, ljubaznosti, humanosti od strane osoblja. Zato što to ostali rade ja neću iz principa. Niko ni meni ne plaća dodatno da obavljam svoj posao. Nisu ni zaslužili iskreno. I ne smatram da trebaju primiti poklon za obavljanje svog posla”;

“Nisam nosila ništa ali zato sam dobila uslugu shodno tome – samo formalan pregled od tri minuta, nisu mi dali osnovne nalaze da radim, a na porođaju nisam imala ljekara, jer nisam vodila trudnoću kod privatnika”.

Skoro 40 % žena koje su popunile upitnik vodilo je trudnoću u nekoj od privatnih ginekoloških ambulanti, 31 % u domu zdravlja, opštoj bolnici ili Kliničkom centru, a 29 % je ljekarsku brigu tokom drugog stanja dobijalo dijelom u javnom sektoru, a dijelom kod privatnika. Čak 44,6 % tih žena porodio je ljekar koji im je vodio trudnoću, a prethodni dogovor da baš on bude na porođaju imalo je 82 % anketiranih žena.

Za skoro 18 odsto žena slučajno se, kako tvrde, dogodilo da ljekar bude baš u smjeni kada se porađaju. Među anketiranima bilo je i onih koje su istakle da je unaprijed ugovoreni carski rez imao svoju cijenu.