Gotovo osam odsto šestogodišnjaka – njih 628, ove godine nije krenulo sa vršnjacima u osnovnu školu, jer za to nijesu bili spremni, kazali su Vijestima iz Ministarstva, prosvjete, nauka i inovacija (MPNI).

Oko osam hiljada đaka upisano je ove godine u prvi razred, a stručnjaci ističu da velik broj djece ima govorno-jezičke smetnje za koje krive prekomjernu upotrebu savremenih tehnologija.

Napominju i da djeca, prije upisa, moraju postići određeni nivo samokontrole i mogućnost kontrolisanja emocionalnog stanja u određenim situacijama.

Procenat djece nespremne za školu još je i veći u Hrvatskoj gdje više od 4.000 šestogodišnjaka, odnosno oko deset procenata, nije krenulo u prvi razred.

Srbijansko Ministarstvo, pak, nema zbirni podatak kod koliko djece je odložen upis u prvi razred jer se, kako su saopštili, te informacije prikupljaju na lokalnom nivou.

Iz nadležnog resora, na čijem je čelu Anđela Jakšić Stojanović, saopštili su da su podaci iz Informacionog sistema obrazovanja Crne Gore (MEIS) pokazali da je “na početku školske 2023/24. godine broj djece kojoj je odložen upis u prvi razred 628”.

“Zakon o osnovnom obrazovanju i vaspitanju propisuje da se u školu upisuju djeca koja će u kalendarskoj godini, u kojoj počinju da pohađaju školu, navršiti šest godina”, rekli su iz MPNI.

Kako navode, Zakon o osnovnom obrazovanju i vaspitanju predviđa da se djetetu može odložiti početak školovanja za jednu školsku godinu, ako se utvrdi da nije spremno, a na predlog komisije ili roditelja.

“Prilikom upisa u prvi razred obavlja se testiranje kroz razgovor sa psihologom ili pedagogom. Roditelj ne može samoinicijativno odlučiti da se dijete ne upiše u školu, već o tome, ukoliko postoji konkretan razlog, mišljenje daje Komisija za upis djece u školu, uz mišljenje pedagoga i psihologa”, kazali su iz MPNI.

Iz resora Jakšić Stojanović Vijestima nijesu odgovorili na pitanje planiraju li ponovo da uvedu upis u prvi razred osnovne škole sa navršenih sedam godina. Nijesu saopštili ni da li su za odlaganje polaska djece u školu “krive” tehnologije ili pak roditeljski nemar.

Neophodan nivo tolerancije

Psihološkinja Dušica Dubljević Vijestima je naglasila da je odlaganje polaska djece u školu opravdano ako se procijeni da će ta odluka pozitivno uticati na njihov psihofizički razvoj.

“Ako je dijete uključeno u rehabilitacijske postupke ili ako ono nije dostiglo neophodnu emocionalno-socijalnu zrelost, nije spremno da se nosi sa zahtjevima škole”, rekla je Dubljević.

Podsjetila je da djeca imaju sve više govorno-jezičkih smetnji, a to je, kako kaže, domen logopeda.

“To se, nekad, jasno vidi. Postoje stvari koje mi vidimo sa vrata. Ima i test koji mjeri motoričke sposobnosti djece, a kroz crtež se može vidjeti koliko je grafomotorika nezrela. To se, doduše, da nadoknaditi do septembra”, kazala je Dubljević, dodajući da je sve više djece nespremno za polazak u školu.

Istakla je da dijete, prije polaska u školu, “treba u svom razvoju da postigne određeni stepen emocionalne stabilnosti i samokontrole”.

“U ovom uzrastu, djeca otvoreno iskazuju emocije, ali pokušavaju i da ih kontrolišu, pokazuju strahove i bore se za svoja prava. Dijete je, u školi, izloženo sistemu vrednovanja i ocjenjivanja, pohvalama i kritikama, tako da će morati na određeni način da reaguje prihvatljivo”, kazala je Dubljević.

Prema njenim riječima, dijete, pred polazak u školu, mora da ima određeni nivo tolerancije na frustraciju. To će mu, smatra sagovornica “Vijesti”, omogućiti da istraje u učenju i ostalim školskim izazovima.

“I onda, kad baš njemu nije prijatno i zanimljivo, da prihvata uspjeh odnosno neuspjeh, da se zna nositi s osjećajima koji ih prate. Emocionalna zrelost djeteta raste i razvija se proporcionalno s njegovom samostalnošću i preuzimanjem obaveza i odgovornosti”, rekla je Dubljević.

Samostalnost i samopouzdanje važni preduslovi

Napominje da je emocionalna nezrelost, kao razlog odlaganja upisa, opravdana u više slučajeva.

“Kod prijevremeno rođene djece ili kod one koja, u tekućoj godini, ne bi bila obavezna da idu u školu da su rođena nekoliko dana kasnije, mada je i to individualno (potrebna je psihološka procjena). Ostalima savjetujemo aktivno vježbanje samostalnosti i vjerujemo da rezultati neće izostati”, poručila je Dubljević.

Prema njenim riječima, važni preduslovi za uspješan početak školovanja su samostalnost i samopouzdanje.

“Podsticanje samostalnosti u početku znači i puno nereda i ‘potrošenog’ slobodnog vremena, ali to je sjajna ‘investicija’ za budućnost. Samostalna djeca mnogo se lakše snalaze u školi”, smatra Dubljević.

Ističe da se od “školaraca puno toga očekuje”, dodajući da bi bilo dobro da rade više aktivnosti samostalno.

“Treba se odvojiti od roditelja i provesti dan u školi, voditi računa o svojim stvarima, zadacima i zaduženjima, samostalno obavljati higijenske potrebe i jesti, donositi odluke, poštovati autoritet i određena pravila funkcionisanja u grupi. Ako dijete ima naviku da obavljate sve umjesto njega, ne možete očekivati da će prvi dan škole staviti torbu na ramena i odjednom biti neko drugi”, zaključuje Dubljević.

Roditelji razvijaju samostalnost djeteta

Dubljević kaže da je samostalno dijete “samopouzdano, srećno i uspješno”.

“Ono razvija emocionalnu i socijalnu zrelost, jer je svjesno svojih mogućnosti i zna da može da funkcioniše nezavisno od pomoći drugih. Roditelji imaju najvažniju ulogu u razvoju samostalnosti kod djeteta”, kazala je ona.

Napominje da samostalno dijete “ne znači dijete koje je prepušteno samo sebi”.

“Već naprotiv. To je dijete koje preuzima obaveze i odgovornosti primjerene svom uzrastu. To je dijete koje odrasta uz strpljenje, vjeru i poruku svojih roditelja da može samo jesti (bez obzira na nered), samo se obući (koliko god to trajalo), samo se okupati (nezavisno o ‘poplavi’ u kupatilu)”, pojasnila je Dubljević.

Izvor: Vijesti