Ne želim tu torbu, nego onu sa Hello Kitty; Maja ima starke, i ja želim iste; Želim noviji mobilni.., samo su neke od rečenice kakve je prije ili kasnije čula, ili će tek čuti, većina roditelja.
Dok će se najmlađi raduju svakoj novoj igrački, prije ili poslije počeće pokazivati da nisu baš uvijek zadovoljni našim izborom i pokušati da nam nametnu svoje želje. Lutkica će u nekom trenutku prestati da bude lutka ako nije barbika, a novi auto više neće biti izvor radosti ako nije umanjeni model porschea ili lamborginija.
U početku će većina roditelja biti sretna ako može ispuniti djetetu želju, pogotovu ako su i sami imali želje u njihovom uzrastu koje su možda ostale neispinjene. Ipak treba imati na umu da su u tom trenutku na „tankom ledu“ i da lagano popuštanje na početku može dovesti do većih pritisaka poslije, kada postane riječ o skupljim predmetima i markama.
I tada su roditeljska mjerila najvažniji orijentir djetetu. Najčešće je najveće pitanje finansija i toga kakve su mogućnosti pojedine porodice i koliko ona može slijediti takve želje. Ali tu je i pitanje koliko je popuštanje djetetu u skladu s vrijednostima koje žele roditelji da preneu mališanu.
Ako roditelji kupuju najnovije aparate, mobilne i skupu odjeću, ako dakle ugađaju sebi, i dijete će očekivati da se jednako odnose i prema njegovim željama. Psiholozi napominju da prije prigovaranja djetetu zbog toga što ima “skupe“ želje roditelji moraju najprije sagledati sebe, i to kako žive i kakvu poruku šalju djeci.
Odluka hoće li popustiti pred djetetovim navaljivanjem ili ne, može biti kompleksna i može odrediti djetetovo ponašanje u budućnosti.
Ako već postoje finansijske mogućnosti da se udovolji djetetovoj želji, ali roditelji nisu sigurni da bi to bilo ispravno, tu situaciju mogu iskoristiti za razgovor s djetetom i objasniti mu zašto sebi tata, na primjer, može kupiti nešto jer mu to treba za posao, a zašto ono ne može dobiti baš sve što poželi, jer ni roditelji ne mogu imati baš sve što požele.
Može dobiti nešto što se dogovori, ali ne sve. Treba mu objasniti i to da prijatelje mora birati prema drugačijim mjerilima, a ne prema tome kakvu odjeću nose i kakve aparate ili mobilne imaju, kažu psiholozi i dodaju da će takav stav donijeti plodove ako roditelji koji su postavili granice dosljedno ustraju na njima.
U mlađoj dobi može biti neugodnih situacija ako dijete nema nešto što drugi imaju, ali se to mijenja s odrastanjem.
Izvor: 24.sata
