Većina ljudi ima sliku savršenog roditelja – osobe koja je uvijek blizu kad djeca trebaju pomoć u pisanju zadataka, kad ih treba staviti u krevet i dobro “ušuškati” naveče, koja se nikada ne razljuti na njih, ne viče i nikad ne propušta dječije priredbe i roditeljske sastanke. Naravno, ovakvi roditelji ne postoje.

Ako su i približno takvi, to ponekad ima preveliku cijenu za njih i za njihove porodice. Majke i očevi koji teže savršenstvu, upravo suprotno, čine svojoj djeci više štete nego koristi. Naime, roditelji koji ne mogu tolerisati svoju nesavršenost često ne mogu ni dječiju. Kao rezultat toga djeca će se osjećati kao da njihovi roditelji nisu zadovoljni s njima.

Neki roditelji ne tolerišaju nedostatke jer miješaju svoj i dječji identitet – oni misle “Ako je naše dijete uspješno, i mi smo uspješni”.  Često zbog nekog neuspjeha djece, oni misle da su loši roditelji i brinu o tome “što će drugi ljudi reći”.  Poruka da djeca treba da budu savršena može dovesti do ozbiljnih posljedica, kao što su: narušavanje samopoštovanja, duboki osjećaj neuspjeha ili zadržavanja ljutnje. Kad govorimo o perfekcionistima, pri tom ne mislimo na ljude koji drže do visokih standarda – visoki standardi mogu pomoći roditeljima da omoguće svojoj djeci dobar život. Ovdje prije svega mislimo na one ljude koji očekuju savršenost od sebe ili drugih i kad to ne postignu nemilosrdno su prestrogi prema sebi. Za perfekcioniste nema sredine: ili moraju postići savršenstvo ili se smatraju apsolutnim gubitnicima. Zbog toga zapravo ne doživljavaju mnogo zadovoljstva ili sreće u životu.

Našu kulturu uvelike prožima mit da moramo biti savršeni ili ćemo iznevjeriti našu djecu. Naravno, postoje i neke očigledne prednosti pri pokušaju da se bude najbolji. To često znači da se roditelji posebno trude kako bi dobro obavili posao i čini se da sve odlično funkcioniše. Kada je u kući perfekcionista, svi poslovi se obavljaju glatko. Ručak se skuva, domaći zadatak napiše, dresovi operu prije utakmice. Međutim, ovo može dovesti do osjećanja da je svakodnevni život tek lista sveg onog što se treba ili mora napraviti, što brzo umara, a ovi roditelji uz to često misle kako “uvijek možemo biti još bolji”.

Posljedice za djecu

Poslovni ljudi su naviknuti da imaju osjećaj kontrole u svom poslu. Kad shvate kako malo kontrole imaju nad svojom djecom, mogu se osjećati prilično frustrirano i bespomoćno. Sjetite se situacija kad ste bili besprijekorno obučeni i spremni za odlazak na posao, a dijete je povratilo po vama. Ili ako morate otrčati u trgovinu po mlijeko, a vaše dijete odabere baš to vrijeme za svoj napad bijesa. To je dovoljno da se roditelj perfekcionist snažno uznemiri.

Očevi često teže perfekciji na puno drugačiji način nego što to majke čine. Znaju postavljati nemoguće kriterijume za dječji uspjeh, naročito na području obrazovanja i sporta, i znaju biti veliki kritičari. Za njihovu djecu, pogotovo dječake, ovo može uzrokovati tragične posljedice. Osjećaju se kao da se nikad neće moći prilagoditi visokim roditeljskim očekivanjima, što je naročito često kod sinova uspješnih očeva. Oni se ne uključuju u “trku”  zato što osjećaju da nikad neće moći pobijediti, tj. ispuniti očeva očekivanja. Jednostavno je za njih previše stresno i pokušati. A onda droga postaje «najlakši» put do sreće…

Stručnjaci se slažu da roditeljsko savršenstvo – tjeranje djece da se upišu u najbolju školu, da budu mršava, popularna, da budu najelegantnija na baletu, najbolja u fudbalu – vrlo često ima dubok uticaj na djecu. Djeca će tada krenuti u jedan od dva ekstrema – ili će se identifikovati sa samokažnjavajućim perfekcionističkim stavom i prihvatiti ga kao svoj ili nasuprot tome neće prihvatiti takav stav i postaće buntovnici. Ovo buntovništvo može dovesti do toga da djeca počnu konzumirati drogu i alkohol, kretati se u lošem društvu ili namjerno podbacivati u školi kao tinejdžeri. Djeca koja se poistovjete s ovim roditeljima i sama teže savršenstvu, osjećaju stres jer žele udovoljiti svojim roditeljima. Taj pritisak ih može pratiti cijeli život. Uvijek će u sebi nositi glas majke ili oca koji od njih traže nešto što oni nikako ne mogu postići. Smatra se da roditeljski pritisak može biti jedan od razloga što su samoubistva adolescenata u sve većem porastu. Djeca osjećaju da ih ne cijene po onome što stvarno jesu, već po onome što postižu i postaju depresivna što može dovesti do suicida.

Odustajanje od savršenstva

Postoji način da se prekine krug i zaštite djeca, ali za perfekcioniste to u početku može biti „prevelik zalogaj“. Ako se želite prilagoditi stvarnom svijetu roditeljstva, važno je da odustanete od nekih svojih ranijih uvjerenja i spustite kriterijume. Kad jednom ostavite ideju da budete savršeni cijelo vrijeme, bićete puno sretniji, a i vaša djeca takođe. Poznata je izreka: “Sretniji roditelji, sretnija djeca!”.

Za roditelje koji su „zaglavili“ u svom perfekcionizmu, upravo im djeca pružaju priliku da se izgrade i promijene. Ona mogu pružiti životno iskustvo kroz koje smo jednostavno prisiljeni odustati od pomisli da sve možemo savršeno napraviti. A kako će djeca reagovati kad roditelji prestanu kontrolisati same sebe i svoju djecu cijelo vrijeme? Dobiće priliku da jednostavno budu ono što i jesu. I ujedno će biti sigurnija u sebe, ne samo zato što vide da su njihovi roditelji zadovoljniji njima, već zato što im je dozvoljeno da sami donose odluke, što im pokazuju da im se vjeruje, što je glavni ključ za samopoštovanje. Što je još važnije, odustajanje od prevelikih očekivanja daje roditeljima priliku da nauče djecu jednu od najvažnijih lekcija – ljudski je griješiti. Prihvaćati i voljeti sebe sa svojim nesavršenostima predstavlja srž samopoštovanja i dobre slike o sebi.

Roditelji perfekcionisti mogu spriječiti da im djeca ne krenu njihovim stopama. Ovi znakovi mogu vam pomoći da prepoznate je li vaše dijete na putu da postane perfekcionist:

– Je li vaše dijete vrlo uredno? Postaje li vrlo uzrujano u okruženju koje je neuredno ili neorganizovano?
– Ponaša li se kao da mora savršeno obaviti zadatke da bi vam udovoljilo?
– Pridaje li prevelik značaj detaljima u svom radu? Npr. stalno briše rečenicu i ponovo je piše dok god je ne napiše tačno?
– Kritikuje li često svoje prijatelje? Ljuti li se često na svog saigrača ako pravi greške za vrijeme utakmice?

Da biste pomogli djetetu da izbjegne zamke perfekcionizma, pokušajte sa sljedećim prijedlozima:

– Ne izražavajte ljubav samo kad dijete ostvari postignuće. Pokažite djetetu ljubav i onda kad ne uspije zavezati vezice, sagraditi prekrasnu lego kuću ili kad ne postigne odlučujući gol na utakmici.
– Pohvalite trud, a ne rezultat. Ako se vaše dijete prijavi na audiciju za predstavu, a ne dobije ulogu pohvalite ga zbog uloženog truda.
– Pružite dobar primjer. Neka vaše dijete vidi da se borite, rješavate probleme i prihvatate sebe i kad niste savršeni ili kad pogriješite.
– Pokažite kako da toleriše nered. Pomozite mu da se suoči s neurednim okruženjem objašnjavajući da je s vremena na vrijeme u redu da neke stvari budu neuredne.
– Smijte se s djetetom, našalite se na račun “grešaka”, pomozite mu da ih posmatra na novi način, kao priliku za učenje.
– Budite što opušteniji, koristite prilike za odmor, relaksaciju, odlaske u prirodu, fizičke aktivnosti bez takičenja, pokušajte ne razgovarati o dnevnim napetostima na poslu dok ste kod kuće.
– Ne prosuđujte druge na osnovu uspjeha, neka dijete od vas nauči prihvatati ljude, a da ih dijeli na dobre i loše, na više i manje vrijedne.
– Ne ispitujte svaki dan za ocjene i domaće zadatke – neka vaše raspoloženje ne zavisi od djetetovih ocjena. Ne izražavajte licem i riječima nezadovoljstvo svaki put kad dijete dobije ocjenu manju od one koju biste željeli.
– Ne kupujte skupe poklone i nemojte davati nagrade za svako djetetovo postignuće. Neka dijete uživa u samoj aktivnosti i sopstvenom uspjehu, a da ne zavisi od nagrade.
– Ne upoređujte dijete s drugom djecom i njihovim uspjesima.

I zapamtite: Ako budete prestrogi prema sebi, to može štetiti vašem djetetu.

Izvor: Knjiga Odgajam li dobro svoje dijete, prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander i Ana Karlović