Hvala Kristina,
Pored ovoga što je Kristina navela, interesantni bi mi bili odgovori na sljedeća pitanja:
1. Da li je u trudnoći bilo nekih drugih poteškoća i komplikacija osim onih koje se javljaju i u jednoplodnim trudnoćama?
2. Da li je porađaj krenuo znatno ranije prije termina?
3. Prirodni porođaj ili carski rez?
4. Kako ste prošle sa dojenjem?
5. Da li ste odmah krenuli sa dva krevetića?
6. O čemu posebno voditi računa pri izboru kolica? Da li ste kupovali ona koja se mogu i razdvojiti ili je najvažnije da su jednostavno što lakša?
7. Kako ste organizovali pomoć u kući? Od 9-17h? Patronažna sestra ili neko ko se više bavi spremanjem po kući i kuvanjem?
Savjeti i po drugim pitanjima su dobrodošli!

Moje cure imaju 2 god i 4 mj.. Sada mogu reci da je malo lakse sa njima…. ali necu da plasim nove mame
1. Trudnoca mi je bila super ali malo komplikovanija jer su mi cure jednojajcane i to znaci mogucnost komplikacija. Sve sam slusala doktore i provela poslednji mjesec u bolnici na odrzavanju iako nije bilo vecih problema…
2. Porodila se na pocetku 36.nedelje ali sve bilo suuupppper
3. Carski, naravno. Uvijek bih preporucila
4.Nijesam ni probala da dojim. Vidjeces da je ionako pretesko, a jos i to… nema potrebe
5.Prva 3 mjeseca u jednom, nakon toga u 2 krevetica
6. Meklaren twin tehno, 12 kg. super su , uska i rasklapaju se. To je najbitnije
7.Od kako su se rodile dadilja koja je i sada sa njima . U pocetku od 9-4 pa druga od 18-21 sat. Sada od 9-5 i subotom. Vjeruj mi da nijesam snob

Kristina, prema mojim saznanjima u Italiji zvanicno savjetuju mame blizanaca da ne doje djecu zbog premora i iscrpljenosti. Vjeruj mi da je nemoguce to postici, makar iz mog ugla, narocito kada su djeca male tezine i jos uvijek nemaju razvijen instinkt sisanja.

Pozdrav svim mamama i onima koje to treba da budu

Ja sam majka dvojajcanih blizanaca od 6 mjeseci i 18 dana. Jako mi je drago sto je ova tema pokrenuta i kod nas, jer kako neko rece u potrazi za istom odgovore sam nalazila na HR i SR sitovima. Odgovoricu i ja na pitanja Cupave inadam se tako pomoci i njoj i mnogim mamama:

1. Da li je u trudnoći bilo nekih drugih poteškoća i komplikacija osim onih koje se javljaju i u jednoplodnim trudnoćama?
Ja sam se super osjecala, osim sto mi je pretjerano sjedenje neka smetalo.Osjecala sam pritisak i tad bih morala odmah da legnem. Vozila sam do 7-og mjeseca i osjecala se super. U poslednjoj nedelji 7 og mjeseca samo osjetila neprijatan bol sa lijeve strane, kao ono posle trcanja pa vas reze ostro. Posla sam na pregled i sta se desilo, otvorena 1,5 cm i grlic smanjen na 1.5cm. Tad sam se sokirala.Naravno sve je bilo praceno kontrakcijama, koje sam imala cesto, ali nisam znala da su to bas kontrakcije(sad znam:)… Posle 5 dana sam ostala na patologiju trudnoce , jer su kontrakcije ucestale. Dobila sam progesteron i flosteron, injekcija za sazrijevanje pluca bebama ako ranije nastupi porodjaj. Bojala sam se, jer me sve to iznenadilo, odakle sad, ako sam se dobro osjecala. Ali da priznam, nerviralo me sto dzoger ne kupi dobro po plocicama, pa sam voljela da na koljenima pocistim krpom. Vrlo je moguce da sam tome doprinijela. Lezala sam na u bolnici 35 dana. Od prvog dana djecak mi je bio glavom u kanalu spreman da izadje, ali mu nisam dala:). To su bili teski dani, jer su bebe rasle, ja lezim i teze elzeci disem, pa nije bilo ni sna kako treba, ali je proslo.

2. Da li je porađaj krenuo znatno ranije prije termina?
Uz podrsku predivnog doktora Halitija koji me je i porodio, nastala je borba za jos jedan dan, pa jos jedan, pa jos jednu nedelju i izdrzala sam do poslednjeg dana 36 nedelje.

3. Prirodni porođaj ili carski rez?
Moj porodjaj je bio prirodan, jer su se zato stvorili idelanu uslovi. Posle se i djevojcica okrenula glavom i na porodjaj sam posla otvorena 5 cm

4. Kako ste prošle sa dojenjem?
Kod dojenja sam kiksala, vjerujem izbjegavajuci raznu hranu koja izaziva grceve. Pri tome jedna beba mi je bila na neo 15 dana i navikla na flasicu, pa mu je moje mlijeko bilo vise kao dezert,a djevojcica je uzivala u dojenju zajedno sa mnom, Medjutim, neprospavane noci, pa i stres zbog djecaka su mi u startu prepolovili mlijeko. Uspjela sam da je dojim punih 4 mjeseca.

5. Da li ste odmah krenuli sa dva krevetića?
Da, dok je mama bila u bolnici tata je postavio krevetice. Docice momenat kad cete morati dva, pa sam misljenja da ih u startu treba navici na to, da bi imali svoj red.

6. O čemu posebno voditi računa pri izboru kolica? Da li ste kupovali ona koja se mogu i razdvojiti ili je najvažnije da su jednostavno što lakša?
Upravo.Kupili smo kisobran kolica od nekih 9 kg i kupili spojnice za tockove koje nikad nismo upotrijebili. Zivimo u zgradi bez lifta a pri tome oboje kolica smo popeli u stan dok je zima, jer ih tu i uspavamo u toku dana.A inace stoje u autu.
Savjet: mame, trazite sto laksa i prakticinja kolica, estetika je relativna stvar i moze vas navesto da napravite los izbor a kasnije otezate sebi.

7. Kako ste organizovali pomoć u kući? Od 9-17h? Patronažna sestra ili neko ko se više bavi spremanjem po kući i kuvanjem?
Majka, zlatna majka:) Ona mi je goli spas. Posle 4 dolazi muz i preuzima radnje, Kupamo ih oko 8.Obje bebe..Prvo jednu pa je ja oblacim, masiram, mazem, dok tata prospe vodu pripremi banjicu za drugu.Kad zavrsim drugu, on ide da donese flasice i hranimo ih zajedno.
Vrlo je dinamicno, ali je organizacija pola posla. Ponekad, rijetko ostanemo sami, mada sam imala i situaciju da nju dojim a njega stavim na jastuk pa hranim na flasici:))

Vjerujem da blizanacka trudnoca nije naivna. Zena mora vise da se pazi, jer je duplo veci pritisak, bebe duplo vise crpe. Slusajte svoje tijelo, ono ce vam najbolje reci sta mu prija.

Nadam se da sma bila od koristi i bicu tu za sva pitanja. Znam koliko je meni to trebalo

Veliki pozdrav svim sadašnjim i budućim supermamama blizanaca.
Kao mama dva dječaka od 4 ipo mjeseca savjetujem svim budućim mamama blizanaca da se naoružaju strpljenjem i tokom trudnoće i kasnije kada se bebe rode jer kada ste vi mirne sve je mnogo lakše.
1. Moja je trudnoća bila malo specifična, jedan od nalaza koji se radi na početku trudnoće nije bio u redu (što se rijetko dešava), pa su tu nastala razna nagađanja što sve može ili ne može da se desi bebama, na sreću ispostavilo se da je ta priča bila neosnovana, mada tek kada su se dječaci rodili. Ako izuzmemo izuzetan stres zbog toga, tokom trudnoće je sve uglavnom bilo ok. Na početku su me pratile prilično jake mučnine koje su trajale puna četiri mjeseca i one su se nastavile sve dok nisam ušla u sedmi mjesec (djelimično su bile izazvane stresom). Osjećala sam veći pritisak na pluća i želudac, lošije spavala, često ustajala tokom noći, dosta teže se krećala zadnjih mjesec dana ali sve je to normalno za blizanačku trudnoću. Drugih problema nisam imala, ni utrogestani, ni bolovi, ni kontrakcije, ni isključivo mirovanje, mada sam se ja dosta odmarala, ni povišeni pritisak, otečene noge, ništa od toga… i tako do 37. nedjelje.
2. Porođaj je krenuo u 37. nedjelji, nekoliko dana pošto smo ušli u deveti mjesec. Bebe su bile prilično velike (2.4 kg i 3 kg) i nisu mogle više da čekaju. Posmatrali su ih kao bebe granične zrelosti i nisu bili u inkubatoru.
3. Prirodan porođaj uvijek. Nisam osjećala nikakve bolove, otišla na redovnu kontrolu i uputili me pravo u porodilište. Porođaj je bio kraći i lakši nego većini žena sa jednom bebom. (ovo je takođe nešto što nije izuzetak kada su blizanački porođaji u pitanju).
4. Dojili smo prva dva mjeseca poslije čega je to postalo prilično komplikovano jer sam morala da ih dohranjujem a oni se navikli na flašicu pa su tokom dojenja uglavnom odmarali i mazili se. poslije toga sam prešla na izmlazivanje pumpicom uz dohranjivanje (pola-pola) i tako smo nastavili do danas. Užasno je naporno ali bolje i tako nego nikako.
5. Dva krevetića od prvog dana. Preko dana spavaju u različito vrijeme pa nije izvodljivo ni u istoj prostoriji da borave, a tek u istom krevetiću nema šanse.
6. Maclaren twin techno. Mogu od rođenja, lagana su, imaju pet položaja, vrlo se lako njima upravlja. Mana je što su malo uža nego standardna kolica za jednu bebu, pa bebe ne mogu baš da se raskomote i što ih je trenutno nemoguće nabaviti kod nas.
7. Imamo ženu koja radi radnim danima od 9-15h, i ona obavlja većinu kućnih poslova. O bebama uglavnom brinem ja i kada treba ona priskoči da pomogne. Poslije podna tu nam je tata. Inače i babe nam kad god mogu dolaze u pomoć. Svakog dana nas troje ostajemo sami po 2 ipo sata, kao i kada tata ide na fudbal ili „hitno“ mora da izađe, tako da smo naučili da se snalazimo a uz dobru organizaciju ništa nije nemoguće.
Eto toliko od nas… Na sva pitanja radu ću odgovoriti kada mi dječaci to dozvole.
Veliki pozdrav za sve blizance i njihove mame.