Vidim da je ova tema od jula zaboravljena, pa rekoh da je osvjezimo. Kraj je mjeseca, juce nam je bila slava, ocekujemo cetvrto dijete, i ja i muz smo na birou, primamo po nekih nepunih 80 e. Sto kazete na to! E sad, s druge strane imamo malu nvo sa kojom pokusavamo nesto, imamo puno volonterskog rada ali se nadamo da cemo nekada nesto i zaradjivati. Volimo da pomazemo ljudima jer znamo da tako pomazemo nama i nasoj porodici. Pokusavamo i nesto privatno da radimo tako da  tu ima povremene zarade. Nisam rekla – on je profesor matematike i dugo je radio u skoli i zasitio se naseg sistema i nacina rada – nikada mu se nije svidjao, i ima zelju da napravi skolu po mjeri djeteta ali u pravom smislu te rijeci. Konkretno, da dijete bude najvaznije i prioritet, a ne plan i program i ocjena. Ja ga u potpunosti podrzavam. 

Da kazem i o sebi dvije – imam srednje obrazovanje i kurseva i edukacija raznih. Radila sam administrativne poslove za malu platu i iskreno mislim – zaglupljivala se. Uvijek sam osjecala da mogu mnogo vise. Samo sam se plasila. 

Onda smo se odvazili – on je dao otkaz, ja sam dobila otkaz tj. istekao mi ugovor. Ali smo prestali da se plasimo – shvatili smo da posao nije satisfakcija koliko god da zaradjujete, ako ga ne radite sa ljubavlju! Ne bih voljela da ovo shvatite kao pametovanje, to nisam ja izmislila, vec su to iskustva uspjesnih ljudi, i praksa pokazuje isto. Evo recite, koliko poznajete ljudi iz svog okruzenja koji kazu da vole svoj posao i da ne cekaju jedva kraj radnog dana! Ja bih mogla izbrojati na prstima jedne ruke! 

Mnogo sam se raspisala nasiroko i nadugacko ali sam htjela da podijelim sa vama svoje iskustvo u rasporedjivanju budzeta za mjesec dana. Od plata smo odvajali na jedno mjesto 300 e, za svaki dan po 10. On od ostatka njegove plate plati struju i tel a ja sitnije racune za vodu i komunalije. Naravno  mjesecni izdaci premase plate, pa moramo zaraditi i nesto privatno – on casovima matematike ja engleskog. Srecom, pa imamo svoju kucu.

Da ne bih duzila vise, vjerujem da ce nekoga ovo zainteresovati, pa cemo nastaviti prepisku. Samo zelim da vam kazem, da smo sada najsrecniji, s puno vjere u uspjeh sto god da nam bude opredjeljenje. Zdravi smo svi, hvala bogu, i hrlimo u nove pobjde! I otvoreni smo za sve opcije koje su postene, iskrene i za dobrobit drustva!

Macence postujem tvoje misljenje. Mi ( mm i ja) mnoge stvari radimo iz ljubavi a bez para, i vrlo smo srecni zbog toga. Naravno za pare radimo opet neke druge stvari jer volimo i novac.

Sto se tice skole, ideja se polako razvija i smatram da je realna. Ovo drustvo vapi za boljim i korisnijim obrazovanjem i ljudima koji nece ukalupiti vasu djecu i zarobiti ih u sistemu! Vapimo za slobodom razmisljanja! Nase obrazovanje uci djecu samo kako da zavrse skole i fakultete, a posle toga im ne pruza nista. Dodju u situaciju da se zapitaju – sta su oni to ucili tolike godine-?! Vrlo malo njih se posle snadje. Ne znam kolika su ti djeca, i da li idu u skolu, ali  mi smo misljenj da skola treba da bude u sluzbi djeteta – na njemu najkorisniji nacin – a ne da dijete i roditelj bude u sluzbi skole!

barba, divno je sto imas posao koji volis i pretpostavljam i platu koja ide uz isti. Kada je to tako, onda jedno drugo povlaci, po nekom nepisanom pravilu, tako da je to ono cemu i ja tezim. To se zove zakon privlacnosti – ljubav privlaci i novac – ne ide jedno bez drugog. 

A sto se nase skole tice, ideje se razradjuju, sve je jos u zacetku. Pitanje je koliko mozemo ocekivati podrsku minist., roditelja itd, ali smo na tom fonu. O detaljima otom – potom.

ps. Ne znam da li grijesim, ali mi se cini da sam ja medju starijim mamama na forumu, imam troje velike djece, starija cerka je u gimnaziji, sin zavrsava osnovnu a mladja cerka je u sedmom, tako da sam direktno upoznata sa sistemom skolovanja i obrazovanja. Kada su pocinjali u skolu, pocela je i reforma obrazovanja i imala neke dobre smjernice. Medjutim kako to kod ,,nas“obicno biva,,, mi“ to okrenemo na ,,nas“ nacin i napravimo sopstveni model. I to je to, i vuci siti i ovce na broju!

Obicno sva djeca idu u skolu kojoj teritorijalno pripadaju, mada roditelj moze da se izjasni drugacije ako nije zadovoljan skolom. Ni na sta ne moramo da pristanemo – bar ne bi trebalo. 

A sto se te skole tice, ne znam ni dobro ni lose. Ide mi tamo bratanicna, 4-ti je razred, odlicna je i oni su zadovoljni. Uciteljica je u svakom slucaju najvaznija, jer to su im prvi koraci u zivot i bitno je da osoba koja ih vodi ima razumijevanja i strpljenja za njih!