MALA ŠKOLA EKOLOGIJE I ZDRAVOG ŽIVOTA

ŠTO PIŠE NA DNU PLASTIČNE AMBALAŽE

Vjerojatno pred deset i više godina nitko još nije pomišljao, da ćemo običnu vodu piti iz plastične boce. Još danas je to više iz navike nego potrebe, jer je voda iz većine vodovoda još uvijek pitka. Ipak, često si pijenjem vode iz plastične ambalaže činimo medvjeđu uslugu. Zašto? Radi kemijskog sastava plastike. Na dnu svake ambalaže potražite trokut s brojem u sredini. On govori, koliko je opasna vaša plastika.

1 – PET ( često i PETE ) – Te su boce u većini slučajeva namijenjene jednokratnoj upotrebi. Postoji mogućnost, da ispuštaju teški metal antimon i kemijsku tvar EPA, koja ometa djelovanje hormona. Takve boce mogu ispuštati i kancerogene spojeve.

2 – HDP ( nekad i HDPE ) – Radi se o „dobroj“ plastici, za koju postoji najmanja vjerovatnost ispuštanja kemikalija u vodu.

3 – PVC ( nekad i 3V ) – Ova plastika ispušta dvije otrovne kemikalije, a obje ometaju djelovanje hormona u ljudskom tijelu. Usprkos tome, to je još uvijek najčešće upotrebljavana plastika za boce.

4 – LDPE – Plastika, koja ne ispušta kemikalije u vodu. Unatoč tome se ne koristi za izradu plastičnih boca, nego uglavnom za izradu plastičnih vrećica za namirnice.

5 – PP – Još jedna od „dobrih“ plastika, obično bijele ili poluprozirne boje. Koristi se za boce u koje se pakiraju sirupi, ili čašice za jogurt.

6 – PS – Plastika koja ispušta u vodu kancerogenu tvar STIREN. Najčešće se koristi u čašicama za kavu za jednokratnu uporabu, ili u ambalaži brze prehrane.

7 – PC ( ili bez oznake ) – To je najlošija plastika za prehrambene proizvode, jer izlučuje kemikaliju BPA. Na žalost, koristi se u bočicama za dojenčad, sportskim bocama i posudama za spremanje hrane.

Plastične mase, koje ne otpuštaju kemikalije u vodu su, dakle, 2, 4 i 5, ili s oznakom HDP, HDPE, LDPE, PP. Kod svih drugih radije razmislite o njihovoj uporabi. Još je uvijek najbolje čuvati vodu u staklenim bocama.

Dolazi vrijeme, kada ćemo na žalost, vodu sve češće nositi sa sobom. Najlošiji je način njezino prenošenje u plastičnoj ambalaži; posebno u onoj s oznakama 1,3,6 ili 7. Voda u takvim bocama je podložna kemijskom ili temperaturnom djelovanju, a kod naknadnog punjenja i bakteriološkom. Poželne bi bile staklenke, ali su nepraktične, zato preporučamo aluminijske boce ( ne plastične, jer su zbog cijene obično iz najlošije plastike ) sa zaštitnom košuljicom koja odvaja sadržaj od aluminija. Za pijenje vode u uredu najbolje si kupite malu staklenku za osobnu uporabu, kojih ima na tržištu, pa tako napravite nešto korisno za svoje zdravlje i okoliš.

Domaća zadaća: U svojim ormarima provjerite u kakvoj je ambalaži u trgovini kupljena „zdrava hrana“!
Vjerujte, biti ćete neugodno iznenađeni !