Vrijeme leti.za par dana mom andjelu prvi rodjendanko,a kao da je juce bilo sve

Jedino sto mi je ostalo ruznom sjecanju je dosadna vrucina vrucina vrucina,termin je bio 5 jul ali ja nisam vise mogla da cekam,svaka kontrola kod dr je bila lazna uzbuna sa moje strane tipa,imam bolove imam kako bi ubrzala stvar,i da ne gnjavim sa pricom,tog cuvenog 24og juna sam zvala dr da mu kazem da me sve boli i on mi rekao dodji sj u 7 da vidimo,e moje srece,pozdravljanje sa familijom i bla bla,sjutra samo znam da je duvao nenrmalno jak vjetar,lupa cini mi se sve u kbc/u,ja srecna jer sam znala da je kraj trudnoci,dr me pregleda i daje mi da biram danas ili za 7 dana,danas danas danas,…od 8 do 10 pripreme zezanjesa babicama kako je to,u 10 na one svemirske stolove,indukcija vodenjak oko 11 i 10 i u 12 i 10 je moj zivot bukvalno izletio:)) mama ga je sama rodila:))) nikog nije nista slusala popucala svasta rekla i dr i babicama ali to vise nije bilo bitno kad je moj mali kosmurati lazo bio pored mene,e da da napomenem da je dr lazarevic bio moj saputnik 9 mjeseci babica vesna i andjelka taj dan,divna ekipa:))) supruga su poslali kuci tj zeznuli reklida cu se poroditi oko 5:)) jer nimalo krvi u njemu nije bilo:))))

Lanolina, predivno. Ak nisam čstitala, sada koristim priliku za to…Posebno mi je drago što je moj dr pobrao još poena…… A čita inače,upoznat je sa svim informacijama odavde….I ne samo on…Poljubac za Doroteu, neobičn ime

Lanolina cestitam. Samo me zanima, koliko treba unaprijed da kontaktiram Zana, u vezi epidurala? jel kasno to pred sam porodjaj? Ime  bebe je divno 🙂 nekako bajkovito :))))

nije kasno ni pred porodjaj ali je bolje malo ranije… ja sam bila 35. ili 36. ned kad sam ga zvala, onda je on rekao da dodjemo neki dan kad je dezurni i tu bude nekoliko zena, uglavnom sa muzevima, on uzme osnovne podatke, pogleda kicmu i kaze da mu se javljas cim bude nesto novo, recimo posle kontrole, javis mu ako si blizu porodjaja i tako to 🙂 ja sam ga maltretirala svako malo 🙂 125e se placa u bolnicu, posle porodjaja, to dok budes tamo neka muz ode i uplati, donese uplatnicu i gotovo… 

Evo i mene, nakon 3 nedelje, hladne glave da napisem nesto o svom iskustvu. Najvaznije: istina je da se s osjecajem kada vam stave maleno bice na grudi nista ne moze porediti i da vam se (odgovorno tvrdim nakon ovih 20-ak dana) zivot zauvijek mijenja ). Zabluda je da porodjaj ne boli (osim ako niste toliko srecni da imate epidural – bar su mi tako mame kije su ga imale slozno ustvrdile) i da SVE ZABORAVITE. Ne zaboravite, vjerujte Srecni ste kad vam konacno daju bebu, laknulo vam je jer je bol prosao, ali ne zaboravlja se to tako lako.
Elem, moja djevojcica je dosla na svijet vise od 10 dana nakon predvidjenog termina – bilo joj je izgleda prilicno lijepo u njenom spa centru u stomaku i nije joj se zurilo… Nikada necu zaboraviti ovo ljeto, jer osim sto je stigao moj andjelak i obasjao mi zivot na posve nov i neobican nacin, pamticu ga kao prvo ljeto u Podgorici kada sam ja konstantno bjezala ispod klime i kad mi je bila mrska pomisao o izlasku. Vrucine inace dobro trpim, volim ljeto, more, setnje i sve po redu – ali kad morate u devetom mjesecu da setate na 35+ u 9:00 navece kako bi izazvali bolove – onda to bas i ne zvuci kao idealan provod. Ali, sve za bebu! I nakon mjesec ipo setnji po Gorici i dr. prihvatljivim mjestima (pri cemu svracanje u Bocare na ljutu nije opcija ), dodjoh ja tog vrelog julskog jutra u KBC. Zacudo, nisam bila previse nervozna, vise sam bila srecna sto cu konacno ugledati svoju bebu. Suprug nosi torbu i konstantno brise znoj sa cela, cak i u prostorijama gdje rade klima uredjaji. Dr Haliti me pregleda i kaze sestri “za prijem”. U tom trenu mi sine: ovo on o meni… Izlazim s osmjehom iz ambulante i trazim muzu torbu da se u prostoriji koju mi je sestra pokazala presvucem u spavacicu za porodjaj. To se sve desava na 4. spratu podgorickog KBC-a gdje je sada smjestena ginekologija. Obavljam brzo presvlacenje, do porodilista me prate medicinska sestra i suprug, silazimo sprat nize na “staru” patologiju gdje su sada smjestene porodjajne sale i tu me s osmjehom docekuje babica Draginja, muzu kaze da slobodno moze ici i da ce ga zvati, ali on, takodje s osmjehom, ostaje iza vrata i ja ZNAM da ce sve biti u redu, poljubim ga i udjem. U manjoj prostoriji s lijeve strane babica uzima podatke o meni i suprugu, trazi potvrdu o krvnoj grupi i uput za porodjaj (koji i dalje smatram jednim od boljih birokratskih bisera naseg zdravstva), utvrdjuje da sam otvorena 4,5-5 prstiju, prikljucuje klistir. Svi su ljubazni i to me prijatno iznenadjuje… Odjednom shvatam da se u 3 prostorije do ove u kojoj sam ja desavaju porodjaji. Neke od zena priguseno jaucu, cuje se i plac prve bebe od kad sam ja stigla – meni krece suza i pitam se sta nije u redu sa mnom… )))
Nakon toaleta, selim se u porodjajnu salu (jednu od 3 prostorije), dobijam vaginaletu koja bi trebala da izazove/ubrza porodjaj i prikljucuju mi CTG (pomislila sam prije neki dan kako mi nedostaje ) i kazu dr i babica: “Cekamo”. OK, cekamo.
Nisam uopste razmisljala o tome koliko cu cekati, sto je za mene uvijek opterecenu rokovima zaista neobicno, a cekala sam da svoju cupavicu ugledam svega 2,5-3 sata, sto mi rekose da je sjajno prolazno vrijeme za prvi porodjaj. Cujem ljekara koji ce me poradjati da telefonira doktorki koja mi je pratila trudnocu, te ga je ona podsjetila da smo se odlucili za cuvanje maticnih celija, kao i da sam htjela epiduralnu anesteziju. Ovo prvo sam zaboravila da mu kazem, a ovo drugo nisam pominjala jer sam kontaktirala anesteziologa i on mi je rekao da je u Sloveniji. Nije mi bas bilo svejedno, ali sam mislila – bicu ja OK, mozda i me bude toliko bolno. Uh, kako sam pogrijesila.
Telefon po pravilu kazu da se ostavi sa stvarima, ali dok sam setala i cekala da vaginaleta odradi svoje, posla sam po telefon, dopisivala se s muzem, prijateljicama, majkom – cak su mi dozvolili i da prozborim jos koju s muzem iza vrata (ne, nisu uspjeli da ga otjeraju ). I odjednom – bol, i ja shvatam: evo nas… Zovem babicu koja mi kaze da legnem i konstatuje da je dilatacija dosla do 7 cm/prstiju, kako god i da jos cekamo… Ja pocinjem dooobro da se prenemazem, pokusavam da primijenim razlicite tehnike disanja kojima me ucila moja dr za vrijeme i izmedju kontrakcija, neko vrijeme i uspijevam, a onda pocinjem da se prebacujem s jedne na dr stranu, da povremeno vicem, jaucem i dozivam babicu… Porodilja na stolu do mog me pita mogu li i ja se svojski trudim da joj nesto ljubazno odgovorim. Inace se prije nje na tom stolu porodila zena ciji je glavni povik bio: “Uh, uh, majko” i rodila je dijete iz pet napona, te mi neizmjerno ulila nadu da to ipak nije tako bolno… Aha… Dok smo stigli do tih 10 cm, ja sam vikala i dozivala, i na kraju rekla babici: – Dodjite, ja se porodih! Ona mi kaze da necu jos, ali ipak obavi pregled i shvati da ne pretjerujem te mi daje instrukcije kako da guram kad osjetim napon (pitam se kako cu znati?) i ja je donekle slusam, ali ne guram kako treba, te ona zove dr i kaze: “Padaju tonovi.” Ja se tu prepadam kao nikad i pitam je li sve u redu s bebom, ona kaze: “Sve super, samo nastavi da guras”, dr stize i nekakvim metalnim instrumentom probija vodenjak, ja kao guram i vicem: “Ne mogu, ne mogu” (kao da imam opciju da odsetam s porodjaja i dodjem recimo sjutra ), nekoliko puta mi kazu da se vidi glavica, ali ja nikako da izguram kako treba… Uh. Dr pravi manji rez i kaze mi da bebi nije OK i da mislim na nju, ja tu shvatam da je vrijeme da se uozbiljim i par sekundi kasnije – evo i nje, moje male blesavice, koja ne place odmah (kasnije su mi rekli da se napila vode), a dr kaze: “Polako, plakace” i u tom trenu ona pocinje da place i stavljaju mi je na grudi, onako malu (mada u bebecem svijetu i nije tako mala jer ima oko 3700) i cupavu i vec znam da je volim najvise na svijetu. Brzo je odnose i vracaju sa brojem na ruci, meni kace narukvicu s istim brojem, ja je opet uzimam i kazem joj da se sama rodila jer ja nisam umjela i svi se smiju… Posteljica je vec do tada izasla, slijedi uzimanje uzorka za maticne celije (ili je to vec bilo?), pa sivenje… A sivenje traje nevjerovatno dugo, dr pokusava da caska sa mnom, ja drhtim i nesto kao pricam sa njim… Osim epiziotomije, imala sam i rupturu, jer je malena drzala rucicu uz glavu i dr sije li, sije (to je trajalo, cini mi se, oko sat vremena). Izvode me u hodnik, stavljaju oblogu u vidu boce sa smrznutom vodom i uvode muza i sestru koja je u medjuvremenu stigla (a ja se taman zacudila sto je kompletna familija kulturno prihvatila moju molbu da ne logoruju u KBC-u tokom porodjaja ). Pricam sa njima, muz je sav izgubljen od srece i smijesan mi je, i volim ga i razmisljam je li cuo kako sam vikala i smijem se malo tome, malo njemu, a najvise nekom neopisivom osjecaju srece.
Ostajem tu jos malo, a onda me vode u sobu (kasnije saznajem jedinu na akuserstvu u kojoj ne radi klima uredjaj). Babica je bila sjajna, dr rece da nisam bila toliko losa za prvi put, a generalno osoblje u porodilistu sasvim OK. Fizicki uslovi su osrednji, utjesno je sto je porodjajna sala klimatizovana, higijena je prihvatljiva. Ipak, nikakve privatnosti nema jer ne postoje paravani izmedju porodjajnih stolova i nekako covjek tu izgubi dio dostojanstva… A za te paravane barem vjerujem da nisu potrebne velike investicije. 
Akuserstvo je vec nesto drugo – kako sam vec pisala na drugoj temi, ima ljubaznih i profesionalnih, a ima i vrlo distanciranih ljudi koji na pacijentkino pitanje ili zahtjev odgovaraju kao da su oni tu u prolazu pa im je cudno sto ih iko ista pita. Ima i onih koji vam pricaju kako im je smjena vec zavrsena… Sto se ostalih stvari tice: krevet na kome sam lezala nije imao dusek, vec iskrivljeni sundjer (a bebu treba drzati na ravnom u toku podoja, da), posteljina se raspada od otkuvavanja, ima cak i fleke koje se uprkos tom silnom pranju nisu oprale, pretopla je za doba godine u kome sam se poradjala… Toaleti i tus kabine su ujutro (i dok je cistacica u smjeni) relativno cisti, popodne/navece je vec druga prica… Tople vode za tusiranje ima sat vremena u toku dana (7-8 ujutro). Balkoni su zatvoreni da porodilje ne bi po njima pusile i to sto ne mogu izaci da bar tu udahnem malo svjezeg vazduha me uzasno nerviralo. S porodiljama koje puse u kupatilu se nisam srela… Pred vizitu je sve moralo da se sklanja sa stocica koji stoje pored kreveta – sto mi bas nije jasno, jer cemu inace sluze ti stocici? Hrana je losa (cuvena salama ponudjena je za veceru tog dana kad sam se porodila), izolovani ste od najblizih – osim ako dr koji vas je porodio ne da mantil vasem suprugu i on dodje u posjetu bez problema, sto sam takodje vidjela vec prvog dana… Takodje cuh da je taj ljekar koji je izdejstvovao posjetu svojoj pacijentkinji od nje i jos jedne cimerke iz sobe “cascen” ukupno 600 Eura i pomislih da – ako je to prosjek po danu – bijah glupa sto sam zaobisla zdravstvo pri izboru profesije…  
Kada trazite pomoc pri dojenju, dace vam osnovne informacije – recimo, kako da drzite bebu – ali nece se puno zadrzavati… E, ako imate vezu, onda ce cak i same dolaziti da pitaju treba li vam sta. Sto se unosenja hrane tice, zbog straha da ce se pokvariti, dozvoljavali su samo grickalice, vodu i sokove. Sto se tice hrane za bebe – i ako tvrde da njih ne dohranjuju pred podoj, tesko mogu povjerovati da je tako jer su sve bebe iz sobe nekad donosili musave i uzasno tesko ih je bilo probuditi ili motivisati da sisaju… Kako ih kupaju, voze kad ih donose na podoj, prebacuju sa kreveta na kolica i sl. – to je vec posebna tema. Imaju cak i jednu sestru koja dok ih dovodi i odvodi stalno pjevusi popice i/ili narodnjake, nisam sigurna, a onda kad ih stavi na kolica pita: “Deco, je l’ volite brzu voznju?” E, ona je svijetla tacka u odnosu na ove koji se prema bebama odnose kao da su mesni narezak. 
Drugog dana su mi bebu donijeli sa oznakom “TT” na peleni – i pripremljena od najbolje prijateljice znala sam sta to znaci (da se prati tjelesna tezina bebe jer gubi na kilazi) i opet, znajuci da je manji procenat gubljenja na tezini normalan i ocekivan, nisam puno panicila, ali sam svakako posla do neonatologa/pedijatra da popricam o stanju svoje bebe (sve je bilo u redu). Ono sto ipak cudi jeste da vam niko od sestara iz boksa ne objasni da je sve OK, nego vam samo tutnu bebu s nekakvom oznakom u ruke, pa ako ne znate sami gdje da trazite informaciju, razbijajte onda glavu… Uh.
Moram da napomenem da sam ja u bolnici bila za vikend, a da je u ponedeljak kad smo beba i ja otpustene iz bolnice sve djelovalo “ozbiljnije” i organizovanije. Ne znam u cemu je caka s tim. I da, moram da pomenem divnu sestru koja nam je oblacila bebu pri izlasku, a kojoj nazalost nisam zapamtila ime, koja kao da ne pripada tom mjestu jer je i ljubazna i dovoljno obrazovana da pruzi prave savjete o njezi i ishrani bebe. 
I sve se to prezivi, zaista. Posebno ako imate srece pa to mjesto napustite posle 48 sati boravka kao 
ja – ali, zar ima potrebe da se iskustvo donosenja novog zivota na svijet ne desava u najboljem mogucem okruzenju, zar ne bi bilo humano dozvoliti da vas posjeti otac djeteta, da pojedete nesto pristojno nakon porodjaja, da ima dovoljno tople vode na tusevima, da vam daju vise informacija o bebi, ozbiljno pomognu oko dojenja, izbace dohranu pred podoj, omoguce vam da se osjecate kao ljudsko bice…? A tako sam se osjetila tek kad sam isetala iz bolnice, s muzem koji je u jednoj ruci drzao korpu u kojoj je bezbrizno spavala nasa cupavica, a u drugoj moju ruku. 

Cekalice draga, milo mi je da uzivas sa svojom bebom i da kao sto kazes bol brzo zaboravljas. Jesi me rasplakala. Kao sto Kristina kaze i na tv pustim suzu kad vidim dolazak bebe na svijet, a ne kad se sjetim svog prvog porodjaja i evo sad kad trece cekam sva se raznjezim pri pomisli na to kada mi stave bebu na grudi posle porodjaja.

Drage zene, hvala vam puno… Ja sam jos uvijek “freska” i cijelo iskustvo mi je jos neobicno i lijepo cak i uprkos KBC-u

Marija_pg jos jednom cestitke, brz oporavak i dati bebica sto prije stigne kuci!
To sto se tice anestezije, moja prijateljica koja je imala takodje zakazan cr takodje nije znala do poslednjeg trenutka koju ce vrstu anestezije imati – ginekolog koji joj je pratio trudnocu i poradjao je rekao joj je da to zavisi od anesteziologa koji ce biti u smjeni (?); inace je prizeljkivala spinal, ali je imala totalnu anesteziju… Mada razumijem da je ruzno da to saznajes tek prilikom same procedure…

marija_pg said
ma ja kazem, uopste nije problem je li spinal ili totalna… samo mi je bilo cudno da mi to niko nije ni pomenuo do trena kad je anestezija trebala da bude data… doduse, sa spinalom se prije oporavljas, meni je dr rekao da isto vece mogu i da jedem i da pijem, doduse lagano, i sjutra sam jela keks i caj, i brze sam ustala, i ranije su me pustili kuci… al eto, kod nas nista ne moze da se bira izgleda

ja se samo nadam da ce bebica da bude dobro iz dana u dan, i da ce da dodje brzo da se druzi sa mamom, jer mi je tako neobicno da mi nije ni u stomaku a ni u kuci…ali koliko god kazu da treba da ostane u inkubatoru, pa neka je i mjesec,dva,tri,samo da je njoj dobro….

Zelim vam da ubrzo budete zajedno . Moja beba je bila na neo mjesec i po i tamo je svo osoblje izuzetno ljubazno. Nama su maksimalno izlazili u susret, cesto i mimo nekih pravila. Znam kakav ti je osjecaj, ali ce brzo proci, a cim stigne kuci zaboravices sve.

Koliko je teska beba? Jesu li ti rekli zasto je morala na neo tj. zasto nije napredovala ili je to jednostavno tako?

marija_pg said
milice, tek sad vidim tvoje pitanje… bebica je napredovala super u stomaku do 8mjeseca,a poslije se nije gojila pa dr nije htio da rizikujemo. rodjena je sa hernijom pupka,i tu je najvjerovatnije bio problem. e sad,rekli su nam da postoji mogucnost da se zbog toga svi organi nisu razvili kako treba, i kad su joj pregledali srce,rekli su da nije ravijeno…tj neka pregrada koja se zatvori pri porodu kod nas Andree se nije zatvorila…i onda su ocijenili da je ona razvojem i velicinom pocetak 8 mjeseca,a ja sam porodjena 14 dana prije termina… tako da joj sad rade svakakve testove, bas su nas bili isprepadali sa kojekakvim sindromima i bolestima, cak su nam rekli jednog dana da se bukvalno oprostimo…prezivjeli smo uzasne dane, a moja lavica napreduje, i gura iz dana u dan uprkos njihovim prognozama…jaca je nego sto mislimo.nadam se samo da ce svi ostali testovi biti ok, i da ce ona doci kuci. a rodjena je sa 1900

Nas sin je rodjen prije vremena i imao je 1830 gr., isto su mu organi bili nerazvijeni, a sada je veliki dobri momak koji ce uskoro da napuni 6 mjeseci , tako ce i Andrea sigurno da izgura sve kako treba, to su mali borci, mnogo veci nego mi odrasli.

Trudnoce su sve neizvjesne, sve se uradi kako treba, i odlasci kod ljekara i nalazi, pa se cesto zakomplikuje, ali bitno je da na kraju sve bude kako treba.