E hocu sigurno, barem jedan  I to posljednji, on je bio najzanimljiviji, i meni i mojoj tadasnjoj okolini A tako cu se dotaci i jos jednog problema kod nas, problema sa doktorma u KC. Samo mi treba malo vremena, ali cu se potruditi da sto prije napisem  

sve je ostalo isto u KBC-u nažalost:( i moje iskustvo je slično.

Ja neću prepričavati doživljaje sa porođaja već ću se samo osvrnuti na uslove u porodilištima.
Ja sam se oba puta porađala u barskoj bolnici i zadovoljna sam uslovima.
Najviše od svega mi prija to što me porađa doktorka koja mi je vodila trudnoću, i to mi daje neki osjećaj sigurnosti da ništa ne može poći po zlu.
U nasoj bolnici postoji program baby friendly. Bebe se donose majkama i sa njima budu sve do odlaska iz bolnice.
Jedina primjedba, ujedno i ona najveća je ta što se ne posvećuje dovoljno pažnje dojenju i obučavanju majki, jer kao što i same znate, svaki početak je težak.
Ja sam uspjela da se izborim sa svim tim problemima zahvaljujući patronažnoj sestri – gospođi Ranki Jovetić. To je jedno divno stvorenje, puno pažnje i uvjek spremno da pomogne, posavjetuje i olakša probleme oko dojenja.
Za KBC sam čula raznorazne priče i prosto ne mogu da vjerujem da su tamo uslovi toliko nehumani, uosptalom kao i odnosi doktora i drugog osoblja prema porodiljama.

Uopste ne mogu da se odlucim koju pricu da ispricam. Svaki porodjaj mi je bio veoma “intersantan”, i svaki je imao svoje drazi. Drugi mi je bio najlaksi, i pamtim ga kao najbolje iskustvo, jer sam toliko bila opustena, i toliko srecna svo vrijeme, da sam se osjecala kao da sam otisla na jednodnevni odmor.

Tada sam koristila epidural. Sa njim imam zaista sjajno iskustvo, i uvijek ga svima preporucim kada me pitaju. Termin mi je prosao punih deset dana, tako da sam dosla ujutru po dogovoru da mi izazovu porodjaj. Stavljene su mi dvije vaginalete i kada su poceli neki blazi bolovi ukljucen mi je epidural. Svo vrijeme sam lezala, spavala, citala novine, caskala sa babicama i doktorima kada bi dosli i sve je savrseno proslo. CTG je svo vrijeme bio ukljucen i kada su primjetili jace kontrakcije, poceli su cesci pregledi, i onda je u jednom trenutku dr rekao da je sve spremno za porodjaj. Slusala sam sto su mi govorili, napinjala se kada su mi savjetovali i iz treceg puta je izasla moja carobna djevojcica. Osjecaj je bio NAJDIVNIJI i neopisiv zaista, isto kao i prethodni put, kao i sljedeci. To je zaista najljepsi osjecaj koji neko moze da osjeti. Toliko ljubavi, srece, ne znam cega sve, mislim da se ne moze skupiti sem kada ugledas svoje dijete.

Prvi put je sve bilo mnogo duze i mnogo teze. A uz sve nijesam ni znala sta me ceka. O epiduralu sam samo razmisljala, jer su sa tom procedurom poceli par mjeseci prije mog termina, pa me nesto bilo strah. Termin je i tada bio prekoracen deset dana, i dr me posavjetovao da tu noc hodam kao nikad do tada 🙂 I zaista je tako bilo. Mislim da smo Dusko i ja prepjesacili cijelu POdgoricu uzduz i poprijeko. Oko dva sata ujutru sam dobila neke bolove, mada slabe ali sam shvatila da je to to. Sve su bili intenzivniji, ali su oko osam i po potpuno prestali. Poslije pauze od par sati su se vratili, i intenzitet se sve vise pojacavao. Oko 18 sam se uputila ka KC, na nagovor Duska kojeg je polako pocela da hvata panika, mada to nije pokazivao, ali se meni i dalje nije islo. Kada smo se parkirali ispred bolnice, svi bolovi su nestali. Nagovarala sam ga da se vratimo, da odemo neke obaveze da zavrsimo, ali nije odustajao:) Nakon pregleda su mi rekli da je proces poceo polako 🙂 i da mogu ici u porodiliste. Tada su mi objasnili i da Dusko ne moze samnom dalje, i da moram sama uci. To mi je bio najtezi trenutak tog dana. Plakala sam, nijesam mogla da se suzdrzim, iako sam se svim silama trudila. Da je ostao samnom tada i da je mogao ostati svaki sljedeci put, sve bi bilo mnogo mnogo lakse. Ali nije….
Setala sam sama hodnicima, nidje nikoga nije bilo. Nijedne jedine zene, satima. Bolovi su bili sve jaci, mislila sam da umirem 🙂 Ali sam i dalje setala. S vremena na vrijeme su mi ukljucivali CTG da provjere kontrakcije i bebu, a onda sam konacno i legla na sto. Trajalo je cijelu vjecnost, barem se meni tako cinilo. Probili su mi vodenjak, i onda se sve malo ubrzalo. Kada je doslo vrijeme da GURAM, nijesam umjela. Doktor je pokusavao da mi objasni ali nikako nije islo. Onda sam pocela da se nerviram, da pricam, da govorim da ne umijem, da sam glupa:)))… ali me on ipak uspio “vratiti u normalu”. Vrlo brzo poslije toga sam rodila djecaka, teskog 3800, koji je imao dva puta obmotan pupcanik oko vrata, i malo je teze disao. Cak mi se cinilo da je od trenutka kada se rodio dok nije zaplakao prosla vjecnost. Ipak je sve bilo dobro. Radili su mi epiziotomiju, mada ne veliku, ali me ni sivenje ni nista nije boljelo, jer sam bila najsrecnija zena na svijetu u tom trenutku.

Treci put je definitivno bilo najiteresantnije. Opet je prosao termin, nekoliko dana, tri cini mi se (a cijal trudnoca je bila visokorizicna i pila sam tablete za odrzavanje). Dogovoren je ponovo bio epidural, i receno mi je da dodjem popodne. Stavljene su vaginalete oko 17. Vrlo brzo su poceli bolovi, i vrlo brzo su postali jaki. Ono sto me malo zabrinjavalo je bio visok puls, 140, ali od nervoze i nekog groznog predosjecaja. Trudila sam se da disem dubokom da se smirim, ali nije islo. Oko osam su bolovi vec bili dosta jaki. Cekala sam anesteziologa da dodje i ukljuci epidural. Ali on se nije pojavljivao. Poslije nekoliko minuta sam shvatila da nesto nije u redu. Objasnili su mi da se covjek ne javlja na telefon i da ne mogu da ga dobiju. Svi su ga zvali, i ja, i svi doktori i sve babice. Jednostavno se nije javljao. I tu je pocelo moje ludilo. Nijesam bila spremna da se poradjam bez epidurala, od prvog dana sam racunala na to, i samo sam ponavljala da me vode na carski. To naravno nije dolazilo u obzir. Bolovi su bili sve neizdrzljiviji. POcele su da mi trnu ruke i noge i tu sam se dodatno prepala, ali su mi objasnili da je to zbog inteziteta bola. Nijesam im ni davala normalno da me pregledaju. Pukao je vodenjak i beba se spustila u porodjajni kanal za izlazak. E to je posebno bilo tesko za podnijeti. Samo sam im rekla – poradjam se. U tom trenu se pojavio anesteziolog na vratima, i zaista sada vise ne znam sta sam mu sve govorila. Samo sam ponavljala ukljucite mi epidural, ali je i meni bilo jasno da je za to kasno. Objasnili su mi da moram da legnem, i da pocnem da se poradjam. Sve je bilo spremno. Nakon dva push, push-a 🙂 rodila sam moju trecu srecu, i onda je opet krenula sva ona navala srece i placa.

Kada sam o svemu tome razmisljam ni sama ne znam sta da mislim. Znam jedino sa sigurnoscu da bi mogli biti puno humaniji, brizniji, osjetljiviji i ljubazniji. Nijedna od nas ne dolazi tamo zbog njih, nego zbog nas i nase djece, iako njihovo ponasanje ponekada moze ukazivati na suprotno. Posebno na odjeljenju gdje su nas smjestali nakon porodjaja. Meni uzasno smeta to sto moje bebe nijesu bile pored mene, sto mi niko, ali niko nije pokazao kako se doji i posavjetovao barem osnovno u vezi sa tim, sto su mojim bebama davali dohranu svo vrijeme dok su bile kod njih, sto najblizi, i u tom trenu najpotrebiji, nijesu mogli biti samnom… Ne razumijem zasto je sve tako, a posebno ne zato sto je to u svim razvijenim zemljama tako, sto je to u velikom broju gradova Crne Gore tako, a u KC nije, jer nadlezni misle da su u pravu i da oni ispravno rade. A nijesu u pravu i TACKA

Drage moje odvojih malo vremena da procitam vase price.
Ja cu biti jako kratka jer mislim da nemam bas smisla da sve opisem tako da bude interesantno onome ko cita. Sve tri pricice su iz porodilista u Cacku.

Imala sam tri trudnoce i tri carska. Zasto? To znaju samo dr jer mi nikada nije direktno receno zasto. Evo sta sam ja naslutila iz njihovih prica.

Prvi put mi je sin bio okrenut po strani, imala sam kontrakcije ceo dan na 5 minuta ali ni jedna od njih me nije bolela. Svaka se uredno ocrtavala na CTG-u ali nista od otvaranja ni od bola. Valjda se beba jednostano nije namestila glavicom pa posto nije bilo otvaranja ni pritiska materica se sama skupljala i opustala a nista nisam osecala. Na kraju dana dr se odlucio za carski.

Drugi put sam imala ruzno iskustvo kada mi je dr iz samo njemu znanog razloga probusio vodenjak pri pregledu tri nedelje pre termina. Zasto? Nikada nisam dobila odgovor. Rodila sam devojcicu staru 36 nedelja. Hvala Bogu zdravu i pravu.

Treci put sam odrzavala trudnocu pd kraja sestog meseca. Kako sam usla u deveti i pocela da smanjujem doze lekova tako je doslo do krvarenja i odlaska u bolnicu. Nekoliko sati kasnije sam operisana po treci put i dobili smo jos jednu devojcicu.

Moja velika zelja je bila da se porodim prirodno ali eto nije mi islo. Treci put sam cak htela operaciju sa spinalnom anestezijom da budem budna za vreme operacije ali nije bilo vremena zbog krvarenja i jakih kontrakcija. Jako mi nedostaje trenutak koji prikazuju svuda u filmovima, a to je kada se mama porodi i vidi svoju bebu prvi put, cuje bebin prvi plac…

Ono sto mi se svidelo i na sta sam ponosna je stav porodilista da bebe budu sa mamom u sobi od rodjenja, a sa caricama od trenutka kada to pozele tj kada budu sposobne da brinu o njoj. Dobila sam sve njih na prvi podoj par sati po operaciji. Bebe se u prvim danima donose na podoj redovno. Kod mene su uvek bili od momenta kada bi trazila i rekla da mogu da brinem sama o bebi.
Prosto nemogu da verujem da sam ja jedina imala srece da koliko toliko uzivam sa svojim bebama. Nazalost sa svih strana cujem samo negativne price. Nije da je kod mene bilo sve idealno vec se trudim da zaboravim neke manje ili vise ruzne stvari i da rodjenje svoje dece pamtim u sto lepsem svetlu.
Carski nije lak i mislim da svako ko mora da prodje kroz njega malcice ulepsava stavri kada kaze da to nije nista strasno, da nista ne boli i da su za jedan dan bile kao da se nisu ni operisale. Zene pa koje ste to analgetike dobijale kada vas bas nista nije bolelo? (Preporucite )

U KBC-u sam se porodila sa oba nasa djecaka, carskim rezom, 2003. i 2008. godine. Imam potpuno dva razlicita iskustva sto se tice samog porodjaja, i to samo iz jednog razloga-vrste anestezije.
Ono sto zelim da sa vama podijelim je komfornost koju donosi porodjaj carskim sa sinalnom anestezijom koja, nazalost, nije praksa u nasim porodilistima. Sve to, cini mi se, zbog ‘stare skole” nasih ginekologa i slabe nase informisanosti. U razvijenom svijetu se svugdje ovakva intervencija radi u spinalu, i totalna je apsolutno kontraindikovana.
Nakon porodjaja nema iscrpljujucih infuzija, nema trodnevne zedji i gladovanja, nema straha od kaslja koji uzrokovan intubiranjem proizvodi nesnosan bol. Sve to podstice laksi postoperativni tok, a da ne pisem o samom tom osjecaju da ucestvujete u svom porodjaju, odmah vidite i pomilujete svoju bebe. Zbog tog kontakta s bebom lakse se uspostavlja laktacija, sto je nerijetko veliki problem carskim porodiljama. Ja sam nakon drugog carskog ustala nakon 6 sati, iste noci jela i pila, a vec sledeceg jutra skinuli su mi kateter. Dojila sam sa lakocom od prvog podoja.Sve to mi je bilo SF prvi put, zbog sve te iscrpljenosti usled nejela i nepica i jos uz totalnu koja istrosi sve receptore.
U KBC-u se do danas uradilo vrlo malo carskih u spinalu, mislim da sam ja tada bila prva ili medju prvima. A to nije bilo tako davno, moj mladji sin ima 2,5. Svima bi ga preporucila od sveg srca, i da to bude jedina opcija pri porodjaju carskim rezom.
A sto se tice boravka na odeljenju nakon porodjaja, uglavnom, imamo slicna iskustva. Pamtim izblijedjele plakate o baby friendly programu na zidovima soba i odgovora na moje pitanje kad ce ga, napokon, i kod nas biti… kad dodjete sledeci put. Nadam se da ce se do tada mnogo toga promijeniti.

Ali oni moraju neki nacin naci kako da im “pridju”. To im je posao izmedju ostalog. Zato kazem, ne dolazimo mi tamo zbog njih, nego su oni tamo za nas.

E vjeruj mi da sam ja bila iznenadjena koliko su zivaca imale sestre dok su pokusavale da privole jednu porodilju da ih pusti da joj pritisnu stomak, da bi provjerile da li se materica povlaci i koliko krvari. Ova je bukvalno vristala i na najmanji dodir, a one su se cijelu noc ubjedjivale sa njim. I cijelo vrijeme su bile ljubazne i objasnjavale joj zasto to rade i sta moze da se desi ako se to ne odradi. I na kraju morale da pozovu dezurnu doktorku koja je morala da joj zaprijeti nacelnikom. Ne kazem ja da je bezobrazluk u pitanju, nego samo kazem da ni njima nije lako (osoblju) i da nerijetko moraju da “cinculiraju”.

I meni su prvi put potrefile neke nadrndane sestre i zato sam ovaj put bila toliko prijatno iznenadjena. Samo jedna je bila strogo poslovna, a ove druge su mi bile bas, bas ok. Svaki put kad su moji nesto poslali, sestre bi mi donijele direktno u sobu (oba puta sam bila u onoj sobi na dnu hodnika), na svako pitanje sam dobijala odgovor, bez ljutnje. I sama sam se iznenadila da je tako.

Potpuno si u pravu to oko dojenja. Oba puta se samo jednom pojavila instruktorka i pitala treba li kome pomoc i to tako da se tacno moglo osjetiti da moli boga da joj ko ne trazi instrukcije. Bas iz tog razloga su mi se i stvorile radage prvi put.

Sto se hrane tice, ja sam razgovarala sa jednom od sestara i ona mi je objasnila da su morali da pribjegnu najstrozijoj mjeri zabrane jer kad je bilo dozvoljeno redovno su unosili brzu hranu (hamburgere, pilece batake i slicno), pa su nekoliko puta imali slucajeve trovanja. Iz tog razloga su morali skroz da zabrane, jer im nije posao da sad stoje na vratima i provjeravaju u kesama ko je sto skuvao, jel.

Hmmm, odakle poceti. Znam da je u KC-u situacija uzasna, cula tolike price i imala toliko prijateljica koje su se tamo porodile. Neke opet prosle dobro, samo zbog njih samih i genetike, porodile se bukvalno za 15 minuta, da su malo zakasnile, porodile bi se pred ulaz. S druge strane, cula sam sve hvale za Cetinjsku bolnicu i njihovo porodiliste, mada, ni tamo nije sjajna situacija sa savjetnicama za dojenje. Moja kuma imala uvucene bradavice pa prvo nije uspjela dojiti, za drugo joj rekla jedna zena sa odeljenja, isto porodilja, ona joj pomogla, a trece dojila cak i vise od dvije godine 🙂

U Bg-u se tome poklanja veeelika paznja, postoji i savjetovaliste, patronazne sestre su divne, sve kazu, pomognu, savjetuju. Obucene savjetnice, koje se malo malo usavrsavaju po raznim seminarima su uvijek tu da pomognu. Na zalost, ja u to vrijeme nisam bila u Bg-u, nisam poznavala ni jednu savjetnicu, Poceli problemi i dojila (uz dohranu povremeno od 3. mjeseca) do punih 7. Onda morala prestati zbog svog zdravlja i “spasavanja zivota” Ali, to je prica za temu dojenje.

Moj je porodaj bio HOROR. Iako je muz bio sa mnom. Da nije, ne znam da li bih danas bila normalna zena?! Ali, o tome drugom prilikom, duga prica, pa nije za noc.

Vjerujte da ni u Srbiji nije bolja situacija. Barem nije bila, sad se, posle ogromne prasine, raznih TV emisija, peticija, tuzbi… dosta popravila. Ja sam bila u panici gdje se poroditi (znate one price iz CG-a, svako ima neku babicu, sestru, doktora koji ce se zauzeti za njih, ili ce zvati rodbinu, ovi svoju, prijatelje, kumove i onda se digne pola drzave ako nesto treba). Naravno, kad mi je otac bio bolestan, a dr se nisu nesto okretali, i mi smo dolje tako radili, a i ja sam jednog za rukav dovela da ga pregleda (upala sam mu tako u kacelariju po dolasku sa aerodroma, da je vidio na sta sam sve spremna i ustao je covjek kao oparen).

Elem, ovdje na to nisam mogla da racunam. Nemam rodbine, ni mm nesto nema, ni jednu sestru ne poznajem, niti babicu, nista! Au, sta da se radi? A onda sam krenula u istrazivanje. Prvo sam procitala citav sajta “Majka Hrabrost” i svakakve price iz porodilista. Bolje da nisam. Na svaku sam se pricu isplakala. Ionako su hormoni u trudnoci tako radili da bi mi suze krenule i kad bih gledala dijete iz Biafre, a ne da slusam i citam sta se kod nas desava. Mada, procitala sam i sta se smije a sta ne. Posebno iskustva sa zapada. Bitno mi je bilo da bebi ne naskodim nicim, tako da sam procitala da je STRASNA GLUPOST ne dozvoljavati porodilji da pije vodu ili pojede nesto malo da joj da energiju. Ujutro sam pojela Bonzitu, prije kretanja u bolnicu, ona mi najvise prija, a i prokrijumcarila sam jednu, mada, kako se sve desavalo, nije cudo da sam totalno zaboravila na nju. Iskreno receno, nisam uopste osjetila glad do sutradan. A mm mi je ponio i flasicu vode od pola litra, ali, morao je da obeca da ce mi dati samo po gutljaj, makar me osamario ako pocnem da trazim vise (NIKAD me ne bi osamario ne znam sta da radim, cak ni da mu se na glavu popnem, takav je). Negdje sam procitala, ne znam gdje, da, ako se pije voda, treba samo u malim gutljajima. I, drzali smo se toga striktno. Ja bez vode ne mogu, u trudnoci sam pila po 5 l, na moru se vjecito nosimo sa vodom,to mi je najveci prtljag. I sad da mi je neko zabrani, uf, nisam tolerantna. Inace ovako, znam da budem jaaako mirna, disciplinovana, ako mi se objasni, sve cu da istrpim. Samo, nemoj nista na silu, nista na ZASTO – ZATO i nemoj da mi se dira porodica, tu sam gora nego lavica, tu ne prastam nista!

Moju je trudnocu sasvim slucajno vodila predivna doktorka, odabrala sam je a da je nikad prije nisam vidjela (u Bg-u sam isla privatno kod ginekologa prije trudnoce). Preporucila mi je dr. iz firmine ambulante i rekla da je O.K. I vise od toga. Takvu prijatnost, ljubaznost, tihi i topli glas, njezan pregled, NIKAD nisam imala. Zna i mog supruga, svaki put je pitala za njega ako bih dosla sama po upute ili doznake, a najavljivala bi mi kad ce biti UZ kako bi i on bio tu. Gledali smo zajedno UZ, objasnjavala sta je sta, sredila mi preko reda da odem na CTG u bolnicu (u tom DZ-u ga nemaju) i ispostavilo se da u toj bolnici radi njen muz. Isto je ginekolog pa me i on pregledao. To je nova bolnica, renovirana posle 10 godina od bombardovanja i pocela ponovo sa radom 3-4 mjeseca prije mog porodajaja. I, nismo o tome pricali, pustila me da sama odlucim, ali, mogla sam zapeti da idem tamo, da me poveze sa suprugom, da me legne u bolnicu kad je vrijeme i da sve bude super. Bolnica je Dragisa Misovic, sredjena, divna, topla, svaka soba ima svoje kupatilo, sobe su samo dvokrevetne, svi prozori dihtuju, spavacice nove, ciste, ima i mojih velicina :). Imaju baby friendly sistem. Medjutim, bolnica je mala, i desi se, da i ako imate uput za nju i dogovor, svi krevetu budu zauzeti, pa vas posalju u drugu bolnicu. Eee, to nisam htjela. Sve sam mislila da ce mi se desiti porodjaj dok taj doktorkin muz ne bude u smjeni i da ce bolnica biti puna pa ce me negdje drugo poslati. Greska. Trebala sam (obzirom da sam presla termin 8 dana), da sam znala, dogovoriti kad je on u smjeni, uci tada u bolnicu i u dogovoru sa njim se poroditi. Ali, ja niposto nisam htjela nicim da ubrzavam porodjaj, nisam htjela uci kad su mi rekli, kad sam presla termin, vec sam cekala da beba sama pokaze kad ce vani.

I tako, vagam ja izmedju 2 -3 bolnice, raspitujem se, pitam koliko kosta prisustvo oca (sramota, i to naplacuju kako bi odbili roditelje od toga, negdje cak i 180E!). I skoro se odlucim za D.Misovic kada cujem da nema prisustva oca!!! I odustanem. Sestre su mi rekle da bih se ja i na drvetu poradjala, samo da mi suprug bude tu! Kasnije sam saznala da sam i tu pogrijesila, jer su uz vezu neki ocevi bili i u D. Misovic (imaju i 1 posebni box). Bili smo apsolutno protiv bilo kakvog podmicivanja (kod ovih se mojih dr to nije ni smjelo, izuzetno su posteni, to je nevidjeno!), i bila sam na par akcija gdje se pricalo o podmitljivim doktorima, onima koji primaju pare i sl. Ne bih dala pare da me porodi dr. pa da cu se kuci poradjati uz privatnu dr i babicu koju bih tada platila (to je njima dodatni rad onda, a ne onaj za koji stvarno primaju platu). Stvar je principa a to je kod mene jaca strana!

I tako, ne znam kako je dolje, da li mogu da se obidju porodilista, ovdje negdje kao fol mogu, negdje ne, ali, mozete da pricate sa sestrama, da vam kazu sta sve treba za bolnicu, da kazu kad je koji dr dezuran, posle ispitivanja ja odaberem Gradsku bolnicu Zvezdara. Takodje, spakovala sam i pumpicu za grudi i bila spremna da se otimam oko nje ako je neko zabrani. Nekad je nisu davali, ne znam sta im je trebalo to treniranje strogoce, ali, posle informacija nekih doktora i babica da se ona u bolnicama na zapadu zapravo iznajmljuje i da je dobiju SVE porodilje, kao i velikog angazovanja pojedinih aktivistkinja za humanije uslove u porodilistima, negdje su i dozvolili. Ja sam je ponijela i nisam pogrijesila. Spasila me par puta kad je nestalo struje pa nam nisu donijeli bebe na vrijeme na podoj (i to se desava, tuga).

Mozda vam je ovo sve OT, ali, pored same price o porodjaju, zelim ispisati sve o uslovima, kakva je koja bolnica, jer mislim da je to od znacaja. Da sam se udala u Pg-u i poradjala dolje, prije bih odabrala Cetinje ili BP nego KC u Podgorici. Ne patim od toga gdje ce mi dijete biti rodjeno i sta ce joj pisati u izvodu, iako se i ovdje mnogi hvale kako su “rodjeni Beogradjani”.

Ovdje se poznate face poradjaju na carski, plate, dogovore doktora, plati se apartman i sve se radi u sekundi, kad one hoce, tempirano. Obzirom da ste pricale o “zidu placa” (ne znam kako izgleda, ali, mogu da pretpostavim), ovdje je u apartmanima dozvoljen ulazak oca, mame, tate, kumova, ma cijela familija, bliza i sira moze da dodje ako se dr plati. Obicno je to slucaj za bolnicom “Narodni Front”. Tamo su se sve poznate licnosti porodile. Imaju i druge bolnice apartmane, plati se apartman, u njemu ste sami, beba sa vama, ako je “na suncanju” onda vam je donose posle toga, ili na podoj, zavisi od vaseg stanja. Apartman je predivan, ima svoje kupatilo, cist je sto je i logicno jer ste samo vi u njemu, a cisti se svaki dan. U posjetu mogu doci do 2 osobe istovremeno i to obicno zamole da bude u vrijeme posle rucka, ili prije rucka, kako se ne bi remetio mir navece, ili upadalo za vrijeme vizita ujutro. To je pravilo, nije strikno navedeno, ali se postuje, jer, ako je vizita, muz bi se nacekao dok ne prodje. Mada, za dodati nesto, za hranu i sl. pustile bi i navece na kratko, obicno 10-ak minuta. To je kad se ide normalnom procedurom, bez veze, ali se plati apartman i takvi su apartmanski uslovi. Ali, i apartmana po bolnicama ima samo 1-2, a vjecito su zauzeti (blago sretnicama koje ugrabe, tu nema veze, nego, ako je slobodan, prva koja se porodi i plati, ulazi u njega, ne moze se unaprijed rezervisati po normalnoj proceduri i gdje dr nisu podmitljivi). Ovo je sve vezano za Gradsku bolnicu Zvezdara.

Ja sam se za Gradsku odlucila iz vise razloga (pisacu u sl. postu o dr i samom porodjaju). Sad samo da navedem da su jedina bolnica (sad je uvela i D.Misovic) koja reviziju radi u anesteziji (a mene bas to zadesilo, kao da sam znala), imaju mogucnost prisustva supruga i kosta najjeftinije, svega oko 2o i nesto Evra je bilo, imaju 2 apartmana, u jednom je beba sa vama, u drugom nije nego je donose na podoj, a ostalo vrijeme je oni paze, imaju 2 odeljenja na 2 sprata, gore je beby friendly sistem – TO JE I ODLUCILO, i sobe su cistije, urednije, ima samo 16 porodilja kad je pun kapacitet, ima trpezarija pa se ne jede po sobama, posjetioce puste posle rucka u tu trpezariju pa svi fino sjednemo za sto i pricamo. Takodje, molba je da budu po 2 max i da posjeta traje, cini mi se, 20 minuta. Cak sestra dovede bebu u ruke, i to odmah sutradan, znaci prva posjeta, i surug moze da je vidi. Sestre zamole da se beba ne dira (zbog bacila iz prevoza, raznih kvaka koje su dirali usput oni koji dolaze), i da joj se ne miluje kosa. Moze se pomilovati preko one pelenice kojom je umotana i po nogicama koje su takodje umotane. Sa tim se potpuno slazem! Takodje, pored BF sistema, meni tako dragog, imaju i najbolje postporodjajne uslove za bebe: odmah im specijalnim aparatom provjere sluh, JEDINI u Srbiji imaju tu aparaturu, kao i uzmu krv i daju na posebne analize gdje se rano mogu otkriti moguci endokrini problemi (nekad, na zalost, trenutni rezultat moze da bude povisen, pa se mame prepadnu, ali, kasnije, posle mjesec dana, na ponovnom vadjenju krvi, ti parametri budu ujednaceni). Tako da se eventualni problemi mogu jako brzo saznati i raditi na njima. TO JE BILO PRESUDNO! Uslovi i aparatura za moju bebicu! Sve to iz razloga sto sam isla na double test koji je bio u redu, ali, nisam na amniocintezu koju je druga dr predlagala (kad je moja bila na bolovanju). Ta druga dr u istom DZ-u gdje sam isla i kod moje doktorke, toliko je zapela, toliko bila puna sebe, navaljivala, govorila mi da ne znam u sta se upustam (imala 38g i 5mj kad sam se porodila i to sam prvorotka), kako je ona “napravila” djecu vjestackom oplodnjom polovini CG (znam tacno i kome, zeni od skoro 60 godina), kako ona mora da insitira na tome i sve tako. Ja sam joj, posle mirnog slusanja te tirade i monologa JA pa JA, rekla da smo mi vjernici, da sam CUDOM ostala prirodnim putem trudna i da ne bih abortirala sve da cu i MACKU roditi. Moje je pa kakvo god je! Tu se ucutala i rekla: dobro, ako je tako. Zato mi je bilo bitno sta bolnica ima kako bih znala je li sve u redu. Hvala Bogu, jeste.

Drugi dio bolnice, taj donji sprat je UF. Mnogo Romkinja, prepuno, WC se ne stizu brisati, same zene neuredne, mozes pratiti trag za njima tackasti, polovina je toliko, najblaze receno slobodna, da imaju ne spavacicu, ne neglize, nego, trikmajcu umjesto spavacice! Ali, bukvalno, nekima dupe viri sa sve vatom iz njega. Bio mi je kulturoloski sok kad sam to vidjela. Inace sam navikla na drugaciji stav dolje po prirodi intimne slobode (medju drugaricama, kumama i sestrama, ni jedna nece postaviti golu sisu i dijete na njoj na javni profil, koliko god to slatko nekima moze da bude). Ja sam najslobodnija po tom pitanju pa se sestre sablaznjavaju ako ne zakljucam kupatilo kad se tusiram (nikad kuci ne zakljucavam iz prakticnih razloga: ako padnem – kako uci, ako bude zemljotres – kako izaci), ne ulazim bez kucanja ni na jedna vrata, cak ni u sobe svojih sestara pa stoga nije ni potrebno zakljucavati, ali, ako neko od njih zbog “frke” upadne u kupatilo, necu vristati na sav glas jer je to samo moja sestra, mama, suprug… A u bolnici, jedna je sjedjela stalno golog torza, “boljele su je grudi i morala ih je masirati” pa su mi njene grudi bile pod nos cijelo vrijeme, druga je presvlacila jednokratne gacice u sred sobe, tu mijenjala onaj ulozak od vate, a onda je te gacice prala iako su za jednokratnu upotrebu i susila ih na kvaku od prozora. Uzas! Pri tome su se cudile meni sto idem sa toaletnom torbicom u toalet. A u torbici toalet, a ne jedna papirna jer sa njom ne mogu nista, pa vlazne maramice, pa rezervne gacice ako vidim da zatreba, pa rezervni ulozak, pa sprej za epiziotomiju, i mali tecni sapun + jos sapuncic na lavabou u sobi. Takvu slobodu kod potpuno nepoznatih zena sam vidjela samo ovdje, cudna sam im ja sto se ne pokazujem svima, a one koje polugole setaju, pa to je normalno! I zato ovdje, kada su to vidjeli, nije dozvoljeno ulaziti u sobe kad je posjeta, da ne bi muz gledao druge polugole zene, nego na gornjem spratu gdje je sve bolje u trpezarije, a na donjem spratu, gdje prakticno i nije dozvoljeno, puste samo kod lifta, bukvalno da se nesto doda, tj. gotovo prokrijumcari, i to samo po nekolika minuta.

Misljenja sam da se i ovdje mnooogo toga mora promijeniti, iako su bolnice okrecene, vecina njim se stalno sredjuje, popravljaju prozore, dobile su klime (koje i rade i ne rade, ali, ajde, imaju ih), dobile su nove krevete. Problem je sto je vecina bolnica u samom centu pored zgrada, pa kad se nesto gradi, zamislite kako je, buka i mjesalice po cio dan. Pati se zbog nedostatka potrosne robe, posteljine, cebadi, jastuka, spavacica. Ali, odnos se dosta popravio sve zahvaljujuci jednoj zeni koja je pokrenula LAVINU svih kasnijih desavanja. Ali, u CG-u se MORA insistirati na boljim uslovima, ne snebivati se, traziti svoja prava, reagovati na sestre koje ne ispunjavaju svoje duznosti, prijaviti, stati iza onoga sto se trazi. Ja znam kako je, meni kad dodjem dolje i podzapam se sa nekim, seste kukaju: joj, ako se posvadjas, kod koga cemo mi ici na pregled?! Pa valjda znas da ovdje treba polako, naci nekoga koga znamo, pretrpjeti, pa POBOGU kako drugima tako i tebi, molim te pretrpi, proci ce, pravo trazi tamo u Bg-u a pusti ovdje, nemoj da se ljute… Ko bre da se ne ljuti?! Doktori koji primaju platu iz budzeta?! Znaci pacijenti placaju i cijela drzava placa! Oni su tu zbog nas, kao sto jedna zenica vec rece, a ne mi zbog njih. Sestre koje imaju i to plemenito ime “sestra” a tako se neljubazno ponasaju?! A ne ne, gdje vidim da nije u redu ponasanje, ja reagujem. A vidim da me zbog takvog stava negdje smatraju “vesticom”, ha ha, pa ja to obilato koristim, jer sam cula komentare: “joj, evo je ona sto sa njom ne mozes lako, daj joj, molim te, sve sto treba”. Ja inace umijem dobiti kad nesto hocu, ili lijepo, a u tome sam nekad expert, ili pozivajuci se na prava, argumentovano, stalozeno, mirno i kulturno pa misle da sam advokat, od cega im prpa, ili tvrdoglavoscu. Uglavnom, dobra procjena situacije i sta kad pali je od neprocjenljive vrijednosti.

Stoga, za kraj ovog posta, savjetujem da se informisete gdje su najbolji uslovi za vas i bebu, da se konsultujete i sa nekom sestrom, a ne samo doktorom, da se ne daju pare nego cokoladice. Treba imati pored sebe ono sto nije tako lako dostupno i sto je skuplje, Mocart kuglice, stranu cokoladicu, strane praline, lesnik u cokoladi, uglavno, ono sto privlaci pogled i od cega “pisaju zubi” pa cete tako lakse “kupiti” sestre nego kad date pare. Vjerujte mi na rijec. Cak je i pozeljno, jer nije mito, a cin je paznje. Ako vas upoznaju ranije, ako dolazite, u sve smjene po mogucnosti, tada ce odmah znati na porodjaju da ste “malo zahtjevniji”, pa onda “sirok osmijeh…”, pomoc, tipa: sestro, je l’ hocete da mi date to i to, ja cu sama da zavrsim ostalo, HVALA VAM UNAPRIJED (i prije nego zausti da kaze NE), mnooogo ste ljubazni, bas cu pitati TOG I TOG (nekog na polozaju) da li vas zna i pohvaliti vas!” Uvijek je upalilo!!! Bila bi jednominutna pauza da se pribere, a onda, gledajuci i dalje sirok osmijeh, skoro da mi se krajnici vide, odgovori sa, obicno mrzovoljno ako je takva, pa mora, to je jace od nje, da MOZE. Jupiii! A sledeci put, kad bih vidjela tako nekakvu mrzovoljnu kojoj sam trazila uslugu, uvijek bih se javljala predivno, pozdravljala je uz zahvalnost i naglasavala kako je ljubazna. I bile bi razoruzane.

Eto, oduzila sam mnogo, ali, i mene je neko ovo naucio (ha ha, perfektni stranci koji se stalno cerekaju na sve, a kod kojih sam radila), pa sam osjetila potrebu da i ja prenesem dalje. Kad vec nemamo lijepe uslove, hajde da budemo lukave i da ih trazimo na lijep nacin. Za pocetak.