Drage moje, samo da vam javnem da sam u nedjelju ujutro svratila do GAK-a, rodila Iskru i u utorak prije podne se vratila kuci.

Posto sam tamo bila, sad vec treci put, i svoju pricu sa porodjaja iz 2002.godine sa jednog hrvatskog foruma prekopirala ovdje, cime je i poceo serijal – moram reci da ja primjecujem veliku razliku. Napisacu detaljniji izvjestaj kada ugrabim vremena. Ali, ono sto je vrlo jasno jeste da su sada svi ljubazniji i saradljiviji, da su toaleti i sobe daleko, daleko cistiji, da ima toalet papira (zalosno je sto o tome,uopste pricamo), da se non stop cisti, da sestre itekako nude da pomognu porodiljama da podju do toaleta i da se istusiraju…. Sto se tice samog porodjaja i ekipe koja je tamo bila – sve je zavrseno jako, jako brzo i efikasno. Epidural nisam imala jer anesteziolog koji ga radi nije bio tu. Ali, bilo je skoro pa bezbolno, ionako. Dr Lipovina i babica Senada su bili fantasticni. Ali, oni su meni takvi bili i 2005. kada sam rodila Niksu. Ne sjecam se je li bas ta babica bila, ali kao kroz maglu, cini mi se da jeste. Dr sam zapamtila ime. Sad su bila i dva mladja ljekara kojima nisam zapamtila prezimena, kao i jos dvije babice i svi su bili zaista odlicni. U isto vrijeme su se poradjale jos tri zene i sve tri su poprilicno bucne bile. Nisam zapazila nista neobicno kod osoblja, a vjerujte mi da bih, samo da sam cula i reagovala. No,zasita su svi bili preljubazni. To je moje iskustvo. POznata po konfliktima nisam, naravno, mogla i makar jednu raspravu izbjeci. U pitanju je glavna sestra na akuserstvu kod koje sam se isla informisati zasto su mi vratili muza sa supom i kuvanim mesom koje mi je donio za rucak. Ladno mi je rekla da je unos hrane zabranjen i da oni imaju hranu po svim nutricionistickim pravilima napravljenu i da se strpim. E sad, da ne sirim pricu, moji argumneti su bili da porodilje po sobama jedu hamburgere i bureke i nikom nista, na sta je ona rekla da ih svercuju u uloscima, OMG, te da je hrana ispod svakog nivoa i niko mi ne moze dokazati da su dva parceta bijelog hljeba i peceni krompir adekvatna hrana za bilo koga na planeti, a ponajmanje za porodilju. Uglavnom, rijec po rijec, na sred hodnika, mirno smo se razisle jer seona mora drzati pravila a ja zelim nakon porodjaja da imam kvalitetan obrok. Supu sam pojela.

Kreveti,makara onaj na kojem sam ja bila, nisu vise trodjelnog madraca, sto je bila prava nocna mora. Djecu cesce donose na podoj. Bile su dvije pedijatrice koje su posjecivale sobu. Jedna preljubazna i druga koja je mehanicki odgovarala na pitanja majki.

U samom porodjajnom bloku je strasno skuceno, ali kako renoviraju to je, objasnili su mi, privremeno rjesenje.

Sve u svemu, ja, vjecita kriticarka svega i svacega, sam prezadovoljna odnosom ekipe pri porodjaju prema meni, znatno poboljsanom higijenom na akuserstvu i sestrama koje stoje porodiljama na raspolaganju za pomoc. To je moje svjeze iskustvo.

Naravno da nam treba nova, savremena klinika, da treba mnogo raditi na obrazovanju svih skupa. Zene bi jako sebi olaksale porodjaj kada bi snagu usmjeravale na disanje i ne bi gubile energiju vicuci. A za to bi, valjda, trebale imati neku pripremu. Ja imam vec godinama sjajnu knjigu Bezbolni porodjaj, nigdje nisam isla na pripreme za porodjaj, samo sam se knjigom rukovodila i zaista, sva tri porodjaja su mi bila, bez epidurala, sjajno iskustvo.

Ono sto me je nerviralo 2002. i 2005.godine je odnos osoblja i uslovi na akuserstvu. Bilo je uzasno uci u te prljave toaelete, u sobe koje su raspad, neke sestre ne smijes nista ni pitati…  U porodilistu su svi, sva tri puta, sem prvog puta jedna dr, bili ok.  Dr Grubac prvi put (tada je valjda stazirao, sad radi u NK) i dr Lipovina drugi i treci put bili su sjajni.

Dojenje treba jos puno,puno promovisati jer je problem obostran. I kod osoblja i kod majki. I dalje je dosta porodilja koje odbijaju pomisao da ce moci dojiti i dolaze sa predubjedjenjem da nemaju mlijeka, da nemaju bradavice i slicno. Osoblje MI placamo da pomaze pri dojenju, a majke treba da budu svjesne da je to najbolje za njihou djecu i da se moraju vise informisati i potruditi. Osto vazi i za porodjaj. Osoblje MI placamo da nam pomogne pri porodjaju, a mi smo odgovorne prema djetetu i sebi da skupimo sto vise informacija o tome sta se desava u nasem tijelu i nasoj glavi prilikom radjanja djeteta, usmjerimo svu koncentraciju i snagu da sve sto bezbolnije i sto brze prodje jer time olaksavamo i djetetu i sebi minute do prvog susreta.

rekoh da cu kratko?