kloki11 said

baby-blue To je sigurno Hajra malog rasta plave kose, jer je i meni rekla “kako ces se poradjati kad pregled ne mozes izdrzati”, a ja sam na samom porodjaju super prosla jer su uz mene bile super babice koje su me odmah naucile kako pravilno da disem i kako da se ponasam kad krene porodjaj i ni glasa nijesam pustila dok sam se poradjala cak me je jedna od tih babica i za ruku drzala. A Hajra samo neka je zdravo na nju su me upozorili i prije nego sam posla na porodjaj, da je zena pravi Hitler kad doktor koji me vodi nije tu, a da je Lipovina tu bio trckarala bi oko mene kao sto je oko jedne cure sto je vodio Jovovic samo sto joj ruke nije ljubila nema sto nju treba odmah penzionisat nije ona vise za rad.

Aha,znači to je ta *********,koja je dimila dok sam se ja porađala.I bila drska i bezobrazna.Tačno je mogu prepoznati iz vašeg opisa.Jednom mi je prošla i kaže šta ležiš,aj šetaj malo.A ja njoj još grublje ne šeta mi se,baš mi se nešto leškari..Inače kao da radi na buvljaku,a ne u bolnici tako se ponaša.

Ne znam čega se porodilje plaše da kažu javno.Svi se nešto u CG plaše,svi se izvinjavaju šalterušama,sestrama,doktorima.Šta ja imam da ih molim da im plaćam ono što sa već platila.

I baš kad ste grubi oni će da trče oko vas.Samo da vidite kako su se babice uskomešale oko mene kad sam se žalila u viziti da su neprofesionalne i da neće da mi pomognu.

Ili kad mi je dr rekla “šta ima tm da gleda bebu,pusti me tamo i ti i tvoj muž”

A ja cap mobilni u ruke zovem muža (ko zna s kim su mislile da ja priča) i kažem “evo me ova doktorica otjerala i još me vređa šta ima mm da gleda svoje dijete?”

A sestre se uzvrpoljile i odmah dovele bebu,i pokazale je mm.A dr me zvala u svoju kancelariju i izvinjavala se,pravdala kako je nervozna.

E sad,kad ih ovako realno u javnost prikažete,neće one biti loše prema porodiljama,mislim da će sada malo više paziti šta rade i kome šta govore.Utjerajmo mi sad njima(koji to zaslužiuju) strah,pa da rade svoj posao kako dolikuje.

Dakle, adaptirano mlijeko je sljedeca tema ovog portala definitivno. Sumnjala sam sve ovo ali mi ni na kraj pameti nje bilo da se ovime sluze proizvodjaci formula!!! Ljudi, 2,5 tone tog mlijeka je placeno 60 EUR!!!! Draganice, vrati ti mene na novinarstvo opet 🙂 I sebe i mene

Pa nema tu nikakvog iznenađenja, svakodnevno smo svjedoci što čine farmaceutske kompanije, kako se ljekovi prodaju i po kakvim tenderima, ne samo kod nas, već u cijelom svijetu…

Ako se malo dublje uđe u problem, viđeće se da u CG po jedna kompanija drži monopol na ljekovima određenih vrsta, za određene bolesti, a potom za raznorazne testove, reagense, analize i sl.

Ništa tu novo nema…

Vidim zalite se na Hajru a meni je ona bila super.. Mada pretpostavljam da je bila super zato sto kad je ona dosla u smjenu, ja sam vec imala epidural i nisam se vise opirala pregledima i plakala… Mogu vam reci da je svima laknulo kada sam primila epidural jer sam do tad vristala i plakala dok su me pregledali krvnici…

Uf, nemojte me vuci za jezik u vezi farmaceutskih kompanija, kao i proizvodjaca hrane za djecu!

Kristina, ja se sjecam svojih novinarskih pocetaka, 3 x su mi vracali tekst na prepravku (jos su se vukli komunisticki repovi kad nisi smio nista lose reci o drustvu), a bila sam klinka. Posle treceg puta, urednik, vidjevsi da mi “pamet ne pita ko je gazda” odluci da me stavi na marketing i prodaju. I eto, postah ekomonista.

Drage moje,
vec nekoliko dana citam o vasim iskustvima prilikom porodjaja kao i nakon toga, i u svakom pismu citam dio svog iskustva. Jedno sam prosla, drugo me ceka uskoro. I kao sto je neka od vas rekla prvi put me bilo strah od nepoznatog, drugi- od poznatog. Juce sam citala Zakon o pravima pacijenata, gdje lijepo pise da imamo pravo (tj dr su duzni) da nam ublaze patnju i bol. Sjecam se mog soka kad su me uveli u salu za klistiranje ( zelena krpa-“paravan” iza raspake wc solje mi ne izlazi iz sjecanja) kad je dosla sitna sestra zute kratke kose da mi ” uzme mjeru” neki klijestima koje mi je zabila u pubicnu i trticnu kost nasta sam ja vrisnula od bola, a ona me osokolila rijecima: “ako te ovo boli kako li ces vristati kad se budes poradjala, ovo ti nije nista kako ce da te boli”. Nakon toga sam se osjecala bukvalno u….. Jedino me tjesila cinjenica da cu se poradjati uz epidural. Medjutum, zavrsih na carskom (iako nisam zeljela). Sljedeca stvar koje se sjecam bilecsu dvije sestre koje su me prebacivale na krevet i oblacile, i osjecaja neizmjerne zahvalnosti jer nisu grube, dok sam se osjecala uplaseno i bespomocno. Kada sam dosla sebi, bilo je jutro i osjecala sam intezivan bol. Nije me toliko boljela rana, koliko kicma. Tek kad sam ukapirala na cemu lezim bilo mi je jasno zasto. Krevet je bio uspravljen, tako da sam lezala u polusjedecem polozaju (nepokretna zbog silnih boca i same operacije), dusek sastavljen tri nepravilno izrezana sundjera nabijena jedan do drugog (kao na slici u novinama prije neki dan), ispod ledja- narandzasta musema koja ima ulogu tobogana za gornji dio tijela, a noge vam zadrzava donja daska od kreveta, tako da vam se kicmeni prsljenovi nabijaju jedan na drugi. Tada sam pomislila, da li stvarno mora ovako i da li bi bili ovakvi duseci na nekom odjeljenju gdje leze muskarci?
Drugo cega se sjecam a na sto oguglas (a posle te nekako stid zbog toga) je nemanje nikakve privatnosti. Naime, posto je to bilo ljeto i 40 stepeni, “carice” su bile privilegovane prisustvom klima uredjaja u sobi!!!! Medjutim kako bi i drugi osjetili blagodeti takvog luksuza, vrata se ne zatvaraju, kako bi sa malo hladio i hodnik, a svi koji dodju, ljekari, tehnicari i ostali koji obilaze uvijek ponekoga od poznatih mogu da se upoznaju sa vasim intimnim djelovima tijela, dok se pripremate za dojenje ili vas peru prije vizite.
O tome sto kljukaju bebe prije podoja drugom cu prilikom, jer tema dojenja mi je omiljena, a iskustvo sa pedijatricom u bolnici i patronaznom (koju sam dobila preko veze) i koja mi je dolazila kuci, zasluzuje poseban post.
No da zakljucim, svaka cast sto se pokrenula ova tema, nema zene koju znam, koja nije odatle izasla sa nekom vrstom traume i to ne od onoga od cega se plasis od kad postanes svjesna sopstvene zenskosti, a to su porodjajni bolovi, vec od stvari na koje i ne pomislhas da te mogu snaci. Kao da je poenta u dokazivanju koliko si u stanju da istrpis i progutas, a ne da se svi trude da ti olaksaju jedinstvene trenutke susreta sa novim zivotom koji si stvorila.