Prvi put sam bila u podgorickom porodilistu prije gotovo deset godina. Drugi put prije sedam. Uskoro cu tamo i treci put. Prva dva puta je stanje bilo identicno. Nadam se da cu se sada, ipak, iznenaditi time sto je nesto krenulo na bolje. vec sam pisala pricu sa mog prvog porodjaja i ne bih ponavljala ali ono sto je mene sokiralo jeste

– klistir i depilacija su tada radjeni u uslovima koji su ispod svakog nivoa dostojanstva. O nacinu na koji su se ophodile te dvije djevojke na koje sam ja naisla da i ne pricam. Bila sam sokirana njihovim tonom. O nehigijeni koja je tada vladala tamo da i ne govorim. 

– prvi put sam naisla na izuzetnu aroganciju i neljubaznost doktorice koja me je primila. Naredna smjena je bila druga prica – sjajan doktor i sa njim raspolozene i ljubazne babice. Drugi porodjaj takodje ljekar koji se vise nego profesionalno i ljubazno ponasao i isto takva ekipa babica.

– a onda ide sve ono sto vec znate – razvaljeni toaleti, kreveti kao iz mucilista, krvava posteljina, sestre koje panicno tjeraju porodilje da guraju stvari u ormaric prije vizite ljekara, muk na pitanje o dojenju (nepodrska dojenju je, po meni, jedan od najvecih problema pg porodilista).

– za hranu ne znam. Nisam je uzimala. Donosili su mi je od kuce, tada je to bilo dozvoljeno. Sada vise nije?

– najveci sok mi je bila sestra koja je “utvrdila” da imam epilepsiju i zbog toga su me drzali tamo duze nego sto je bilo neophodno. Naravno, epilepsiju nisam imala i nakon pregleda specijaliste pustena sam iz porodilista

– u sobama u kojoj sam ja bila (prvi i drugi put) bilo je i porodilja koje u krevetu pusile, spavale kad im bebe donesu na podoj, nisu se ustajale u toalet niti prale ruke prije podoja… Hocu da kazem da standard mora postojati i biti postovan s obije strane. s tim sto su zdravstveni radnici placeni za posao koji rade i moraju se odnositi profesionalno prema svojim radim obavezama. Opravdanje tipa “male su im plate” za mene NE POSTOJI. Mene to ne zanima. Za male plate ne pali tihi strajk uperen protiv pacijenata i njihovog zdravlja vec treba da dignu glas protiv onih koji su im krivi za te male plate.

Prica jedne od forumasica o tome “vidjecemo te krevete i sl.koje cete vi donirati” mi vrijedja zdrav razum. Ja sam poreski obveznik ove zemlje, uredno sam platila porez i uredno placam zdravstveno osiguranje svaki mjesec. Za to mogu dobiti minimum

– da me ne ponizavaju gospodje koje mi rade klistir i depilaciju jer je ja nisam standardizovala niti je trazila

– da nema ljekara koji ce se prema meni ponijeti kao prema bicu nizeg reda

– da mi se pomogne da svom djetetu obezbijedim najzdraviji moguci pocetak zivota – dojenje

Ponavljam – ovo je bilo prije deset i sedam godina. Ako jos nije praksa – trebalo bi je uvesti – da se SVAKOJ porodillji na prijemu objasni ukratko kakva je procedura i sta je ceka, kao i da se osnove disanja za vrijeme porodjajnih doba, zenama objasne – kako kod izabranog ginekologa, tako i na samom prijemu u porodiliste. Vjerujem da nasa zemlja ima toliko novca da se svakoj porodilji obezbijede ispisana uputstva – sta je ceka u porodilistu, sta sve treba da ponese, kako treba disati u kojoj porodjajnoj fazi – sa dolje naznacenim izvorima sirih informacija, ako neka zeli dodatno da se informise. Neinformisanost zena povecava njen stres pri porodjajau, gura je u paniku i strah. Mnoge gube energiju vicici, galameci…umjesto da se usredsrede na porodjaj. Ne znam sta znaci to “zena ne saradjuje”… Zena ne moze da saradjuje kad ne zna sta treba da radi. Ako unaprijed ima sve informacije o standardnom toku porodjaja i kakvo disanje kada treba da upotrijebi – onda, u vecini slucajeva, sve dobro prodje. Ali, ako zena ne zna sta treba da radi – normalno je da ce bol tumaciti kao negativni dozivljaj i da se na njega reagovati jaukanjem i slicno… Dakle, naucite porodilje na vrijeme sta je normalan porodjaj i bice manje problema. Meni je puno pomogla knjiga “Bezbolni porodjaj” i uspjela sam da mi zaista takva i budu oba porodjaja. Isto je bilo i sa dojenjem. Mjesecima sam citala o tome, i dosla sa skriptama u porodiliste. Znam da je to bilo svima ili smijesno ili glupo, ali nisu sve zene na svijetu rodjene dojilje. Ali, nesto se u zivotu da i nauciti. Pa tako i ovo. Ali, sta je sa svim onim zenama koje nemaju internet, koje ne mogu, prosto, sjesti na avion i otputovati u Beograd ili Zagreb da kupe knjigu koja ce im pomoci da bol bude samo osjecaj koji se brzo zaboravi… I one koje nemaju nalog na netu i avio kartu u dzepu su gradjanke ove zemlje koje zasluzuju da ih neko obrazovaniji (u tom smislu) nauci sta i kako treba da rade. 

Mislim da bi bilo dobro da se neka od zena pojavi i na tv. Zato – prijavljuj te se:)asap

Najvazniji dio adaptacije treba da bude adaptacija kompletnog drustva na 21.vijek. Dok se ne adaptiramo na to da se civilizacijski tocak okrece – nista nismo uradili.

Mojabeba – strasno mi je to sto sam procitala. strasno. Uzasno je to sto se desava zenama kada su najranjivije i kada im treba velika paznja i podrska.